Na prvom programu HRT-a emitirana je dokumentarna emisija Labirint urednice i novinarke Jagode Bastalić. Najnovija epizoda posvećena je Hajduku, odnosno golemom značaju koju splitski klub u životu lokalne zajednice i svakodnevnom životu svojih navijača.
Novinarska ekipa uputila se u Split gdje je s raznim sugovornicima različitih dobi i zanimanja razgovarala o ljubavi prema Hajduku i navijačkom iskustvu iz njihove osobne perspektive, a neki su uz priče o ulozi Hajduka u otporu okupatorima u Drugom svjetskom ratu i aktualnoj navijačkoj mobilizaciji oko udruge Naš Hajduk tumačili kako su Bijeli sada kao i nekada pravi narodni klub koji je ostao najznačajniji simbol Splita kojeg ljudi pored uništenih tvornica, brodogradnje, košarke i gentrificirane gradske jezgre i dalje doživljavaju svojim.
Pored poznatih imena poput Borisa Dežulovića, Ljube Pavasović Viskovića i Jurice Pavičića u emisiji se pojavljuju i “obični” građani Splita, a jedan od njih koji je s novinarima razgovarao tijekom smjene u radionici otkrio je koliko Hajduk utječe na život njegove obitelji.
Najprije je ispričao o iskustvu upoznavanja svoje sadašnje supruge. Kad ju je upoznao pitao ju je ima li što protiv Hajduka. Da je imala, do tog braka, kaže, nikad ne bi došlo. “Da mi netko ponudi da Hajduk bude prvi ili Eurojackpot, više bih volio da Hajduk bude prvi” slikovito je dočarao svoju zaluđenost.
Zatim je ispričao i kako je dijete izbacio iz kuće jer je dječak tvrdio da su mu Dinamo i Hajduk, kad igraju u Europi, jednaki, te da u međunarodnim utakmica navija za sve hrvatske klubove. Ocu podržavanje najvećih rivala nikako nije prijalo pa je svoje navijačko-odgojne metode opisao pred kamerama:
“Kad mu je punac, kad je bio mali, rekao da, kao, to je isto Dinamo i Hajduk kad igraju u Europi, ovo, ono.. I onda je on došao meni doma i rekao: “Tata, to ti je isto, Hajduk i Dinamo”. Tad sam ga uhvatio za ruku, izveo ga van iz stana i rekao: “E, kad ti je isto, evo ti”. I zaključao sam vrata.
U početku je mislio da se zafrkajem. Ali, kad je vidio da ja ne otvaram, počeo je vikati: “Tata, tata, molim te, pusti me, nije isto, nije isto”… I ja mu govorim, evo, vidiš kako se uči. Tako da smo to riješili odmah, dok su bili sitni, i jedan i drugi. I zna se tko je tko i tko je šta.”
