Potragu za Matejem Perišom pomno prati Nenad Stojković, profesionalni ronilac i instruktor plivanja s Ovčar Banje, koji na temelju 30-godišnjeg iskustva smatra da su male šanse da je Splićanin uspio isplivati iz rijeke.
Ronioci Žandarmerije imaju, kaže, vrlo zahtjevan zadatak, a ako ne uspiju pronaći tijelo nestalog mladića, proći će najmanje mjesec dana dok ga voda ne izvuče na površinu. I to pod uvjetom da se ne ostavi vezan uz podvodno raslinje ili nešto drugo što se može naći na dnu rijeke.
– Prvi veliki problem s kojim se žandari susreću je to što je, po meni, bilo prekasno za početak potrage. Ne ulazim u razloge za to, ali da je akcija krenula odmah, uvjeren sam da bi tijelo bilo pronađeno u blizini mjesta odakle je Matej stigao do rijeke. Bilo bi dovoljno pretražiti 30 metara od stepenica prema sredini rijeke i stotinjak metara nizvodno uz obalu. S obzirom na brzinu vode, a kažu da je oko metar u sekundi, bojim se da je Sava odnijela tijelo, ako u međuvremenu negdje nije zapelo – javlja Nenad Stojković.
Drugi problem, prema riječima ronioca koji je sudjelovao u nebrojenim akcijama spašavanja na vodi i izvlačenju utopljenika, je smanjena vidljivost. Visok vodostaj Save i niska temperatura vode, ističe naš sugovornik, ne bi trebala biti prepreka profesionalnim roniocima.
– Teško je procijeniti koliko bi Sava mogla odvući tijelo – a to uvelike ovisi o terenu na dnu rijeke. Samo, ako ga ronioci ne pronađu ranije, i pod uvjetom da se negdje ne zakači, proći će barem mjesec-dva dok tijelo ne izađe na površinu. Na ljetnim temperaturama vode puno brže ispliva na površinu jer nakon 15 do 30 sati utopljenik ima pucanje žučnog mjehura. Drugačije je u hladnoj vodi, ljudsko tijelo je kao u hladnjaku. Opet, treba imati na umu da voda nosi tijelo na površinu mnogo brže od dna rijeke – kaže ronilac s Ovčar Banje.
No, navodi primjer s jezera Uvac na čijem je dnu pet mjeseci kasnije pronađen utopljenik. Njegovo tijelo nije voda iznijela na površinu, iako nije bilo pričvršćeno ni za što.
U noći kada je nestao Matej Periš, temperatura Save bila je četiri-pet stupnjeva.
– Nakon 40 sekundi morao je osjetiti veliku hladoću zbog koje je doživio šok kada možda nije bio svjestan. Nakon toga je nastupila hipotenzija jer voda uklanja tjelesnu temperaturu 30 puta brže od zraka. Na ovoj temperaturi i brzini vode, koliko god da je dobar plivač, mogao bi funkcionirati najviše minutu. Ako je bio pod utjecajem alkohola, onda je postao dezorijentiran – ističe Nenad Stojković.
More koje je Matej naučio, nastavlja, i koje je puno toplije od rijeke, nije isto što i tekuća voda, pogotovo brza Sava.
– Pod pretpostavkom da je u nekom trenutku pokušao izaći iz vode, nije mogao zbog konfiguracije obale i brzine ledene rijeke koja ga je nosila nizvodno i koju ni najbolji plivači teško mogu savladati –
Stojković napominje da su ronioci svjesni da se moraju brinuti sami o sebi u brzoj vodi i uvjetima smanjene vidljivosti, te ih zato ne treba požurivati da što prije pronađu tijelo mladića iz Splita.
