Home Kolumne Nakon korone stiže recesija, a država i dalje ne razmišlja o reformama

Nakon korone stiže recesija, a država i dalje ne razmišlja o reformama

1482
0
Tekst prenosimo uz dozvolu autora: prof. dr. Boris Podobnik, prodekan je za znanost i šef Business Analyticsa na ZSEM-u te ujedno jedan od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika. Profesor je i fizike na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Ekspert za interdisciplinarnu znanost, teoriju mreža, teoriju igara, migracije i korupciju.

Kad čovjek u istoj godini izgubi posao, razvodi se i još recimo izgubi dijete, nerijetko izgubi pamet, jer samo su se iznimni među nama kadri nositi s više istovremenih šokova. Slično je i s državama kad se suoče s više kriza, s tom razlikom da države ne gube razum, ali mogu izgubiti ljude i imovinu. Živimo tako u vremenima kada nam se istovremeno približavaju pandemija koronavirusa, strašna svjetska recesija, gubitak zarade od turizma i možda višemjesečna stagnacija dobrog dijela gospodarstva. Šokovi i krize često nisu neovisni nego se sinergijski pojačavaju i tada 2+2 nije 4 već neki uvijek veći broj.

Jedan veliki problem pandemije koronavirusa je zbrinjavanje ljudi koji trebaju respiratore, što je nekih 5-6% od svih zaraženih. Hrvatska tako ima 771 respiratora što je recimo po glavi stanovnika približno dva i pol puta veći broj nego u Italiji, gdje ih je oko 5,000. Dakle, kad su u zemlji svi respiratori zauzeti, svi ostali zaraženi koji ih trebaju su jednostavno osuđeni na smrt. Neki izračuni govore kako ćemo vrhunac pandemije doseći za oko tri tjedna pa ako danas imamo 5 zaraženih koronavirusom koji su na respiratoru, i ako pretpostavimo eksponencijalni dnevni rast od oko 20%, za tri tjedna svi respiratori mogu biti zauzeti, imajući u vidu da se većina respiratora ipak koristi i za normalne bolesti. Drugi problem pandemije je što će vjerojatno utjecati i na živote drugih bolesnika. Zbog fokusiranja na pandemiju, mnogi koji su inače u travnju trebali na operaciju vjerojatno će morati odgoditi operaciju, a za neke odgoda može značiti smrt što je direktna posljedica pandemije. Da se to spriječi, Krizni stožer mora što više izolirati starije osobe slanjem policije u domove umirovljenike koja bi spriječila dolaske rodbine. Samo loša vijest najčešće ne dolazi sama.

Zadnja recesija je bila 2008. i ova nova se već dulje vrijeme najavljuje uslijed nezapamćene prezaduženosti američkog gospodarstva, kao posljedica politike jeftinog novca. Tako su u studenom 2019. američke kompanije dugovale 10,000 milijardi dolara što odgovara 47% cijele američke ekonomije. Kao posljedica te prezaduženosti, ali vjerojatno puno više zbog pandemije koja zaustavlja svjetska gospodarstva, velika američka investicijska banka Goldman Sachs je nedavno za drugi kvartal 2020. godine prognozirala alarmantni pad američkog BDP-a u od nevjerojatnih 24%. A s obzirom na veličinu američkog gospodarstva, američki problemi u ekonomiji uvijek postaju i svjetski problemi.

Kad bi recimo cijela EU uvela sinkronizirane i radikalne metode poput kineskih, ali i zatvorila vanjske granice, trebalo bi nam barem 2 do 3 mjeseca da potpuno suzbijemo pandemiju u EU. Samo kako sinkronizacija mjera u EU ne postoji i dakle svaka zemlja ima svoj skup mjera, za suzbijanje pandemije trebat ćemo i dulje razdoblje, dovoljno dugo da nam uništi turističku sezonu, a turizam ovisno o metodologiji nosi od 12 do 20% hrvatskog BDP-a. Za prošle recesije kada nije bilo pandemije a zdravi dio gospodarstva je radio, Hrvatska je imala u prvoj godini recesije pad BDP-a veći od 7%. Dakle, imajući na pameti da nam država ima robnih rezervi za oko mjesec dana, a ne pokazuje želju za reformama javnog sektora kao ni za prošle recesije, vi sami procijenite što bi nas moglo zadesiti za nadolazeće recesije. Ipak možda dođemo pameti i počnemo stvarati društvo bazirano na poduzetništvu i inovacijama, jer sposobnost i strančarenje ne idu skupa.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here