Opet taj grah iliti fažol. Kakvo bijedno poniženje za ovaj puk, za ovaj narod, za (bivše) radnike, za građane (i one sa sela), za sve nas koji to gledamo. Gledamo pasivno, bez osjećaja i bez pomisli da se to, taj grah sprema svima. Bit će to uskoro, bit će to grah bez mesa, a možda i bez graha. Bit će to korak dalje u ekologiji jer neće trebati prati plastične tanjure.
Kažu da je grah dobar, da je izvrstan i da im dobro dođe. Bio bi dobar i da ga mogu spremati doma, da imaju za grah i za suho meso.
Oko stolova gdje se jede nema klupa i stolica, te se korisnik mora dobrano nagnuti da stavi plastičnu žlicu u usta. Taj servilni poklon i položaj tijela (i duha ?) ispred plastičnog tanjura odaju svu bijedu ove države i ove politike. Previše ljudi hrli tom grahu, ne radi druženja, ne radi fešte, ne radi solidarnosti već radi onoga što se naprosto zove glad.
Divna se država izgradila. Čini mi se da Hrvati nemaju sreće s državama. Nikako da pogode kako je skrojiti. Država prije ove je bila socijalistička, još prije je bila fašistička, još prije je bila kraljevska, nešto prije podijeljena u trojedinicu u sklopu K und K i to sve u jednom stoljeću. Ne može se reći da se nisu nauživali država i državica. Kažu da niti jedna nije valjala, očito da tu nešto ili netko ne valja. Ova sada je posebna, istom paradiraju političari, branitelji i svećenici. Ustrojena je prema viziji prvog predsjednika, onog što je ispred svog naziva obavezno stavljao dr. a inače zagovarao stališe.
Političari ili takozvani političari ne brinu za državu, ne odgovaraju nikome za ništa ali su dobro plaćeni. Branitelji su glasni i bučni. Izgleda kao da su se borili za sebe, a ne za državu. Nezadovoljni su, a kažu da su stvorili ovu državu. Ako je tome tako zašto se ljute na državu koju su stvorili? Popovi su poslije prohibicije socijalizma/komunizma došli na svoje. Ima ih svuda i za sve imaju stav i riječ. Dobro su tretirani i “hranjeni” i nikome ne polažu račune, barem ne na ovom svijetu.
Politika koja se vodi u ovoj zajednici je skup bijede, duhovne bijede, primitivizma i jasno, zaostalosti. Najviši dužnosnici se verbalno nadmudruju kao nekada piljarice na tržnici. Kažem kao nekada, jer su danas na tržnici elokventne i pristojne dame naspram ovih političara i političarki. To mudrovanje se predstavlja kao državnički posao. Jadna je ova država. Lokalni političari djeluju po lokalnim zajednicama kao svemoćni bosovi koji nikome ne odgovaraju, a mogu sve. Divna je ovo država za neke privilegirane, za neke svemoguće “naše”.
Što je netko više krao postaje znamenitiji, postaje popularan kao zvijezda estrade. Nitko nije po medijima toliko prezentiram koliko osumnjičenici. Ispadaju heroji, skoro kao državni idoli. U potpunosti je izokrenut sustav vrijednosti. Moral i etika ne stanuju davno u državi Hrvatskoj. Nitko za to nije kriv osim Hrvata. Prije je uvijek netko bio kriv, tko je sada kriv? Srbi su ušutkani. Ostali nehrvati su manjine, ne vode državu, ne upravljaju pa ih se prema tome ne može kriviti za stanje.
Hrvatska je nedavno dobila novu predsjednicu države. Uzbudilo je to nade da će ta svjetska žena pokrenuti neka stanja, izazvati neke promjene. U početku su potezi bili dinamični i ulijevali su nadu. Zatim je predsjednica darovala preostali novac iz kampanje jednoj stranci. Tim činom je pokazala da nije predsjednica svih građana već da naginje jednoj stranci – sramota! Zatim smo gledali predsjednicu dinamičnu i agilnu. Bilo ju je svuda. Ponadali smo se jakom angažmanu prve hrvatske predsjednice. Nada je bila jaka i opipljiva dok nismo vidjeli predsjednicu kako dijeli porcije u Gunji. U tom poplavljenom dijelu zemlje treba svašta ali im ne treba nitko dijeliti ručak. To si sami rade uspješno i bez predsjednice. Shvatili smo da je to poza, jadna samoreklamna poza i ništa više. A toliko smo se nadali konkretnom djelovanju. Time su pokopane nade onih koji su očekivali bolje, onih koji su vjerovali novom licu Hrvatske.
Prva predsjednica očito ne zna da je država kojoj je na čelu sekularna. Nitko joj to nije rekao, ustav nije prolistala, pa nije čudo da se stalno križa.
U ovoj državi ima, kako izgleda, mnoštvo nepoznanica. Najnovije je da se ne zna koga vojska mora slušati – dobro da nismo u ratu.
