Home Kolumne Obersnelov paralelni svemir i Tito

Obersnelov paralelni svemir i Tito

1902
18

Skupilo se društvo da proslavi izdanje knjige “Rijeka i regija u Titovo doba 1945-1990” pa se neupućenima čini da cijeli grad razmišlja kao ova mala skupina nostalgičara. U tekstu koji objavljuje Novi List prozivaju se mladi da nešto nauče o tom razdoblju o kojem se malo piše i nije revaloriziranona način na koji sugeriraju autori i SDP.

U samom osvrtu pokrada se ili namjerno ne iznosi istina o razvoju našeg grada i po ne znam koji put apostrofira stagnacija u vrijeme Italije. Točno je da je Rijeka/Fiume stagnirala od 1924-1945 godine ali isto je tako istina da su svi industrijski pogoni postojali i prije 1945 godine i da sama Jugoslavija nije donijela ništa novo osim proširenja kapaciteta uz uništenje nekih proizvodnji koje su postojale i prije 1924 i 1945 godine.

Nadalje, u tekstu se glorificira ekonomsko stanje koje je blago rečeno bilo katatrofalno. Danas se čudimo radnicima u Kini koji rade za “sitan novac”, a zaboravlja se da su plaće između 70 i 87 godine bile oko 100 USD što je bilo 20 puta manje od plaća u Italiji, Njemačkoj itd. Navodi se da ljudi nisu kopali po kantama što je potpuna laž. Onaj tko je živio u Rijeci i Jugoslaviji zna da je bilo i gladne djece i siromašnih ljudi. Neke su domaćice tukle staru krpu da susjedi pomisle da će peći šnicle jer ih je bilo sram siromaštva. Na odmoru u školi se najčešče čulo “daj mi griz”. Stanovi koje su radnici dobijali bili su besplatni i riješavali mnoge probleme ali sve su to platili oni sami s ozbirom na plaću koju su primali. Škola i zdravstvo su bili samo naoko besplatni.

Kada bi nadalje proučili stvarni život došli bi do “uvaženom društvu” kvazi nepoznatih činjenica o nezaposlenosti koja se kretala oko 14%, a nezaposleni s fakultetskim obrazovanjem čekali posao 2 -3 godine. Za posao si trebao imati debelu vezu i nerijetko nešto platiti. Korupcija je bila na nivou zdravstva, uprave, školstva i bilo kojeg dijela političkih struktura. I administracije. Što se tiče kvalitete života, zaboravili su na vožnju automobilima “par-nepar” i bonove od 20 lit /mjesec. Drugovi zaboravlju nestašicu kave, paste za zube, ulja, dječje hrane, mlijeka… Sve smo to uz rigorozne mjere carine švercali iz Italije. Društvo zaboravlja i nestašicu struje koja je trajala niz godina uz totalni mrak u večernjim satima. Na mjestima gdje je bilo centralno grijanje koje nije radilo ljudi su se smrzavali. Spomenimo i uvođenje “depozita”. Taj iznos se plaćao za dozvolu izlaska iz države , a iznos je bio cca. 1/3 plaće i povećavao se svakim slijedećim izlaskom u mjesecu za 100%.

Kad bi se proučio i sam ideološki predznak i njegov odnos prema stvarnom životu naišli bi na one koji su sve mogli i ostale. Otvoriti caffe bar ili privatni obrt mogli su samo doušnici sistema. Za vic o Titu i partiji mogao si završiti u zatvoru. Iz svega zaključujem da su Obersnel i društvo uplakani jer su izgubili dio privilegija onog sistema.Oni nisu nikad ni prije živjeli sa običnim ljudima na koje su se odnosili problemi koje sam opisao. Sastalo se društvo koje je zaista živjelo paralelni život u Jugoslaviji i s tim se slažem. Mlade ljude treba informirati i o ovom dijelu povijesti da nam se opet ne bi desilo.

Sada dolazimo i do onog najvažnijeg. Citat: “Ako neka sredina treba biti zahvalna Josipu Brozu Titu, ondašnjem političkom rukovodstvu i narodno-oslobodilačkoj borbi, onda su to neosporno Rijeka i Istra, kazao je Vojko Obersnel, priznajući da mu kao gradonačelniku Rijeke nije bilo lako slušati sve pohvale na račun minulih vremena. Naime, od 1948. do 1981. broj stanovnika u Rijeci se povećao za 140 posto. ”

Rijeka je za vladavine SDP-a i našeg Vojka izgubila 50.000 stanovnika. BDP je kao iz vremena koje su oplakali na predstavljanju knjige, a isti je i broj nezaposlenih. Toliko o Vojkovim rezulatima u posljednje 22 godine. (fiatlux)

18 COMMENTS

  1. Oni ljudi koji su bili HKD na promociji knjige o Rijeci za vrijeme Tita su ljudi kojih je pregazila sadašnjost, kao što je nas građane pregazila vlast SDP-a u ove 22. godine.

  2. Na stranu objektivnost i upitna kvaliteta ovog djela, ali glede članka.. možda bi se trebale usporediti neke statističke činjenice poput broja stanovnika područja ex-Yu i današnje Hrvatske…Krpe su domačice tukle, istina, u vremenima neposredno nakon rata, kada je definitivno vladala nestašica. A ono ‘daj griz’ ne bih nikako podvela pod očajnu glad, jer je to rečenica koja se i danas može čuti po školama, a znači uglavnom da klinci nemaju džeparac ili su ga potrošili za cigarete (i kladionice su u modi ovih dana). Na posao se čekalo 2-3 godine, danas i po 5-6, sa unaprijed znanin ishodom čekanja.Ne, ne glorificiram vrijeme socijalizma (zbog vlastitih godina), odnosno ono loše što je sa sobom nosio, ali članak ipak smatram neobjektivnim i možda zločestim. Ekipa se skupila, ništa zlo i naopako nije iz tog skupa proizišlo.

  3. Daleko od toga da je bilo bajno ali ako je bila takva bijeda , kako je toliko ljudi napravilo kuće, kako da ogromna većina ima nekretninu u vlasništvu?

    BTW podatak od 20 puta manjim plaćama ima provjerljiv izvor ili je isisan iz prsta? Imam neku rodbinu u Italiji, i nisu baš plivali u novcu, kao što bi trebali uz 20 puta veće prihode.

  4. mnogi navodi u tekstu nisu točni.
    Plaće nisu bile 100 dolara nit 20 puta manje nego u Italiji ili Njemačkoj nego oko 3 puta manje. Jer traperice u Trstu su koštale oko 50 njemačkih maraka pa odakle bi onda cijela Jugoslavija se vraćala iz Trsta svaki sa po 10 pari traperica, nekoliko cipela,kaputa, bundi brdo kave, deterženata, i svega još.
    Kako tvrdiš da stan nisi dobivao besplatno jer kažeš da si ga davanjima od plaće otplaito. A tvrdiš da je plaća bila 100 dolara. Pa kako bi davanjima od tih 100 dolara mjesečno mogao otplatiti stan? Ali plaća je bila veća ali svejedno davanima nisi otplatio ni 10% vrijednosti stana, Stoga si ga dobio doslovce besplatno.
    U 3. maju pri završavanju broda na prekovremenima se dalo natući i pet tisuća dolara plaće a sve bilo 5 puta jeftinije nego li danas.
    Zdravrstvo i školstvo su stvarno bili besplatni. A stan se dobio na poklon jer od izdvajanja za stanove ne bi otplato ni 10 posto stana svog.
    Pamtim kraj 80-premijera Antu Markovića, za kojeg je najmanja plaća bila 1000 maraka i država imala najveće devizne rezerve u koji je dogovrio primanje JUge tako i
    Republike Hrvatske u EU. kao polusocijalističke a polu tržižno kapitalističke države.
    Markovića je odmah stao rušiti HDZ govorivši da neće nama jedan električar voditi privredu ( električar jer je bio prije direktor Rade Končara) te mu je Šime Đodan poručio neka ide mijenjati žarulje a da vođenje privrede prepusti njemu i HDZ-u.
    Unutar partje bilo mnogi više razmimoilažeja mišljenja nego li danas između svih stranaka.
    Točno je da ako nisi bio partjec nisi mogao otvoriti kafić ili privatni obrt. To na boljoj lokaciji ne možeš ni danas.
    Točno da je za izlazak u inozemstvo bio depozit. depozit znači da se novc vrati a bilo je ogrničenje količine deviza koje si mogao iznjeti. NOvi Zeland isto brani iznošenje deviza iz zemlje. Tu si ih zaradio , ne možeš trošiti u drugoj državi sve. Ni u NJemačkoj nisi moga oiznjeti maraka iz NJemačke koliko si htio. Svaka država čuva svoje tržište i rezerve. tako i danas na razne načine osim RH.
    Mladi su vikendom prvo išli na veceru, a onda u disko a ne kao sad u parku uz najjeftinija pića.
    80-tih zbog vica i Titi nisi više mogao završiti u zatvoru. A bez partije nisi mogao naći bolji posao, ali si posao mogao naći i nije se kopalo po kantama i radnici su jeli i škampe.
    Drukčije mišljenje o politici i nisi baš mogao izraziti, imao bi problema ako nisi bio na strogoj liniji jer bi te komesari tipa Željko Jovanović proganjali za neke gluposti, bi trenirali strogoću. mada to partitikracije i danas čine.
    Gradilo kao i danas u mnogome krivo i pod partijsko-stranačko komitlijskom tupom palicom bez rasprave. i mnogim gradnjama više izgubilo neglo li se dobio. Uništo se tako Bakarski zaljev, Martinščicu, gradio kontjnerski terminal u srcu grada koji onemogućava razvoj centra grada, nisu se izgradili autoputevi a što je bilo jako važno, dok su druge države već 70tih izgradile svoje….

  5. činjenica je da je cijela baza razvoja industrije i grada nastala u doba austro-ugarske monarhije … i to je to sve kasnije bilo je na tom temelju, i nitko se nemože kititi tim perjem… tad je nastao Torpedo 1854, “3maj” ondašnji Danubius 1906., Rafinerija je osnovana 7.10.1882., Tvornica papira 1821., 1896. vodovod, 1891. željeznički kolodvor… kakav Tito, kakva partija o čemu mi pričamo… ovo sve kasnije je samo polako stagniralo, dok smo u zadnjih 20 godina uništili do kraja… i sad smo od nivoa perspektivnog srednjeeuropskog grada postali hrvatska provincija…

  6. Industrija, odnosno većina Riječke industrije je zbilja nastala prije 1945, ali u kakvom stanju je bila nakon te godine?
    A u svakom slučaju, od 1945 do 1990 je manje više rasla, a od 1990 rapidno opada.

  7. “od 1945 do 1990 manje više rasla” ?!!?!?!?

    NOME MOLIM TE PROČITAJ KAKVU KNJIGU KRKANE!

    SR Hrvatska je od 1950 do 1965 imala stopu rasta BDPa treću na svijetu poslije Japana i Njemačke.
    Riječka INDUSTRIJA nakon 3. maja NIJE POSTOJALA, sve je bilo minirano i uništeno pri povlačenju njemačkih trupa. Kompletna rafinerija je obnovljena čini mi se u 18 mjeseci.
    Da tvornice su postojale prije rata ali poslije rata u njima nije ostalo skoro pa ništa, od 1943. i pada Italije politika Njemačke prema okupiranom teritoriju je bila samo izvlačenje resursa kako bi se dobio rat, nije bilo nikakve proizvodnje osim onog što je zatečeno. Strojevi su rastavljani i odvoženi u Njemačku da se tope za sirovinu.

  8. S ovakvim se člancima zabetoniravate na ispod 3% na slijedećim izborima. Umjesto da pričate o današnjim problemima i sranju u gradu, a ima ga, vi pričate teške gluposti o stanju za koje bi 90% građana ovog grada dalo lijevu ruku da je sada ovako.

  9. mate, razumijem te u potpunosti, čovjek se u ove 32 godine praktično nije ni ohladio, a ovaj ga već kritizira…

  10. Da ne raspravljamo o podatcima svaki građanin hrvatske može otići u Državni arhiv. Tamo ima svega, isječaka o plaćenoj struji,pisama, zapisnika sa sastanaka, izvadci plaća i sve što je navedeno u tekstu. Vrlo lako se provjeri. Ovo je članak o Obersnelu , a ne o Titu. Svatko ima pravo veličati nekog svoga, a Obersnel nema pravo dijeliti lekcije tko što treba učiti.
    Ja ne idem na nikakve izbore pa manje od 3% ili 30% me ne zanima. Ima ljudi kao ja i moja porodica gdje nije bilo komunista , a takvih nije bilo malo na Tržnici i u Sarom Gradu i znamo da je ovo sve istina.

  11. @poduzetnik! ne škodi duboko udahnuti i brojiti do 10 prije pisanja odgovora.

    “od 1945 do 1990 manje više rasla” znači, više od od 1950 do 1965, manje od 1970-1990. Drugo, pa napomenuo sam da je pitanje u kakvom je stanju bila nakon 1945 – nije bilo sve uništeno, u nekim objektima/tvornicama su uspjeli deaktivirati/spriječiti miniranje, zato sam i rekao da je upitno bilo kakva je bila nakon 1945. Možda sam trebao biti malo jasniji i naglasiti da mislim na period neposredno nakon oslobođenja grada.
    U potpunosti se slažem s tobom, a i sa podacima, da je relativno brzo popravljena većina šteta, kao i uspostavljenja proizvodnja.

    A što se tiče Obersnela, koji je to grad u RH procvao od 1990 naovamo osim Zagreba? A i za Zagreb je upitno koliko je taj “procvat” produkt rasta i razvoja a koliko rasta građevinskog i političkog sektora kao i povlačenja novca iz cijele RH. Da je Rijeka jedina od gradova u RH ili barem od gradova na obali toliko nazadovala, ali kada vidimo da su svi nazadovali, tvrditi da je za to kriv samo jedan čovjek …

  12. Onda nije ni samo Tito zaslužan za “procvat” Rijeke u navedenom razdoblju.

    A te argumentacije kao svi su nazadovali su glupost. Neosporno je da je dekadencija Rijeke znatno uvjetovana vangradskim faktorima, ali da netko tko je na mjestu gradonačelnika 13 godina ne snosi nikakvu odgovornost (u dobru i u zlu, jasno)…je apsurdno. U okvirima svoje nadležnosti Ober je fiasko-gradonačelnik. Preplaćeni bazeni, dvorane, korupcija u obliku stranačke podobnosti, tko je za to kriv? Pa da ti oktroirani rukovodioci grada i županije u 20 godina nisu uspjeli riješiti na zadovoljavajući način zbrinjavanje otpada!Pa jebemu koji je njima posao, nego da se o tome brinu?20 godina. Otpad, ej. Pa to su bazilarne stvari u o kojima treba skrbiti gradonačelnik. Otpad, struja, voda, grijanje.
    Negdje je netko rekao, zapisao da su za vrijeme AU u Fiume imali spalionicu otpada čija je toplinska energija iskorištavana za grijanje vode (ili nešto slično). Prije 120 godina! Fiume je imala 20 hotela, a danas nam se otvaranje 3 hostelčića (čiji gosti niš ne troše) prezentira kao vrhunsko ostvarenje. I može se tako u nedogled.

    Eto, marišćina više ne smrdi, a brzo će karneval pa ćemo se svi maskirati u bale i lijepo pripiti paradirati korzom, grickajući besplatne srdelice koje nam vrli Podesta’ Obersnel širokogrudno osigura, urlajući “Krepat na ne molat” i diveći se vlastitoj multikulturalnosti. To je sve što nam je ostalo, na žalost.

    A jako bi volio da griješim.

  13. Naravno da nije Tito zaslužan za sve što je dobro napravljeno, ali je definitvno 1945-1980 u ovim krajevima “Titovo doba”. Nisam pročitao dotičnu knjigu pa ne znam koji su točno argument imali da i razdoblje 1980-1990 podvedu pod Tita.

  14. Točno je da je Rijeka u tzv. “Titovo doba 1945-1980” (a od 1980 do1990 je valjda nekakvo post-Titovsko vrijeme) u odnosu na sve ostale dijelove i krajeve Jugoslavije bila u privredno-ekonomskom smislu ne “Prva” nego “Premier liga” kada se gledaju i relativni i apsolutni ekonomski pokazatelji. Nažalost, sam grad Rijeka i njegovi stanovnici nisu od toga imali prevelike koristi ni na komunalnom, ni na urbano-arhitektonskom ni na kulturnom planu. Možda samo donekle na sportskom. Rijeka je doista bila “krava muzara” za ostatak Jugoslavije. Naime, u navedenom periodu u Rijeci nije izgrađen niti jedan jedini hotel, nije izgrađena normalna autobusna stanica za međugradski i međunarodni promet, gradile su se uglavnom stambeni objekti – spavaonice za “radničku klasu” u novoosvojenim perifernim teritorijima grada bez ikakvih popratnih sadržaja . Realno ta arhitektura (60-tih, 70-tih, 80-tih) s morske strane izgleda fascinantno ali iznutra odnosno iz samog grada-moramo priznati- doista je ružna.
    Veliki dio novca koji se stvarao i nastajao u Rijeci odlazio je najvećim dijelom daleko izvan Rijeke (npr. na Kosovu su se, gotovo u svakom selu, gradile sportske dvorane i tvornice koje su na kraju radile sa 16% kapaciteta !!! – najobičnije bacanje novca u vjetar).
    Tome su razlog bili ne samo vladajuća nomenklatura na saveznom i republičkom nivou nego i sami lokalni politički rukovoditelji (čast iznimkama a la haramija, pok. Sergije Lukež…) kojima je bilo najbitnije da stignu na neku poziciju u Zagreb ili Beograd.

    Prema autobiografiji Vladimira Velebita (jednog od najpouzdanijih Titovih suradnika na polju diplomacije) od 1945. uvodi se u Jugoslaviji, kao društveno politički sustav, tzv. “diktatura proletarijata” a kako je proletarijat tek trebalo stvarati jer je predratna Kraljevina Jugoslavija bila pretežno agrarna zemlja s većinom stanovništva na selu i dakle tek podizati tvornice, Rijeka se pokazala kao jedna od idealnih polaznih točaka za pokretanje te “proleterske diktature” obzirom na postojeću lučko-industrijsku infrastrukturu.
    Preporučam pročitati knjigu Gorana Moravčeka :”Prešućena povijest Rijeke” radi boljeg razumijevanja konteksta tog doba.
    Činjenica je da je u odnosu na privredno razvijene zemlje tzv. zapadnog svijeta Jugoslavija ipak bila ekonomski slabo razvijena zemlja. Glavna su joj tržišta bila SSSR (s ovim kliring to jest robna razmjena, često puta na štetu Juge) i nesvrstane to jest nerazvijene zemlje. Dobrim dijelom standard je u Jugoslaviji bio nešto veći nego u drugim komunističko-socijalističkim zemljama i zahvaljujući tome što je angloamerički dio svijeta (ponajviše SAD) kontinuirano davao Jugoslaviji financijske dotacije. Prema izvorima navedenim u knjizi Nore Beloff : “Titovo griješno naslijeđe” (izdana 1982. u Velikoj Britaniji i odmah zabranjena u Jugoslaviji) samo su SAD u Jugoslaviju “upucale”- u periodu od 1945. do 1980. kada je Tito preminuo- gotovo 80 milijardi US dolara o čemu se u Jugoslaviji nikada nije pričalo i govorilo.

  15. @Feri buba – odličan komentar. Ne slažem se jedino sa dijelom o potpunom “iskorištavanju jadne Rijeke” :

    “Savezni proračun se punio porezom na promet i carinama, što znači da su bogatiji plaćali više, a iznosio je oko devet milijardi dolara. Bio je, dakle, upola manji od današnjeg hrvatskog. Trošio se samo za četiri namjene: najviše za vojsku, zatim za invalidsku i boračku zaštitu (tu je najbolje prolazila Hrvatska), za saveznu administraciju, a nešto su dobivali i nerazvijeni, ako nisu mogli sami financirati minimalnu razinu zdravstva i školstva. Iz primarne emisije kreditirala se proizvodnja s dugim ciklusom (poljoprivreda, brodogradnja, turizam…), što znači da je i tu Hrvatska dobivala lavlji dio. “

  16. Istina je da komunisti lijepo živjeli ali je istina da mali čovjek je bio i gladan i bio u redu za crni kruh prije otvaranja trgovine ali sve to je sporedno sobzirom da ta komunistička ideologija nije bila dobra za Hrvate jer je grubo kršila ljudska prava a to je sloboda govora, pravo na rad i normalan život itd. Komunisti vrte ofucali trik kako je tad bio prosperitet a glavno je pitanje zašto je upravo taj režim i uz pomoć koga napravio genocit nad hrvatima, ali istina je spora i dostižna jer javnost želi znati tko su bili udbaši tog zločinačkog sistema koji su razarali hrvatski narod a žive u našoj županiji i dali oni i dalje razaraju Hrvatski narod.

  17. Tito je puno više napravio zla nego dobroha Hrvatima a nije mi jasno zašto vladajući u gradu ne stanu i u obranu građana kojima je bilo loše za vrijeme komunističkog zloglasnog režima jer Obi i društvo predstavljaju sve građane ovog grada?! Zašto Obi ne braniš nevine ljude(domobrani i ostali mali ljudi koji nisu bili u partiji) od ipak za većinu Tita zločinca???

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here