Hvala Svevišnjem, malo ćemo odahnuti. Prošli su izbori. A baš je bilo lijepo kao u bajci, obećanja do obećanja. Koje god novine otvoriš, koji od programa upališ sve vrvi od veselih ali odlučnih lica političkih muževa. Ima tu starih poznatih faca, ima novih koji su se tek prvi put obrijali. Svi su u odijelu, svi nose kravatu, svi se ponašaju kulturno, svi lijepo govore, blago si ga nama.
Trebali smo se toga tj. izbora sjetiti prije ne bi bilo krize. Svi ti kandidati znaju sve, imaju sva rješenja, tako kažu. S takvom mudrošću i znanjem ne bi došli u krizu a mi bi živjeli kao u bajci.
Kako bi bilo da počnemo izvoziti svu tu silnu sivu materiju. Svijet bi došao na naš nivo, mi bismo dostigli svijet, ne bi nas mučio kompleks zaostajanja.
Problem je ipak u nama, u nama građanima, koji ne znamo razlikovati i vrednovati sve te najpametnije, najsposobnije individue. Sada ipak znamo da ne možemo reći da u nas nema pameti. Ima je, ima je puna kapa. Ipak treba prije napretka uraditi neke sitnice, bez tih malih uradaka neće ići na bolje.
Treba proraditi, ne kampanjski već odlučno i temeljito na poštenju u državi. Ovo je vrlo, vrlo ozbiljno. A nepoštenja u ovom kršćanskom društvu ima na pretek. Ova država ima previše lopova za tako malobrojni narod, a naročito za tako neznatan prihod. Ako lopova i grabežljivaca bude kao do sada nema tog Boga koji će spasiti ovu zemlju.
Možda bi se moglo izvesti nešto tih lopova, “naših lopova”, lopova “Made in Croacia”. Mogli bi ih i poklanjati, kamo sreće da ih netko hoće. No plašim se da će to ići malo teže, svatko ljubomorno štiti svoje lopove, nitko im ne želi nelojalnu konkurenciju.
Mora se proraditi na povratku nelegalno uzetog, mora se to uraditi jer bez toga nema ni mikrona napretka. A i to će biti naročito teško. Veliki je broj sadašnjih moćnika, političara, “uglednika” i “domoljuba” je umočila prste u tu vazu, u taj pekmez nepoštenja.
Da, kažem “domoljuba”, jer se po nekima i kod nekih domoljublje mjeri količinom ugrabljenog. Sjetimo se početaka kada se iz “neprijateljskih” kuća kamionima odvozilo sve što se moglo uzeti. Nisu to vidjeli samo oni koji to nisu htjeli vidjeti. A bio je to tek početak. Kažu da se gradila država, jadna država koja se gradi na krađi, na zločinu, na prevari, na laži.
Takozvana privatizacija bila je, blago rečeno, legalna pljačka. Plačka osmišljena i izvedena tako da se pokrade i onako siromašan narod. Plačka izvedena u takozvanom domovinskom ratu, gdje su jedni ratovali a drugi se bogatili. Mislim da to ne treba posebno dokazivati ali treba to svakako otvoreno reći i sankcionirati.
Sankcionirati bi bilo razumno, i legitimno, i pošteno, i nužno, ali ponavljan, teško izvedivo. Teško ostvarivo, zbog naših nosioca vlasti, zbog onih koje smo mi “in bona fede” izabrali. Zato trebamo donijeti pravilo po kojemu se neće više moći birati osobe koje su do sada bile u “politici”. Oni koji su se tako, “ni iz čega” obogatili, obogatili, a da nisu društvu ništa dali, ništa pozitivno učinili.
Da, trebat će još dosta toga uraditi ali je to prvi i nezaobilazan korak. Trebat će, pored ostalog ovaj narod informirati da nije jedini, i da prema tome nije i nužno najpametniji narod na planeti. Da Majka Božja nije kraljica samo Hrvata.
Trebat će narod upoznati da je život na ovoj zemlji satkan od odnosa s ostalim narodima. Da je suživot odnos u kojem se dobiva ali i daje. Treba će ga uvjeriti da još ima lijepih zemalja, pa makar im ne pjevali “lijepa naša”. Da ima i dobrih i sposobnih ljudi. Da ima bogatijih od nas ali na žalost i siromašnih od nas.
Narcisoidna tribalna politika, kojom se narodu tepa ne vodi ničemu. To se i te kako dobro već sada vidi.
Treba otvoreno i hrabro reći da nam za krizu nisu krivi drugi, da smo si prvenstveno krivi mi. Mi našim neradom, našim “mudrim” odlukama, kao na primjer o rasprodaji svega i svačega od banaka do vrsnih proizvodnih pogona. Zar je trebalo izgubiti; Prvomajsku Raša, Bagat, Jugo turbinu, brodogradilišta … Zar treba zasuti prelijepe predjele ružnim i nelegaliziranim zgradama a kao hoćemo visoki turizam.
Trebalo bi se odgovornije odnositi prema zemlji. Prema hraniteljici svih generacija do nas a i iza nas. Toliko neobrađene zemlje u srcu Europe je zločin. Zločin koji si narod, narod koji drži do sebe, ne bi smio dozvoliti.(Ivan Pauletta)
