U Rijeci se već nekoliko mjeseci potiho dešava zanimljiv program, “potpuno drukčiji od drugih” u režiji udruge SPIRIT. Riječ je o svojevrsnog konceptu “healty clubbinga”, druženja protkanog nekomercijalnog, nepoznatom glazbom, plesanja i maštanja. Kažu da nije baš objašnjivo dok ne probaš, no ipak smo pokušali saznati detalje kroz razgovor Tatjane Udović s Denisom Pilepićem, dopredsjednikom Udruge Spirit.
Što je „Xperiment Dreamdance“ i kome je to namijenjeno?
„DreamDance“ je glazbeno-plesna radionica – putovanje glazbom kroz cijeli svijet, s vrlo neuobičajenim izborom glazbe koja nije svakodnevno prisutna oko nas. U ovome će sigurno uživati oni koji vole šarolike setove i umorni su od klasičnih klubova, radio postaja i žele nešto svježe i (jako) raznoliko. Istovremeno, kako mjesto na kojem se sve događa nije klub nego drugačije okruženje, glazbeni setovi protkani su raznim igricama i zezanjima da sve bude još zanimljivije, a istovremeno se kroz takav način ige može zaviriti u sebe i otkriti neke svoje granice i snove. Xperiment je dio DreamDance radionice, u kojem se prvo isprobaju neki dijelovi programa, a onda se u verziji DreamDance i primjenjuju ako se pokažu korisni. Kako na to pozivam o prijatelje, može se reći da je sve pouzdano jer je isprobano na nama samima i prijateljima, što je dobra garancija 🙂
Upravo zbog igre sa snovima kroz koje plovimo uz pomoć muzike, program nazivamo DreamDance. Pozivamo svakoga da zaviri u svoje snove. Kako? Najbolje je doći i vidjeti, to nije lako objašnjivo, ako je i potrebno objašnjavati tako nešto. I, dodati ću, na radionici se ne smiju koristiti alkohol, narkotici i duhanski proizvodi 🙂 Ovime simbolički prestajemo biti ovisni o društvu kakvo je, a glazbu i ples koristimo iz ljubavi.
Kako je osmišljena radionica?
„DreamDance“ se jednostavno rodio sam, i izrastao uz potporu članova udruge, u mojoj režiji. Rodio se od mnogih mojih iskustava u radu kao D.J. i vođenju škole za D.J-e kasnije, te u konstantnom prisustvovanju raznim radionicama u proteklih desetak godina. Neke od njih su imale veze s glazbom, neke ne. Ovo je svojevrsni napredni dio D.J.inga, iako to na prvi pogled tako ne izgleda, no preporučam svima koji vole glazbu i mladima koji se bave D.j.-ingom da malo zavire u ovaj koncept.
No, slobodno mogu reći da se jednoga dana moje trenutno razočaranje u neke stvari razvilo u kreativnost. „DreamDance“ se rodio kroz ogromnu nesanicu. Prvenstveno činjenica što smo morali otkazati prostor u kojem smo kao udruga radili programe, zatim stanjem na glazbenoj sceni i u gradu – živa dosada, konfekcija, i finalno činjenica da sam prestao pušiti pred dosta vremena, a u svim klubovima je zadimljeno. Da ne bude licemjerno, smetao mi je zadimljen prostor i dok sam pušio. A tu je finalno bitna i činjenica da sam “školovao” D.J.-e koji poslije nemaju gdje raditi ili su (kao) prisiljeni puštati muziku koju ne vole.
Uglavnom, sve mi se to “zbrojilo” i puklo – u jedan koncept. Odlučio sam spojiti nespojivo, napraviti najluđu plej listu i pokazati da se može puštati „štogod želiš“. Našao sam milion totalno nepoznatih stvari na netu. Ali onda nisam našao “kafanu” bez dima i onu koja mi paše. Jednom sam vrtio mjuzu u Palahu koji mi teoretski paše, no nije mi se sviđao zvuk i to što ljudi pričaju, ulaze izlaze, piju, jedu… A ja bih “pričao priču” glazbom! Imao sam osjećaj da je glazba tu samo kulisa. Onda sam si odlučio izmisliti “klub”. Našao sam plesnu salu, pozvao frendove i rekao:“ Ako vam se svidi, “platite ulaz”, donirajte da platim salu, ako vam se ne svidi, nemojte“. I, svidjelo im se! Zanimljivo je to da je na tih par testnih radionica bilo raznih ljudi, i mlađih i starijih. Bila je i moja mama dva puta(smijeh).Sve te ljude spaja ljubav prema glazbi. Ti ljudi nemaju godina onoliko koliko im piše na osobnoj. Vrijedno je zabilježiti da ovo nije “generacijska” stvar, već je u pitanju stvar “srca”. Poslije svake probne radionice – jer do sada su sve bile samo probne, samo dorađujem koncept; dodajem igre i neke druge fore. Koristimo zvučnike Udruge Spirit, pa je dobar zvuk. Nikom ne dozvoljavamo ni jesti ni piti, ni drogirati se, ni pušiti na radionici – samo mogu slušati mjuzu i plesati (smijeh), Šalim se, mogu piti vode 🙂
I tako je došlo do ideje ovakve “nabrijane” meditacije?
Da, u pravu si, ovo je jedna vrsta meditacije, doduše jako nabrijane meditacije. To je svojevrsni glazbeni trens. Odavno se zna da je glazba vrlo korisna za tako nešto, samo je trebao onaj KLIK u glavi da shvatim kako to mogu napraviti kako bi se ljudi osjećali super. Finalni touch sam dobio kad sam se poneki put naljutio, stavio slušalice i sam plesao. To slično inače radimo i na koncertu, no u ovim uvjetima, kad se sve može i svjesno shvatiti pomaže na duže staze. Osim toga od ovog ne boli glava drugi dan ujutro 🙂 Zapravo, ove radionice su moj ispušni ventil i kreacija, a ljudi to instiktivno kuže – zato im je dobro na tim seansama. Osjećaju ljubav i iskrenost.
Kakvi su dojmovi sudionika/ca?
Pa, sudionici su u velikoj većini jaaako zadovoljni, Ono čega sam se najviše “plašio”, a sad me najviše raduje, je to što će reć moji kolege D.J-i, pogotovo moji “učenici” jer ovo je njima “prst u oko” i direktna poruka: “Evo vidiš da možeš stvoriti svoj svijet i da možeš puštati muziku koju voliš”. Naročito me veseli da su baš oni jako zagrizli i da su zadovoljni. Ne mogu reći da će sada svi početi puštati aborigine i bolivijske napjeve, ali to i nije poanta 🙂 Svatko nek’ radi što hoće, samo nek’ se ne zatvaraju u šablone i neka budu svoji. Što se tiče meditativnog dijela programa, veseli me to što ljudi koji dolaze i zbog tog dijela osim zbog muzike, kažu da ih dovoljno opustim da „zbrejkaju“ neke svoje barijere, prvenstveno stid pred grupom (ovdje plešu a drugdje se ne usude), i tome slično. Te stvari ne bih komentirao javno, niti bi htio neku famu radit oko svega. No, isto tako bi volio naglasiti kako moje “spontano” ponašanje ne bi trebalo odbiti nekog da proba, naprotiv, dosta je fame oko svega, i smatram prirodnim da izbacim vic usred “ozbiljnog” dijela programa, i napravim nešto što nije uobičajeno. Uostalom, evo i pozivam Vas na nešto novo i drugačije, pa ne očekujte da bude sve tako kako očekujete 🙂 Ukratko, ovdje svatko brije svoj film i to je super. Koncept insistiranja na odmaku izvan šankerske i slične ponude mi je isto jako bitan element jer time uzdižem glazbu na prvo mjesto, te između nas i glazbe ne ostaje ništa drugo. Odnos je direkt linija između izvođača i publike, pri čemu je i publika sama, na neki način izvođač, isto kao što je i voditelj publika. Ovo se ne radi da bi se prodala piva ili drugo, ovo se radi zbog glazbe i nas, nema trećeg faktora. Ograničavajuće? Nimalo, kakogod, postoji puno mjesta gdje se možeš nadrogirati i napiti, a ovo je rijetka brija gdje možeš SURFAT samo na glazbi. I to tako da tek tad shvatiš da nemaš limita ni kompleksa.
Koliko ljudi prisustvuje radionicama?
Na terminima sam imao od 6 do 20 ljudi i za sada, bar u ovoj Sali koju sada koristimo je 20 gornja granica. Optimum bi bio 12-16 ljudi u ovoj sali – da se ne guraju i da se mogu razmahati. Ne znam jesam li spreman za veću salu i ima li potrebe (iako ima dosta upita). Nije mi poanta broj ulaznica. Ovo je gušt, i fenomenalan osjećaj je biti “fejs tu fejs”, u ovakvim okvirima. Tu nema fejkanja atmosfere! Prisutni mene dobro oznoje, kao i ja njih 🙂
Postoje li slične radionice?
Što se tiče drugih radionica, postoji nekoliko relativno sličnih koncepata, što naših, HR, što kopirajtanih izvana. Ima raznih koncepata. Koja je razlika među njima? To je najbolje da sami otkrijete, jer to je kao da pitate koja je razlika između judoa i karatea. S jedne strane je ima, s jedne niti nema. No nebitno je – ovisi šta tebi paše. Ono što znam je da ova moja, naša (jer mi pomažu članovi Spirita) je malo “nabrijanija”, glazbeno i zvučno šarolika, odnosno stavljen je naglasak na glazbu i zvuk uopće, a samim tim se obraća onima koji s tim rade, vole glazbu ili su “žešći” korisnici glazbe. To nas ne čini boljima, niti lošijima, samo drugačijima 😉 Kako rekoh, i osobno često pomažem da se dogode druge radionice i odlazim na njih kako bih se iskakao, jer kad vodim svoju nisam ipak potpuno slobodan da “poludim”- moram paziti na ljude kao voditelj. Zaista iskreno, pozivam da isprobate više različitih koncepata, i to više puta, jer neki vam možda pašu/ili ne, ovisno o vašem raspoloženju tog dana. Ovo i nisu programi koje ćete shvatiti odmah. Dosta je to drugačije od uobičajene zabave. Ja mislim da su kafane OFF i da je ovo budućnost provoda, ako već nije i sadašnjost. Ako već imate smartphone evo sad imate i smart provod, umjesto da se “ubijete” večeras – opustite se, pa čak i poradite na sebi. Uostalom, ne da mi se pričati, ovo treba doć i probat.
Kako se prijaviti na radionicu?
Prijava na radionicu je malo komplicirana i to – s razlogom. Spomenuo sam da postoji koncept, koji mijenjamo od termina do termina, stoga nam je bitno da znamo tko i koliko ljudi dolazi, jer nije isto imati 6 ili 26 ljudi. U oba slučaja bude super, al koncept nije isti. Kako bi bilo optimalno, pripremimo par različitih stvari, da sad ne odajem priču “filma” jer neće biti zanimljiv kad dođeš. Stoga prijave “forsiramo” nekoliko dana ranije, kako bi sve stigli. Prijave su mejlom info@spirit-ri.hr ili na Facebooku Spirit Rijeka. Na ovaj način donekle i upoznamo osobu koja se javi, koz anketicu. Iako većina ljudi, što najviše volimo, dolazi preporukom dosadašnjih članova, tako da smo često i prebukirani. Trenutno smo u traženju novih termina kroz tjedan, jer ima dosta upita za terminom izvan vikenda, a ima upita i iz drugih gradova jer u Rijeci ima dosta studenata nam dolaze sa svih strana koji. Rano je za reći hoće li uslijediti turneja. Ali mene to već veseli! Ja se volim klatiti okolo… 😉
