U srcu Kikinde, Novak Đoković, jedan od najpoznatijih tenisača na svijetu, dobio je impozantan spomenik kao priznanje za svoj doprinos sportu i promociju Srbije u svijetu. Kip, koji simbolizira Đokovićevu ustrajnost, vjeru i snagu, djelo je kipara Borisa Staparca. Proces izrade trajao je više od godinu dana. Spomenik je visok oko dva i pol metra, a izrađen je od modeliranog betona.
Spomenik koji diše i nosi simboliku
Boris Staparac, autor spomenika, izjavio je kako njegova skulptura “nosi snažnu emotivnu poruku koja odražava ne samo Đokovićevu osobnost nego i karakter naroda koji predstavlja”. U desnoj ruci spomenik drži teniski reket, simbol sporta koji je Đokovića proslavio. U lijevoj drži križ, simbol njegovih vrijednosti i vjere.
“Ne samo da spomenik diše nego se osjeća i ogromna ljubav prema Novaku, izaslaniku našeg naroda, koji nas u svijetu predstavlja onakvim kakvi jesmo. Pobožni, puni energije, mirni, s radničkim osjećanjima u sebi jer samo tako možemo pobijediti nešto nemoguće,” rekao je Staparac, ističući time dublje značenje koje ova skulptura ima za lokalnu zajednicu i narod.
Vizija i inspiracija Borisa Staparca
Za Staparca, stvaranje spomenika Novaku Đokoviću nije samo umjetnički pothvat, nego i misija povezivanja ljudi kroz umjetnost i simboliku. Kipar vjeruje da svaki detalj skulpture izražava duhovne i kulturne vrednote Srbije.
Kao svojevrsna poruka o univerzalnim vrijednostima, Staparac je izrazio želju da skulptura nađe svoje posebno mjesto:
“Već znam mjesto gdje bi trebao biti postavljen. Svi mi smo povezani nekim nebeskim silama, taj netko će doći po njega.” U slučaju da skulptura ostane kod njega, Staparac sanja o stvaranju muzeja skulptura u svom dvorištu. Tamo bi Đokovićev spomenik bio trajno izložen.
Vizija lokalnog muzeja i kulturna baština Srbije
Boris Staparac ima ambiciju da jednog dana svoje dvorište pretvori u muzej skulptura, gdje bi se nalazili radovi inspirirani poznatim ličnostima i temama koje predstavljaju srpski identitet. Uvjeren je da Srbija može imati vlastitu verziju muzeja kao što je Rodinov muzej u Francuskoj. “Zašto i Srbi ne bi imali Rodina?” pitao je, ističući kako srpska umjetnost i kultura zaslužuju jednako priznanje i divljenje.
