Luciano D’Adamo, danas 68-godišnjak, doživio je nevjerojatan obrat u životu nakon teške prometne nesreće 2019. godine. U trenutku nesreće imao je 64 godine, ali kada se probudio u bolnici, vjerovao je da je još uvijek 1980. godina i da ima samo 24 godine. Nesreća nije uzrokovala samo fizičke ozljede, već je u potpunosti izbrisala 39 godina njegovih sjećanja.
Kada se probudio, Luciano je bio uvjeren da je tek završio radni dan u Monte Mariju (Italija) i da je nesreća upravo nastupila. Moderni svijet mu je bio potpuno nepoznat – nije prepoznao tehnologiju poput pametnih telefona, niti lica vlastite obitelji.
Susret sa stvarnošću nakon prometne nesreće
Jedan od najtežih trenutaka za Luciana dogodio se kada ga je posjetila njegova supruga. Za njega je bila potpuna neznanka. “Zvala me po imenu, a ja sam se pitao kako zna tko sam,” izjavio je. Kada su mu predstavili 35-godišnjeg muškarca kao njegova sina, Luciano nije mogao povjerovati: “Kako bi moj sin mogao biti stariji od mene?” Bio je uvjeren da je još uvijek zaručen s tadašnjom djevojkom i da tek planira brak.
Prava spoznaja o vremenskom neskladu došla je kada se pogledao u ogledalo. Umjesto mladića od 24 godine, vidio je čovjeka sa sijedim kosama i dubokim borama – sliku koja ga je prisilila da prihvati istinu. Nesreća iz 1980. za koju je vjerovao da se dogodila, zapravo se zbila 2019. godine na ulici Via delle Fornaci u Rimu (Italija). Traumatska ozljeda mozga izbrisala mu je desetljeća života.
Ponovno učenje života
Lucianova prilagodba na novu stvarnost bila je mukotrpna. Njegov brak, odnos s odraslim sinom i upoznavanje s tehnologijom modernog svijeta zahtijevali su golemu snagu i podršku. Poseban izazov bio je ponovno uspostavljanje veze s vlastitom suprugom, s kojom je, praktički, morao graditi novi odnos.
Unatoč svemu, jedno jedino sjećanje uspjelo je probiti barijeru amnezije – crtež rode, ime “Matteo” i broj “PN 2300”. Kasnije se ispostavilo da je to bio zapis s rodnog listića njegova prvog unuka, rođenog 2014. godine.
Novi početak i nepravda
Danas Luciano radi na održavanju jedne škole, što mu pomaže održati dnevnu rutinu i pronaći novu stabilnost. Međutim, dodatnu težinu njegovoj priči daje činjenica da nikada nije dobio odštetu za nesreću. Vozač koji ga je udario nikada nije pronađen, što ga je ostavilo bez pravne i financijske satisfakcije.
Lucianova priča, koliko god tragična, ujedno je i inspirativna. Unatoč ogromnim gubicima, pronašao je snagu za nastavak života, gradeći iznova veze i suočavajući se s nepoznatim svijetom.
