Na današnji dan prije 140 godine u Rijeci je rođen riječki državnik Riccardo Zanella. Po ocu je bio Furlan, po majci Slovenac, nadimkom Profesor. Polazio je madžarsku trgovačku školu u Rijeci i Budimpešti, a poslije je dobio mjesto profesora knjigovodstva u istoj školi u Rijeci. Zanella je bio među osnivačima riječke Autonomne stranke na čije čelo dolazi 1901. godine nakon ostavke Michelea Maylendera. Otporom prema mađarskom centralizmu stiče popularnost među nižim i srednjim gradskim slojevima koji ga 1914. izabiru za gradonačelnika što je spriječeno vetom cara Franje Josipa. Tijekom Prvog svjetskog rata, Zanella je mobiliziran u mađarskoj jedinici na ruskom frontu gdje ubrzo dezertira Rusima. Godine 1916. stiže u Rim gdje počinje lobirati za aneksiju Rijeke Italiji. Nakon dovršetka rata vraća se u rijeku gdje ga dočekuju kao heroja ali se i ubrzo distancira od Talijanskog nacionalnog vijeća u gradu tražeći autonoman status za Rijeku. Nakon D’Annunzijevog ulaska u grad 1919. godine, Zanella organizira opoziciju diktatorskom režimu s osloncem na Autonomnu stranku.
Rapalskim ugovorom iz 1920. godine Rijeka postaje samostalna država, ‘D’Annunzio se vojnom akcijom istjeruje iz grada te se godinu dana kasnije organiziraju slobodni izbori. Na njima Zanella predvodi autonomistički blok nasuprot bloku talijanskih nacionalista koji se zalažu za aneksiju Rijeke Italiji. Nakon prebrojavanja glasova postalo je očito da je nadmoćni pobjednik bio Zanella s osvojenih 65 % glasova.
Ovaj izborni rezultat je potpuno očekivano bio veliko razočaranje za talijanske aneksioniste koji tada poduzimaju sve u svojoj moći da bi spriječili ceremoniju. Osnovu tih sabotaža je činilo postavljanje visokih komesara koji su trebali upravljati državom na mjestu predsjednika kao da Zanella nije izabran. Sve u svemu, iako je Zanella bio pobijedio na izborima još u travnju on je zbog diplomatskih igri bio spriječen sve do 5. listopada u preuzimanju svoje dužnosti. Kako to kažnjavanje izabranoga predsjednika, a s tim i cijeloga stanovništva nije bilo dovoljno, tijekom lipnja 1921. godine dolazi da aneksije luke Baroš što izaziva općenarodno ogorčenje koje rezultira napadom stanovnika na talijanske vojnike.
Kako su u razdoblju 1918. – 1921. stalni politički nemiri i okupacije uništile gradsku ekonomiju, Zanella se odlučio na privlačenje stranih ulagača prodajom luke i željeznice što izaziva novi bijes dijela građana. Uz taj problem grad se ujedno nalazio i u ekonomskoj zavisnosti prema Italiji, što je potkopavalo trud vlade u vođenju nezavisne politike. Takvo stanje dovodi do gotovo stalnih uličnih nemira između autonomaša (autonòmista) i fašista u velikom broju uvezenih iz Italije. Takva situacija će biti okončana 3. ožujka 1922. godine kada fašisti izvode državni udar nakon čega izabrana vlada bježi u Kraljevicu. Glavni organizator ovoga nasilnog preuzimanja vlasti i budući kratkotrajni pučistički šef države je bio Giovanni Giuriati kojega će Mussolini kasnije nagraditi položajem ministra u talijanskoj vladi.
U izbjeglištvo zajedno sa Zanellom će otići i 3000 riječkih autonomaša. On će sve do 1934. godine živjeti u Kraljevini SHS lobirajući bez uspjeha, nakon toga odlazi u Pariz gdje živi do početka Drugoga svjetskog rata kada ga Višijevski režim internira u logor ali i ne izručuje Mussoliniju koji ga traži zbog navodnog pokušaja atentata. Krajem 1944. godine Zanella izlazi iz političkoga mirovanja pišući zahtjev konferenciji Ujedinjenih naroda u San Franciscu da se „ne zaboravi” riječka politička situacija. Zanella svoje zahtjeve ponavlja i Vijeću ministara vanjskih poslova koje se 1945. godine sastalo u Londonu uspoređujući talijansku aneksiju iz 1924. godine s fašističkim podjarmljivanjem Etiopije ili Albanije uoči Drugog svjetskog rata. Svi njegovi preostali diplomatski pokušaji za obnovom neovisne države su propali zbog manjka zanimanja velikih sila za Rijeku i njezine građane. Da iskustvo Slobodne Države Rijeka nije bilo efermerno svjedoči i nalazak u arhivi Riccarda Zanelle dopisivanje između njega i nove komunističke vlade Jugoslavije gdje ga se oslovljava naslovom predsjednika.
Zanella je umro u egzilu u Rimu 1959. godine.
