Dana 03. 02. 2015. donesena je odluka Međunarodnoga suda pravde u Haag-u o tužbi R. H. protiv R. Srbije za genocid nad hrvatskim življem. Isto tako sud je razmotrio i protutužbu R. Srbije protiv R. Hrvatske u kojoj je ta zemlja uzvratilaća optužujući R. Hrvatsku za genocid nad Srbima u nekim dijelovima Hrvatske.
Odluka suda, na kojoj nema mogućnosti žalbe, dobro je poznata građanima obiju republika. Odluka je očekivana i usudim se reći umjereno objektivna. Baš zbog toga, ista je neprihvatljiva u Hrvatskoj, kao što pretpostavljam, nije prihvatljiva ni u Srbiji. Utrošeni su silni šoldi, angažirani su najstručnjaci (čitaj skupi), a “rezultat” nula. Ili još gore, HR se još jednom osramotila. Podnijela je tužbu za nedokazive slučajeve, a zanemarila dokazive kao na primjer rušenja, silovanja i slično.
Meni se pak čini, da je sud na fini način rekao “frigajte se”. Nadalje mislim, da je sud htio reći opametite se i državu vodite tako da to bude civilizirana i uljuđena zajednica. Prije se koljete, a poslije se tužite, umjesto da radite i stvarate. Ako su se pomirile i skladno surađuju Francuska i Njemačka, ovo dvoje kulturnih i ekonomskih Pigmejaca na Balkanu, to ni ne pokušavaju.
Brojnim nacionalistima u oba tabora to se sigurno neće sviđati. Da, kriv je uvijek onaj drugi, i nema naznake da će to bezumlje skoro prestati. Bezumlje u postupcima koje mi sve više djeluje kao neki krvavi folklor između tih dva slavenskih naroda. ovaj kratki skeč koštat će R. H. (pored gore spomenutog izdatka) dvadeset i osam miliona Kn, a R. S. osam miliona Kn. Sedamnaest sudaca je dugo ispitivalo priložene dokaze i koliko god odluka donosili, između ovih dviju novih država neće biti ni mira ni spokoja.
Ta odluka osujetila je i nastojanje vlade R. Hrvatske da zabavlja svoje građane optužbom o krivnji mrskog i vjekovnog neprijatelja.
Hrvatska zato, raznim novim i novim spinovima pokušava skrenuti pozornost građana s bijednog životnog stanja i sa sve neizvjesnije budućnosti. Sada, poslije odluke suda, ima nekog štofa, dobrog štofa za koji tjedan. Pokušat će se pričati o nerazumijevanju i opet kako nas neki mrze. Jadna, sirova i neinventivna politika!
Inače, čitamo ili slušamo o nekim događajima, koji se mogu smatrati dvojnim, a sve u cilju odvraćanja pažnje građana o pravim problemima. Tako u zadnje vrijeme često slušamo o uspjehu “naših” nogometaša, koje smo – koji su, prodani u neki Europski klub, zaboravljajući pri tome, da ako su prodani, nisu naši! Čudni su to neki argumenti. Ispada da se nešto ili nekoga proda, ali isti je i dalje svojina prodavača.
Prisvajaju se tuđi ljudi i tuđi uspjesi kao da su naši. Tako se ponovo prisvaja Marko Polo iako se više puta dobilo po prstima radi te neistine. Znamo da je svojevremeno Hrvatsko olimpijsko selo u Pekingu, za vrijeme olimpijskih igara, bilo prozvano Marko Polo. Ta se odluka morala ubrzano povući. I sada, kao da se nije dogodilo ništa, štanca se medalja M. P. kao značajnog Hrvata. Zna se dobro da je kuća na Korčuli, tog “Prvog Hrvata u Kini” po hiperpovjesničaru Tuđmanu, sagrađena cca dvjesto godina nakon njegovog putovanja.
Sada je donesena još jedna mudra i velebna odluka da se ugosti trenera super bowla jer i on ima korijene iz “naših krajeva. Zanemaruje se, da u super bowlu iole značajna momčad, ima kojih desetak trenera i svaki, ama baš svaki potječe od nekud. Plaćen mu je boravak u Rovinju u H. R. zaboravljajući, opet, da kada su preci tog trenera rođeni, Rovinj nije bio u “njihovoj” državi.
Sve se to radi, da se da neki pozitivan štih življenju u H. R. i ako je življenje u tom “Jadno-stanu” sve gore i gore. Za te gluposti i te floskule ne treba Goebels. Ima se podosta umijeća prevrtanja istine. Jedna narodna kaže: tko laže taj i krade, a tko krade taj i ubija. To smo imali prilike vidjeti i osjetiti na ovim prostorima.
Činjenica je da je od osamostaljenja ova država sve gora i gora. Obično se ruši neko stanje da se napravi nešto bolje. To očito nije slučaj s R. Hrvatskom . Rušilo se stanje koje nije bilo dobro, a napravilo se nešto puno gore. Krivci, pravi krivci, na ovom dijelu Balkana nisu nikada imenovani, nikada procesuirani.
Ipak, taj rat je imao jednu logiku, trebalo je opeljušiti i onako siromašan narod (po generalu Jeliću), a po Tuđmanu, stvoriti dvjesto bogatih porodica.
Studija o nestanku 150 milijardi $ sa prostora bivše države, po Antikorupcijskoj ligi Balkan, predana je europskoj komisiji, nadamo se istrazi.
No, da bi narod imao o čemu misliti, brine se saga o preseljenju stolice predsjednika/ce. To je već postalo grozno i degutantno, kao da cijeli narod mora birati između ove ili one sjedalice. (Ivan Pauletta)
