U Kini se pojavljuje neobičan trend među mladima – umjesto da budu kod kuće bez posla, sve veći broj nezaposlenih plaća tvrtkama da bi sjedili u uredu i ponašali se kao da rade. Fenomen se ubrzano širi dok zemlja prolazi kroz gospodarsko usporavanje, a stopa nezaposlenosti mladih ostaje iznad 14%, piše BBC.
Ured bez plaće, ali s kolegama
Shui Zhou (30) iz Dongguana, bivši vlasnik malog ugostiteljskog biznisa, prošle je godine ostao bez posla. U travnju je počeo plaćati 30 juana dnevno (oko 3,60 eura) tvrtki nazvanoj “Pretend To Work Company” – što u prijevodu znači Tvrtka za glumljenje rada.
Ondje svakodnevno dolazi u potpuno opremljeni ured s računalima, internetom, sobom za sastanke i čajnom kuhinjom, gdje se pridružuje petorici “kolega”. “Osjećam se sretno, kao da radimo zajedno”, kaže Zhou, uvjeren da mu ovakvo okruženje pomaže zadržati radnu disciplinu.
Radna atmosfera ili društvena mreža?
Takve tvrtke niču u većim gradovima poput Šangaja, Shenzhena, Nanjinga, Wuhana i Chengdua. Cijene se kreću od 30 do 50 juana dnevno, a nerijetko uključuju i ručak te grickalice. Dok neki korisnici ondje zaista traže posao ili razvijaju projekte, drugi jednostavno provode vrijeme družeći se i odlazeći na zajedničke večere.
“Kad netko aktivno traži posao, radi fokusirano. Kad ne, pričamo, igramo se i zabavljamo. Svi smo se sprijateljili”, priča Zhou, koji ponekad u “uredu” ostaje i do 23 sata.
Lažna praksa za diplomu
U Šangaju, 23-godišnja Xiaowen Tang zakupila je radno mjesto na mjesec dana kako bi fakultetu poslala dokaz da je na praksi – inače ne bi dobila diplomu. U stvarnosti, ondje je pisala online romane za sitnu zaradu. “Ako već glumiš, glumi do kraja”, našalila se Tang.
“Prodajem dostojanstvo, a ne radno mjesto”
Vlasnik tvrtke u Dongguanu, 30-godišnji Feiyu (pseudonim), tvrdi da zapravo prodaje “dostojanstvo da ne budeš beskoristan”. Četrdeset posto njegovih klijenata su diplomanti koji trebaju formalni dokaz o praksi, dok su ostali freelanceri, digitalni nomadi i online pisci. Prosječna dob korisnika je oko 30 godina.
Feiyu priznaje da posao možda neće biti dugoročno isplativ, ali ga vidi kao društveni eksperiment. “Ako nekome pomognemo da od lažnog radnog mjesta stvori pravi početak, onda smo uspjeli.”
Od glume do stvarnog znanja
Shui Zhou sada koristi “radno vrijeme” za učenje vještina iz područja umjetne inteligencije, vjerujući da će mu to pomoći u pronalasku pravog posla. “Sve više oglasa traži znanje AI alata – to mi može otvoriti nova vrata,” zaključuje.
