Čini mi se da smo i ove zadnje izbore promašili. Kao birala se vlada (kakav ružan izraz), lokalna ili državna svejedno. Trebalo je birati trgovce ili trgovačku firmu.
Od samog početka ova država živi na dugu. Sada je krenula rasprodaja, ne proizvodnja, ne stvaranje nove vrijednosti već prodaja svega što se može prodati, a zato ne trebaju političari već trgovci. Doduše naši su političari više trgovci nego ljudi od misli i od akcije. Ali sebe zovu političarima.
Nitko tko drži do sebe ne može si dozvoliti da se samo zadužuje. Da, svakI pojedinac ili svaka porodica kao i svaka država može doći u nuždu da se povremeno zaduži. Ali stvoriti državu da živi na dugu je pored ostalog degutantno i nemoralno te izdajnički prema narodu koji će u krajnosti taj dug platiti. No nije samo to, istovremeno su se događale nemale krađe za koje vođe države nisu marili, nisu ni pokušali spriječiti i lopove privesti pravdi. Vjerojatno jer su, dio njih, i sami lopovi.
Prvi predsjednik, otac nacije, stvoritelj vječne nam lijepe naše, imao je nekih drugih briga. Morao je brinuti o nacionalnosti vlastite supruge, stvoriti povijesne počasne odore, koje nikada u H-povijesti nisu postojale. Brinuo je da se stvore stališi i dvjesto bogatih (ispalo je prilično više), zanosio se da stvori vojnu super silu (makar iluzornu) i da dragom unuku kupi banku. Drugom unuku omogućio je da se igra vozača formule na državni račun, čitaj na račun građana. Tom doktoru sumnjive naobrazbe u bijeloj odori, prije revnom komunisti a potom predanom katoliku ne može se spočitati da nije učinio ništa.
Zajednicu je doveo u ovo jadno stanje, no ništa zato, narod mu još podiže spomenike što će sigurno usrećiti jata golubova.
Ne, ne mogu shvatiti da netko živi stalno na dug. Da se zemlja ne obrađuje da se sve produktivno i vrijedno rasproda ili uništi. Ne mogu shvatiti da se niti jedna vlada nije obratila narodu, svojim biračima, objasnila pravo stanje u državi i predložila mjere za ozdravljenje. Takav menefregizam je teško shvatljiv, teško razumljiv, i svakako je neopravdan i neoprostiv.
I pored takvog iskustva vlada ide u rasprodaju autostrada. Novac iz te rasprodaje ne može ispuniti tu vreću bez dna, može samo na tren odgoditi raspad. I kada bi se sada pojavio neki “deus ex machina” i riješio financijske probleme lijepe njihove ne bi u biti to bilo dugoročno rješenje.
Prvo, jer bi i dalje država mogla opstati samo na ponovnom zaduživanju. Proizvodni kapaciteti, naspram troškova koja država svojim postojanjem stvara, su nedostatni. Drugo, jer državu vode većinom ljudi kretenski nesposobni i neodgovorni.
Jasno za to i takvo stanje krivi su i građani. Građani koji su si umislili da “budućnost nije naša stvar”. Građani koji su podržali stvaranje države isključivo na osnovi mržnje pema rođaku s istoka. Građani niske svijesti i skromne naobrazbe, građani nenavikli na rad, red i odgovornost, građani koji su birali sve dosadašnje postave vlada. Građanima kojima je važnija pobjeda nacionalne reprezentacije nego stanje u poljoprivredi, školstvu, zdravstvu, socijali, nauci…Građani koji nemaju smisla, želje i navika življenja u organiziranom zajedništvu. Građanima kojima prisilna diktatura više odgovara nego odgovorna demokracija.
Volio bih da se varam, ali ovoj državi i ovom narodu ne predstoji “svijetla budućnost”, ne predstoji nikakva uljuđena budućnost. Narod koji nije zreo koji nije dostojan da živi u društvu civiliziranih i odgovornih naroda taj narod nema budućnosti.
Narod koji se nikada nije pobunio na nepravdu. Znanost postavlja pod upitnik i Gupčevu bunu. Što se tiče 71. najjači razlog za bunu je bilo hapšenje i izbacivanje sa studija studenata, no revolucionari su se povukli u rupe, i nisu morale biti mišje.
I što napraviti s narodom koji je bio vrlo poslušan u komunizmu a sada veoma servilan u božjem ozračju?
Jedino i prvo moguće rješenje jeste da se okupe časni ljudi i stvore klimu u kojem će se upravljanje u državi predati poštenim i nepotkupljivim osobama. Ne znam zašto, ali mislim da u Hrvatskoj ima još takvih građana.
Drugo treba odstraniti iz politike sve dugovječne “političare”.
Treće dati da se istraže sva nejasna bogaćenja. (Ivan Pauletta)
Pula 17. 07. 2013.
