Otvaranje Rijeke 2020. bilo je popriličan show na više razina. Detaljan pogled na nezaboravne 24 sata u Luci raznolikosti kroz oči stranca donosi za Total Croatia News Paul Bradbury.
Prije nego što započnemo s opisom nevjerojatna 24 sata Rijeke kao uvod u novu Europsku prijestolnicu kulture, dogovorimo se oko jedne stvari – ono što napišem uznemirit će neke u Hrvatskoj samo zbog teme. Na moje dojmove utjecala je činjenica što ovdje živim 17 godina i razlikuju se od prosječnog turista. Mislim da je vrijedno uložiti napore da se sagledaju neke od tih razlika.
Kad sam prvi put čuo da je Rijeka izabrana za glavni grad kulture, bio sam uzbuđen i odlučio doći na otvaranje znajući da će to biti nezaboravno i jedinstveno iskustvo, s obzirom na liberalnu reputaciju grada i političku sklonost grada. Još u 2017. godini Guardian je napisao članak ‘Crvena’ Rijeka spremna je za europsku prijestolnicu kulture 2020. u kojoj su napisali: Treći najveći hrvatski grad brodograđevna je luka s indie stavom. Nazvana “Crvenom Rijekom” zbog svojih lijevih pogleda i “grad glazbe” zbog svojih pionirskih zvukova punka, rocka i ravea, ova primorska citadela od 128.000 ljudi postala je “posljednji bastion umjetničke slobode u Hrvatskoj”, prema Tea Tulić, lokalnoj autorici nedavno prevođenoj na engleski jezik.
Nakon uspješne kandidature grada da postane Europska prijestolnica kulture 2020. (zajedno s Galwayom), dogodila se hrpa aktivnosti kako bivše industrijske komplekse pretvoriti u umjetničke prostore, a novi gradski barovi i restorani izviruju uz gradske palače Austro-Ugarske, venecijanske gradske kuće, baroknu katedralu, rimsku tvrđavu i Titova betonska čuda.
I tada sam vidio prvi promo video kad je izašao – prikazana je ONA strana Hrvatske koju rijetko tko može vidjeti u konzervativnijim dijelovima zemlje. Slogan Rijeka, Luka raznolikosti, imao sam sjajan osjećaj i veselio sam se što ću ovdje vidjeti drugačiju stranu života. Kad je program krenuo, a prvog dana nije bilo moguće vidjeti manje od 70 događaja, odlučio sam rano otići kako bih prošao onoliko koliko sam mogao. A trebalo je samo pojaviti se na prvom Facebook eventu da događaji krenu…
Prijatelji su me savjetovali da ne propustim doživljaj kafea Skradin, pa sam sa zadovoljstvom otkrio da se prvi događaj dana tamo održao od 7 do 13 sati – druženje u Skradinu i zatim vožnja anti-turističkom rutom u autobusu. Program je citirao savjet New York Timesa:
“Da biste bolje razumjeli gradsku vibru, krenite uz rijeku i nekadašnju industrijsku zonu (…) Započnite dan hladnim Nikšičkim pivom u kafiću Bar Skradin – rupi za piće u obitelji, ispunjenoj memorabilijama, uključujući stare radio i karte iz 1964 godine. ”
Izvrsni savjet koji sam slijedio. Ne slažem se uvijek s New York Timesom, ali ovaj je savjet bio na mjestu. Ali znao dam da čim objavim gornju fotografiju na Facebooku napadi kreću. Tako je i bilo.
Nikšićko je izvrsno pivo – malo ih je koji će to osporiti. Ali to znači osporavanje Žuje koja je piva iz Hrvatske, a Nikšičko je iz Crne Gore, primijetilo je u nekoliko sekundi nekoliko ljudi na fejsu. Lekcija za New York Times – različitost je ok do određene granice…
Ne želim se upustiti u politiku prikazivanja nedavne jugoslavenske prošlosti Hrvatske ovdje, jer ćemo se u njoj zagušiti. Želim se usredotočiti na grad koji je doista zaživio usprkos kiši. Ali mislim da je važno pokrenuti tematiku s oba politička stajališta kako bi naši čitatelji mogli vidjeti argumente obje strane i tako izvući vlastite zaključke.
Izložba na Korzu o 7 različitih zemalja u kojima je Rijeka bila zadnjih 100 godina privukla je pažnju diljem Hrvatske, posebnoposter koji je pokrivao razdoblje Jugoslavije pod Titom Slitski pisac Miki Bratanić bio je među onima koji su izrazili svoje prigovore.
Kad smo se ujutro vratili videom prikazati svih sedam plakata kako bismo sporan stavili u kontekst, čitava je izložba uklonjena. Umjesto da se upuštam u pitanja koja stoje iza svega ovoga, zamolio sam Mikija da napiše tekst o tome zašto je toliko uvrijeđen, a također ću pitati nekoga iz Rijeke 2020. predstaviti suprotnu stranu argumentacije. Objavit ću obje na TCN-u i pustiti čitatelje da donose vlastite zaključke.
S politikom smo gotovo gotovi…ali ne još.
Rijeka je prvi hrvatski grad koji je osvojio titulu Europske prijestolnice kulture. To je događaj o kojem se zna već duže vrijeme, značajan za prikazivanje zemlje europskim partnerima i onaj koji bi trebao opravdavati neka visoka politička očekivanja. Pogotovo u vrijeme kada je Hrvatska domaćin predsjedavanju EU-om.
Nisu se pojavili ni predsjednica ni premijer ni predsjednik Sabora.
Osobito me zaintrigirala odsutnost odlazeće predsjednice Riječanke Kolinde Grabar-Kitarović. Posljednjih pet godina koristila je svaku moguću priliku za fotografiranje, a ipak je nije bilo na događaju ovog formata. Možda je odbojnost prema boji Crvene Rijeke igrala ulogu.
Jedina visoka dužnosnica koja se pojavila bila je Dubravka Šuica, potpredsjednica Europske unije za demokraciju i demografiju. Bivša učiteljica engleskog jezika, Šuicu su u hrvatskim medijima ismijavali zbog engleskog jezika prije nego je preuzela funkciju. U Rijeci je odlučila govoriti na hrvatskom što je pomalo razočaravajuće.
Ali predstava se nastavila. A kakav je to bio show.
Kao simbol raznolikosti koju je Rijeka 2020 nastojala pokazati, izbor voditelja na uvodnom događaju bio je genijalan. Glumac Edi Čelić koji se pojavljuje kao tranvestit možda se nije svidio svakom konzervativcu, ali nadahnula je poruku tolerancije i prihvaćanja. Iako su se stvari od tada znatno popravile. Na primjer, prošlo je samo desetljeće od nasilja na Split Prideu.
A taj osjećaj prihvaćanja, tolerancije i slobode bio je SVUGDJE u gradu te subote. Kiša nije mogla prigušiti duh mještana koji su izašli na ulice sa željom da proslave ovaj poseban trenutak u svojoj gradskoj povijesti. Kako se dan spuštao u noć i otkrio dragulj nakon dragulja u skrivenim dijelovima Rijeke, napokon sam uspio razaznati što je toliko različito u ovom riječkom iskustvu. Prvi put nakon dolaska u Hrvatsku 2002. godine, osjetio sam da sam u liberalnom europskom gradu.
To ne znači da je ovo bolje od normalnog hrvatskog gradskog iskustva. Nije. To je jednostavno drugačije i nešto što se meni osobno jako svidjelo. Ali Luka raznolikosti nudila je potpuno drugačije hrvatsko iskustvo koje će se nekima svidjeti. I to je dobra stvar.
Čuo sam miješane priče o pripremama Rijeka 2020, ali moje je iskustvo iz današnjeg dana bilo nadasve pozitivno. Veoma koristan vodič za cjelodnevna događanja – na engleskom ili hrvatskom jeziku i upotrijebljen s korisnom kartom – bio je lako dostupan, a brojne su informacijske točke okupljene entuzijastičnim i uslužnim osobljem.
Riječ-dvije o sadržajima namijenjenim medijima. Bilo je 65 medijskih kuća u svim, iz 14 različitih zemalja, a medijski centar bio je smješten na poznatom riječkom Botelu, odmah pored lokacije glavnog večernjeg događaja, Opera Industriale, spektakularnog pogleda na industrijsku povijest grada iz prošlog stoljeća.Sadržaji namijenjeni medijima često ne pokrivaju sve što poželite, ali tim Rijeka 2020 sastavio je jednu od najboljih iskustava na koje sam naišao radeći za TCN. Plus besplatnu hranu i piće, u kombinaciji s izvrsnom uslugom, sjajnim WiFi-jem i izvanrednim pogledom na glavnu akciju. Održali su lekciju kako postupati s medijima.
Bio sam zahvalan zamjeniku gradonačelnika Marku Filipoviću što je našao vremena u njegovom rasporedu tako napornog dana da malo porazgovara o godini koja je pred nama. Marko je bio ljubazan da kaže nekoliko riječi na kameri.
U mnogočemu, ovo mi je bio najdraži dio dana i trenutak kada sam vidio Luku raznolikosti koja je najrazličitija.
Grad je bio prepun zanimljivih likova iz svih slojeva života, a nekoliko njih sjelo je za stol i pridružilo nam se nakratko. Venezuelanac koji živi u Varaždinu, Nigerijac na Krku i ovaj debeli Englez osigurali su dio stranog kontingenta, ali upravo je raznolikost mještana najviše doprinio zabavi. Otkrio sam čak i da je direktor tvornice zaštitne odjeće drugi rođak moje supruge.
Osjetio se tok struje sretnih ljudi svih dobnih skupina, koji su lutali ulicama i sudjelovali u događanjima i instalacijama. Hrvatska, puna života – bilo je to i izvan sezone. Pomalo poput Adventa u Zagrebu i HeadOnEast-a u Osijeku, Hrvatska se može predstaviti i izvan ljetnih mjeseci.
Na žalost sam glavni događaj propustio uživo, jer me HRT nazvao tražeći da se pojavim uživo u zraku tijekom opere kako bih razgovarao o Brexitu. A ako nisam mislio da sam i ranije imao ćelavu glavu, sad kad je to prikazano na nacionalnoj televiziji, nema sumnje…
Dan se pretvorio u noć, a Rijeka se tek zagrijavala. Noćni vodič mi je bio Martin, Britanac koji već godinama živi u Rijeci, a kojeg sam upoznao 2010. godine. Predložio je da se sretnemo na jednom od mnogih koncerata koji su se odvijali u gradu, pa sam se uputio na trg koji je predložio, prolazeći niz potok zadovoljnih ljudi uživajući u njihovim odabranim predstavama.
Otkrivanje Martinove lokalne perspektive i desetaka ljudi koje sam upoznao preko njega, pretvorivši se u vrlo dugu noć, bio je ogroman bonus. Ispunio me na raznovrsnom lokalnom glazbenom scenom, otvaranjem različitih javnih prostora koji su godinama bili zatvoreni i nekim stalnim programima zajednice koji će biti ostavština nakon završetka manifestacije Rijeka 2020. godine.
Posebno su me zanimali Participativni programi civilnih inicijativa i Zeleni val. inicijativa za poticanje aktivnog uključivanja građana u oblikovanje socio-kulturne scene, s nizom participativnih programa za poboljšanje životnih uvjeta lokalnih stanovnika. Kao primjer, argumentirao mi je prostorom veličine 30 m2 pored svog stana koji će biti pretvoren u vrt s pergolom, malom oazom mira. Mnogo sličnih stvari odvijat će se diljem grada kako bi se napravile te male, ali važne razlike.
Kako je jedan koncert završio i u baru je ponestalo piva, pratio sam Martina i njegovo lokalno znanje do malo podzemnog mjesta zvanog Opera, Teatro Fenice, u podrumu nekog kina. Bio je to jedan od prostora koji je godinama bio zatvoren, ali koji je ponovno oživljen. Kakvo je to prekrasno mjesto bilo, zabavljali smo se s najmanje deset bendova koji su svirale kratke setove do 3 ujutro.
Ali Martin nije bio gotov, i otišli smo na na malo mjesto za koje je znao da će biti otvoreno barem do 6 ujutro – Klub Život. Morali smo stati red u red sve dok se nije oslobodio prostor za smještaj. Još par piva i još jedan koncert, dok ga konačno nismo nazvali večerom malo prije 6 ujutro. Učinilo mi se pametnim spavati u autu, što već godinama nisam radio.
Ali ako ćemo iskreno, ove noći u Rijeci su me oborile godine.
Riječko iskustvo nije za svakoga, ali grad Luka raličitosti ima savršen slogan. To je još jedna strelica na pragu hrvatske turističke raznolikosti i ona koja će se svidjeti mlađoj generaciji, a vrijeme Europske prijestolnice kulture izvanredna je prilika za razvoj regije Kvarner. Zračna luka Rjieka na Krku nedovoljno je iskorištena, potencijal regije i medicinski wellness turizam je izvanredan, a nalazi se tik uz Istru.
Ostavljajući politiku po strani, palac gore za ovaj fantastični dodatak kalendaru 2020, a ja se radujem sljedećem posjetu.
