Osamdeset godina poslije čuvene bitke za Rijeku, jedne od najkrvavijih bitaka na malom prostoru u Drugom svjetskom ratu, slijedi nam epohalna politička bitka za riječku Gradsku vijećnicu kakve do sada nije bilo.
Dok je na razini Primorsko-goranske županije sve predvidivo, uključujući i to da će se župana u konačnici birati između Ivice Lukanovića (SDP, PGS, IDS, HSS, RI) i Alena Ružića (HDZ), i dok su u drugim gradovima i općinama u Županiji jedan drugome na dvoboj izašli očekivani kandidati, u Rijeci su se počeli događati mirakuli.
Prvo je čudo da se broj kandidata za gradonačelnika/gradonačelnicu ponovno vratio na šest kao prije dvanaest godina. Kako je izgledalo prije četiri godine, kada je u gradonačelničku trku ušlo 11 kandidata, i kako se činilo još prije nekoliko mjeseci kada su krenule najave kandidatura, inflacija kandidata slična onoj na prošlim izborima bila je skoro pa sigurna.
Ipak, neki su sami stisli kočnicu, poput Aleksandra-Saše Milakovića koji se pridružio timu Ive Rinčić suspregnuvši vlastite ambicije u ime zajedničkog cilja, a nekima su kočnicu stisli birači pa su tako Azra Zubić-Zec i Danijel Klaić ostali bez dovoljno potpisa za kandidaturu. Naposljetku smo dobili šest kandidata iz šest opcija, što ove izbore, kada je u pitanju mogućnost birača da biraju bez da se pitaju tko stoji iza kojeg kandidata, čini najtransparentnijim u posljednjih dvadesetak godina.
SDP se mora iznova dokazati u Rijeci
Drugo je čudo ono o kojem se naveliko priča već mjesecima, od kada je SDP odustao od Marka Filipovića a ovaj odlučio prkositi sad već bivšoj stranci i ponovno se kandidirati. U Rijeci je takoreći do jučer bilo nezamislivo da bi desetljećima dominantna stranka u gradu sama sebi stvarala probleme. Pa kada se to već dogodilo, stvorena je nova dinamika političkih odnosa i izbornih kombinacija, što će u konačnici rezultirati određivanjem stvarne političke težine SDP-a u Rijeci. Sam je sebe doveo u iskušenje i sada se mora dokazati.
Što dakle, sada kada su predani potpisi za kandidate i liste te se približavamo početku službene kampanje, imamo na meniju?
Sandra Krpan predvodi listu SDP, PGS, IDS, HSS, SDSS i Liste za Rijeku. Sudeći prema prvim istupima, a što se moglo i očekivati s obzirom na njenu već uočenu ambiciju i energiju, kampanju će odraditi kao je dogovoreno u izbornom stožeru, sve po P.S.-u. To znači da će disciplinirano baratati sloganima kampanje i držati se svojih programskih točaka i načela. Bit će, međutim, suočena s tri izazova. Mora biti uvjerljiva za što su joj potrebni za nijansu emotivniji nastupi, bit će na kušnji svaki put kada je budu provocirali Marko Filipović i ostali kandidati, a uz sve to za konačan uspjeh mora biti prihvatljiva i biračima ostalih stranaka koalicije koju predvodi, a ne samo biračkom tijelu SDP-a.
Manjak empatije
Denis Vukorepa mora „odraditi” posao HDZ-ovog kandidata kojemu je cilj ući u drugi krug. Nema što izgubiti pa bi mogao biti nezgodan igrač u kampanji, no ima dvije mane. Ravnatelj je Lučke uprave za koju mnogi Riječani drže da je „okovala” pristup grada moru, a uz to Vukorepi u nastupima manjka empatije što je za gradonačelničkog kandidata jako važno. Njegova i Ružićeva priča, u čijoj su pozadini državna ulaganja u Rijeku, trebala bi dakle pomoći njihovim kandidaturama, iako je za sada teško predvidjeti da će to biti dovoljno za nešto više od plasmana u drugi krug.
Prije samo nekoliko nekoliko tjedana Iva Rinčić je bila glavni kandidat za drugi krug. Iako nema podršku, prije svega financijsku i medijsku, kakvu je primjerice prije četiri godine imao nezavisni kandidat Davor Štimac u čijem je timu bila, renome agilne članice riječkog Gradskog vijeća donio joj je prepoznatljivost i potencijalnu podršku centru i ljevici sklonih Riječana nezadovoljnih SDP-om. Sve se promijenilo ulaskom u igru Marka Filipovića, koji će sigurno odnijeti nešto potencijalno njenih birača, i prisiliti Rinčić na dnevni angažman u kampanji ukoliko želi u „repesažu” odmjeriti snage s Sandrom Krpan.
Disidenti ne prolaze dobro na izborima
To što je nekoliko članova SDP-a prešlo na stranu Marka Filipovića, niti to što ga mnogi „tapšu po ramenima” dajući mu podršku, nisu nikakva garancija da će se uspjeti „osvetiti” bivšoj stranci. Članovi stranke i biračko tijelo nisu jedno te isto. Znamo naime iz hrvatske stranačke povijesti kako su prolazili oni koji su se odcijepili od stranke (zadnji je upravo slučaj Socijaldemokrata koji su napustili SDP). Filipoviću je najveći problem što je bio gradonačelnik i što će se o njega „češati” ne samo Sandra Krpan (koja će ga najvjerojatnije većim dijelom ignorirati) nego i ostali kandidati za gradonačelnika i nositelji lista. Najveći broj računa odlazeće vlasti bit će ispostavljen njemu, a za svaki hvalospjev vlastitom radu dočekat će ga bodlja suprostavljenih mu kandidata. I trebat će se namučiti da u konkurenciji Rinčić i Vukorepe izbori priželjkivani drugi krug.
Nebojša Zelič i Petra Mandić predvode Možemo! odnosno Most na čelu grozda suverenista bez naročitih izgleda da na koncu pobijede. To je jasno i njima, ali im je važno da i svojom kandidaturom pridonesu što boljem uspjehu svojih lista i nađu se ponovno u Gradskom vijeću.
U kampanji koja uskoro počinje ne treba očekivati neke posebne asove iz rukava i druga predizborna čuda, ali da će biti življa nego ijedna riječka do sada u to se možemo kladiti. (piše: Neven Šantić)
VEZANI ČLANAK: I dalje se sve vrti oko SDP-a
VEZANI ČLANAK: Zatišje pred buru (u čaši vode?)
VEZANI ČLANAK: ‘Izborni kompas’: Neven Šantić piše za Rijeka Danas
