Na članak “Nova afera: Obersnel PBZ-u poklonio 20 milijuna kuna?” objavljen na našem portalu u ponedjeljak, reagirao je gradonačelnik Vojko Obersnel. Reagiranje objavljujemo u cijelosti.
U navedenom tekstu iznosi se cijeli niz neistina i insinuacija kojima se želi prikazati potpuno iskrivljena slika o navedenoj prodaji potraživanja koje je Grad Rijeka imao tvrtki Brodomaterijal d.d. u stečaju. Prije svega želim naglasiti je izmjenama i dopunama proračuna Grada Rijeke za 2005. godinu bio planiran prihod Grada od prodaje potraživanja, tako da nema govora o bilo kakvim zakulisnim igrama ili pogodovanju bilo kome.
Prodaja potraživanja je potpuno legalna i na zakonskm osnovama zasnovana transkacija predstavlja instrument poboljšanja likvidnosti prodavatelju potraživanja, koji na taj način poboljšava financiranje poslovanja jer nema čekanja naplate potraživanja u budućim periodima, već sredstva od prodaje dobiva odmah. Jednako tako, potpuno je legalno, i dio je poslovne prakse svih financijskih institucija, naplata naknade za izvršenje financijskih usluga.
Čitav proces prodaje potraživanja proveden je tranmsparentno i u skladu s važećim zakonskim propisima u Republici Hrvatskoj, a zaključak o prodaji nisam donio ja samovoljno, nego je donesen na javnoj sjednici Poglavarstva Grada Rijeke. Ponude za otkup potraživanja upućene su trima najvećim bankama u Hrvatskoj i proces je proveden u dva kruga. Privredna banka d.d. Zagreb jedina je dostavila ponudu za otkup potraživanja, te ponudila cijenu od 100% nominalne vrijednosti potraživanja. U drugom krugu, u pregovaračkom postupku, s navedenom bankom se pregovaralo o visini naknade, sredstvima osiguranja i sl. te je utvrđeno da je visina naknade 5% nominalne vrijednosti potraživanja.
Bitno je istaknuti da je u stečajnom postupku Brodomaterijala d.d., koji je otvoren 12.lipnja 2000. godine, Grad Rijeka prijavio dospjela potraživanja s obračunatom kamatom do dana otvaranja stečaja, u ukupnom iznosu od 23.317.667,39 kn, a koja su priznata u I. višem isplatnom redu (prema tada važećim odredbama Stečajnog zakona stečajni vjerovnici razvrstani su u 3 više isplatna reda i 5 nižih isplatnih redova).
Vjerojatno je gospodin Trošelj zaboravio činjenicu da je u prvoj diobi Grad Rijeka ustupio 4 milijuna kuna svojih naplativih tražbina u ovom stečajnom postupku u korist radnika radi isplate njihovih zaostalih plaća.
Podsjećam da se sukladno Stečajnom zakonu u stečajnom postupku namiruju najprije vjerovnici viših isplatnih redova i to na način da kasniji vjerovnici mogu biti namireni tek pošto su u cijelosti namireni vjerovnici prethodnog isplatnog reda.
Vjerovnici nižih isplatnih redova (u koje spada i kamata od dana otvaranja stečajnog postupka) namiruju se samo ako nakon isplate vjerovnicima viših isplatnih redova preostanu neka sredstva, i to tek po pozivu suda.
Prodano potraživanje Grada u iznosu od 23,2 milijuna kn priznato je u prvom višem isplatnom redu što znači da je unovčenjem stečajne mase bilo za očekivati da će se prvi viši isplatni red djelomično ili u cijelosti naplatiti. Međutim, u stečajnom postupku nitko ne može garantirati nikome kada će se dio ili cijela stečajna masa unovčiti kako bi se naplatili svi stečajni vjerovnici neovisno o redu isplate, te je krajnje pretenciozno tvrditi da je netko znao kada će se ista unovčiti, te da je bilo kome pogodovano.
Najbolji primjer je unovčenje mase u nizu drugih slučajeva u Hrvatskoj u kojima se godinama, pa čak i desetljećima imovina ne može unovčiti, a vjerovnici naplatiti. Pa i sam g. Trošelj navodi da je u ovom konkretnom stečaju koji je otvoren 2000. godine, imovina djelomično unovčena tek 2006. godine, nakon punih 6 godina.
Potpuno je pogrešna informacija da je Grad pogodovao banci u ostvarenju dobiti od 2,4 milijuna kuna po osnovi naknade za prodaju potraživanja, već je za naknadu banke od 1,1 milijun kuna (što je više nego duplo manje od navedenog u članku) umanjen iznos uplaćen Gradu, tako da je Grad prodajom navedenog potraživanja uprihodovao 22,1 milijun kuna.
Krajnje je zlonamjerno tvrditi da je oštećen proračun time što je Grad banci platio naknadu. Ako bi takva iskrivljena percepcija g Trošelja bila istinita, onda bi se svako plaćanje kamate – naknade banci od strane Grada ili bilo kojeg komunalnog ili trgovačkog društva u vlasništvu Grada moglo isto tako proglasiti štetnim za proračun, što je besmislica.
I za sam kraj, da se osvrnem i na dio vezan za naplatu kamate. Netočna je tvrdnja g. Trošelja da je PBZ naplatla u ovom stečajnom postupku i 20 mlijuna zatezne kamate. Kao što sam unaprijed naveo, potraživanja za zateznu kamatu od dana otvaranja stečajnog postupka razvrstavaju se u niže isplatne redove.
Prema meni dostupnim informacijama, još uvijek, četiri godine nakon prodaje potraživanja u PBZ-u, i deset godina od otvaranja stečaja, nisu namireni ni vjerovnici III.višeg isplatnog reda, a kamoli nižih isplatnih redova.
Osobno nemam informaciju da je u bilo kojem stečajnom postupku okončanom prodajom stečajne mase došlo do potpunog namirenja svih stečajnih vjerovnika, a posebno onih u nižim isplatnim redovima, zaključio je reagiranje Vojko Obersnel.
što je ovdje točno demantirano?!
u ovo se ne razumijem, ali znam da Obersnela još čeka istrga oko toga što namjerno nije od države zatražio izgradnju čvorova KOzala i lenci na zaobilzanici u sklopu dovrđetka zaobilzanice, koje je unio u svoj prostorni plan, pa je Grad Rijeka tako mogao dobiti te čvorove s državnim sredstvima. Ovako pošto to nije zatraženo, sada Grad Rijeka svojim sredstvima kreće u izradu dokumentacije i gradnju, pa je tako rječki proračuin najmerno oštećen za oko 30 miliona eura koliko će koštati ti čvorovi koji se moraju graditi. Obersnel ne može priložiti niti jedan dokument iz kojeg se čita zahtijev za izgradnom tih čvorova. OČita je sumnja da je Grad to namjerno propustio kako bi sada Obersnel bio nosioc natječaj i posla i odabira izvođača, što nosi i provizije i druge pogodnosti i moći njemu, ali na šeteu zajednice,tj riječana kje će zadužiti za još 30 miliona eura.
dpuna, Znači da je zatražio koncesionar obilaznice bi te čvorove stavio u projekt dovršetka obilznice(gradnje drugog traka) i u financijskukonstrukciju toga.kao što je županija zatražila čvor Rujevicu jer se on veže na županijsku buduću cestu za Marišćinu pa nam je izgrađen državnim sredstvima taj čvor.
mislim da se ovdje ne radi o nezakonitosti nego o losem gospodarenju javnim novcem. potrazivanja se prodaju kad se ne moze cekati naplata (bolje vrabac u ruci i tsl.). To najcesce rade firme kojima novac hitno treba za tekuce poslovanje, pa uz skonto ustupaju trazbinu nekom ko love ima i moze cekat kolko oce (zato su to skoro uvijek banke). Je li bas Grad takav subjekt koji jadan nema para? hm hm.. banka nece sigurno kupit nesto sta ne vrijedi.
U cijelosti Ouyea je u pravo. Gradonačelnik u naravi nije ništa demantirao osim svota. Koliko ja razumijem ovu stvar ovdje se radi o potpuno krivom poslovnom pothvatu koji je u naravi rezultirao manjkom u gradskom proračunu, kojega netko mora vratiti u isti.
Nitko nije tvrdio da se Zakonski tradžbina ne može prodati ali je potpuno nelogično da šet godina čekaš novac onda ti ga netko odobri a ti odmah ideš tradžbinu koja dospjeva za 60 dana prodati a novce oročiš na godinu dana. Potpuno suludu i rekao bih bedasto.. Da još bude stvar smiješnija gradonačelnik da bi umanjio svoju odgovornost,tvdi da nije on donio odluku o prodaji tradžbine nego poglavarstvo, što je za cijeli slučaj dobro jer će tih 23 milijuna kuna vratiti članovi poglavarstva dakle više osoba, što će im svakako biti lakše. Greška je učinjena i gospodo izvolite na ž.r. Grada uplatiti tih 20 milijuna kako god znate i umijete.
MA I JA BI POKLONIO KAD BI IMAO GLUPI NAROD KOJI VOLI CRVENO.. 🙂
od kuda vama 20 mil da moraju vratiti?