Izlaskom građana na ulice, čiji je povod bilo drastično poskupljenje grijanja od strane KD Energo, ušli smo u završno poglavlje hrvatske tranzicije. Ne tako davno na jednoj od tematskih presica Liste za Rijeku kojoj se govorilo o “gradu poduzeću”, ukazali smo na svu štetnost ovakvog načina vođenja komunalnih društava ali i JLS. U modernim liberalno-demokratskim državama komunalne usluge (vodovod i kanalizacija, struja, plin, prevoz, itd) tretiraju se kao jedna od važnih stavki koja ulazi u “konkurentnost domaćeg proizvoda”. Napredak cijelog društva ovisi o tome da li mi koji živimo i radimo na tom području možemo proizvesti nešto ili dati uslugu nekome, a što je konkurentno u odnosu na bliže i šire okruženje. Ako to nismo u stanju napraviti onda dolazi do odumiranja gospodarskih aktivnosti i do laganog urušavanja sistema. Drugim riječima, uništavamo naše društveno bogastvo, privatno i državno. To je upravo ono što se već godinama događa u Rijeci i PGŽ. Mi režemo granu na kojoj sjedimo.
‘Grad poduzeće’, koji je razradio Slavko Linić, od samog početka je nudio ‘proizvode’ građanima na tržištu u kojem su ta KD-a imala monopol. Kada komunalne usluge ne stavljate u kontekst ‘konkurentnosti domaćeg proizvoda’, i kada ona isključivo služe za uhljebljavanje stranačkog kadra i partnera iz predizbornih koalicija (politička korupcija), te pogodovanju određenim interesnim grupama (politički klijentelizam), onda neminovno dolazi do preinvestiranja gdje se onda troškovi prelamaju preko leđa korisnika usluga. U ovom slučaju građana i privrede.
Pokušat ću na primjeru dvočlane obitelji iz Nizozemske objasniti dozvoljene porezne i komunalne kapacitete: Mjesečne troškove možemo podijeliti na stalne i varijabilne.
Stalni troškovi: Stanovanje 60m2 (417€), plin-grijanje /voda/struja (90€), telefone/internet (50€), mobilni telefon (30€), zdravstveno osiguranje (220€), osiguranje stana (50€), osiguranje auta (40€), porez na auto (17€).
Varijabilni troškovi: Prehrana (300€), benzin (40€). Stalnih troškova je 914€ a vrijabilnih 340€. To je sve skupa 1.254€ troškova. Prosječna plaća za 2014. godinu je bila 1950 €. Dakle, 46,8% je udio stalnih troškova u plaći, a 17,4% udio varijabilnih troškova. Kada gledamo samo komunalne troškove, onda oni iznose samo 4,6%. 35% plaće ili 696 € obitelj može potrošiti na povećanje svog životnog standarda i time poticati nizozemsku ekonomiju. Prosječna hrvatska neto plaća za 2014. godinu iznosila je 5427 kuna. Ako to pretvorimo u nizozemske postotke onda bi stalni troškovi iznosili 2539 kuna, varijabilni 944 kuna, a komunalni troškovi samo 250 HRK. Samo u našim snovima.
Komunalna društva nalupala su preko 1 milijarde kuna dugova. Što svojih vlastitih, što dugova preko kojih je grad Rijeka financirao neke ‘svoje’ projekte. Dok je privreda propadala i dok je 20.000 građana napuštalo grad koji teče, gradonačelnik i njegova uprava su nesmanjenom žestinom investirali u projekte koji nisu imali pokrića u komunalnim i poreznim kapacitetima privrede i građana.
Već 20 godina Rijeka s okolicom nije u stanju realizirati niti jednu greenfield investiciju i tako zaposliti svoje građane i povećati porezne i komunalne kapacitete. Sve ove godine naš gradonačelnik je preko predizbornih koalicija kupovao vlast, a gradsku blagajnu koristio za socijalne transfere prema svom biračkom tijelu. Politička korupcija, politički klijentelizam i politički populizam, kada ih koristite zajedno, neminovno će vam kad-tad dovesti gladan narod pred vrata. To mu se sada i događa. Oni koji su godinama glasali za njega s 2.000 kuna penzije našli su se pred vratima Energa. Isto tako postavlja se pitanje čijim novcima će financirati izgradnju pristupnih cesta i potrebne infrastrukture za novi stadion? Novcima Vodovoda i Kanalizacije?
‘Bilo bi nužno da se gradonačelnik Obersnel, kao istinski socijaldemokrat, ugleda na predsjednika SDP-a i premijera Zorana Milanovića i osvijesti o tome kakva je socijalna slika građana danas te razmisli o tome kako će građane zaštititi od ovog brutalnog napada lokalnog monopolista’ kaže naša ugledna novinarka NL Tihana Tomičić. Premijer Milanović je stavio moratorij na švicarca a naš gradonačelnik će staviti moratorij na cijenu toplinske energije. Uzimajući u obzir onu poslovicu, klin se klinom izbija, možemo slobodno reći da se politički populizam najbolje suzbija još većim političkim populizmom. Ulazimo u završnu fazu tranzicije. (Ri Privredni Barometar – Boris Bradarić)
Sva sreca Obi i ekipa sa marende sada nakon 8 godina
gradnje zavrsavaju podzemnu garažu. Ta genijalna ideja donest ce profit nakon 200 godina amortizacije i izvesti nase praprapraunuke iz krize. Bilo bi sjajno da nastave sa ovakvim genijalnim inovativnim projektima.