Rijeka je oduvijek bila grad koji živi na granici – geografskoj, kulturnoj i jezičnoj. Riječka luka stoljećima je otvarala vrata putnicima, trgovcima i doseljenicima iz cijelog svijeta. Riječke ulice su odjekivale mješavinom hrvatskog, talijanskog, mađarskog, njemačkog i fiumanskog govora. Danas, u vremenu ubrzanog razvoja turizma i sve većeg broja stranih gostiju, poznavanje jezika postaje i praktična potreba i nastavak te duge tradicije.
Koliko nas zna strane jezike?
Na nacionalnoj razini, istraživanja govore da oko 73 % ljudi u Hrvatskoj govori barem jedan strani jezik. To ne znači da su brojke iste u Rijeci, ali možemo pretpostaviti da je ovdje, zahvaljujući turizmu i blizini granica, prosjek nešto viši.
Najčešće se koriste:
- Engleski – jezik koji mladi Riječani upijaju iz škole, serija i videoigara
- Talijanski – tradicija iz starih vremena, ali i svakodnevica zbog talijanskih turista i manjine
- Njemački – zbog gostiju, rodbinskih veza i sezone na “baušteli” u Austriji ili Njemačkoj
A kad prošećete gradom, čut ćete i španjolski, poljski, pa čak i ruski – sve ovisno o tome tko je tog dana pristao u luci ili sjeo na kavu kod Konta.
Esperantska tradicija iz Rijeke
Posebnu povijesnu notu donosi i činjenica da je esperantski pokret u Hrvatskoj započeo upravo u Rijeci (tada Fiume). Još 28. rujna 1907. osnovana je Jadranska Esperantska Liga (Adriatika Esperanta Ligo), čiji je cilj bio ujediniti esperantska društva s područja Jadrana.
Prvi predsjednik bio je barun Lajos d’ Orzy, koji je kasnije prešao na novi međunarodni jezik Ido, a njegov suradnik bio je Egidio Mihich. Ta tradicija međukulturne komunikacije i danas je simbol otvorenosti i želje za povezivanjem ljudi različitih kultura.
Novi jezici nove Rijeke
Rijeka se posljednjih godina mijenja – ne samo zbog turista, nego i zbog novih susjeda. U ugostiteljstvu, brodogradnji i skrbi za starije sve više rade ljudi iz Nepala, Filipina, Indije i Bangladeša. Na autobusnoj stanici možete čuti nepalski i hindi, u dućanu tagalog, a u lučkim krugovima pokoju riječ arapskog.
Rat u Ukrajini donio je i novi val stanovnika, pa se na placi ili u školama sve češće čuje ukrajinski i ruski. Ti jezici, iako novi u riječkoj svakodnevici, polako ulaze u naš zvučni pejzaž, baš kao što su to nekad učinili mađarski ili njemački.
Jezična raznolikost na Korzu
Dovoljno je jedan ljetni dan sjesti na terasu na Korzu i pratiti razgovore za susjednim stolovima: za lijevim se na engleskom raspravlja o planovima za plažu, za desnim se talijanski turisti smiju konobaru koji im odgovara na čistom tršćanskom naglasku, a za šankom kuhar iz Nepala i konobarica iz Rijeke dogovaraju narudžbu na mješavini engleskog i pantomime. To je Rijeka – malo luka, malo čvorište, malo pozornica na kojoj svatko nastupa na svom jeziku.
