U prošloj kolumni pod nazivom DEMOKRACIJA između ostalog sam spomenuo i novogovor. To je oblik komunikacije koji vrlo često nameću režimi koji se hoće prikazati kao potpuno neovisni o stanju koje su naslijedili. Novogovor spominje vrlo snažno i Orwell u svojoj knjizi 1984. Neovisno o tom piscu, sjećam se fragmenata novogovora kojima smo se zdušno smijali u gimnaziji, a koji su nastali (da li?) u NDH. I ta je državica svoje neuspjelo postojanje nastojala obilježiti novogovorom. Tako se još i danas sjećam nekih izreka kao npr. Visoko sjedeći pod rep gledajući gospodin – kočijaš. Ili dvokotačno međunožno guralo – bicikl. Dvocijevno guzno pokrivalo – hlače, nadkošuljni podkaputnik – jakna i tako redom. Vjerojatno je nešto od toga i kasnije izmišljeno, no, razloga za podsmijeh, odnosno za porugu je bilo napretek. U tim turobnim državicama ne nedostaje samo građanski zdravi smijeh. Građanske sloboda su oskudne, sudski procesi dugotrajni, a rezultati istrage redovito upitni. Policija nadzire sve i svakoga, pravo i pravda ne obitavaju u tim društvima. Ne tako davno, nama je jedna država, koju mi smatramo vrlo prijateljskom, darovala policijsku opremu. Ne, nije darovala poljoprivredne strojeve ili neku modernu opremu za nastavu već opremu koja je simbol, i ne samo simbol, prisile. Valjda i drugi znaju što nam treba ili će uskoro trebati.
Čitatelj će razumjeti i da je Hr. država, koja sebe smatra najstarijom u europskim gabaritima, trebala već davno imati, adekvatno toj starosti i svoj arhaičan staro – govor. Ali ne, ona preuzima riječi iz nekog aktualnog novogovora iz okruženja. Ovako možemo zaključiti, laže li koza ili laže rog. Žalim da nam je “otac nacije” prijevremeno odlepršao na lokaciju gdje će mu valjda meritorno objasniti je li bio više oficir ili više časnik ili naprosto Dr. scienze tj. nauke upitnog školovanja. No, isti je bio puno više od toga, bio je i prvi predsjednik ove balkanske parcele umišljene da je neka važna sila. Jasno, ranijeg poglavnika se ne računa, računa se samo kad se redaju povijesne Hr države, kraljevine, banovine…
(U Hamletlovoj katedrali u Kopenhagenu postoji na grbu kneza Pavla ispisano “Poslije mene samo Bog”. Ne znam je li to na Hrvatskom ili nekom drugom slavenskom jeziku. To je moto ovdašnjih velikana, tako se postavljaju, tako se ponašaju, i tako ostavljaju iza sebe samo pustoš, jad i bijedu.)
Današnja Hrvatska u mnogim stvarima dosljedno slijedi i revitalizira neka stanja iz propale NDH. Od vojničkih činova, naziva novca, do mnoštva službenih naziva. Odnos država – nacija – narod, kao i odnos s crkvom koji se sve više produbljuje i čvršće veže ne ostavljajući nadu u bolje sutra. Sve se to događa u državici koja je po svom ustavu sekularna! Nada da će nova Hrvatska biti građanska i demokratska sve više nestaje. Pokraj užasnog stanja u državnom budžetu, u situaciji kad nas sve Europske države zaobilaze, kada je odlazak iz “lijepe nečije” primarna briga za masu mladih i školovanih građana, hrvatski vodeći kadar ne zna drugo nego ponovo se vratiti novogovoru i vezati se čvrsto za crkvu. Mnoge države svijeta su digle ruke i ne misle više tratiti vrijeme na tu državicu u raspadanju. Jasno, tu nema javnog protivljenja, a suprotstavljanje tomu se smatra kontradržavna subverzija. Veliki egzodus koji se sada odvija u Hrvatskoj potvrđuju ovdje izneseno. Nesigurnost i strah, da za sebe, a najviše za svoje mlađe i bližnje karakterizira društvo. Strah jer ne postoji mehanizam zaštite, strah da se nemaš kome požaliti, strah što ne vidiš i ne naslućuješ da će dobro ikad obitavati na ovom prostoru.
Jedino što se proizvodi je novogovor. Nemoguće je ovdje navesti sav vokabular novih riječi no neke možemo navesti: Svjetlopuc / Laser, Uvršiti / Puniti do vrha, Ravnodnevnica / Ekvinocij, Točir / Lijevak, Skoroteča / Kurir, Tadbina / Razbojništvo, Okovanke / Gojzerice, Zasada / Princip, Prokapnik / Cjedilo, Nedoba / Zao čas, Jedala / Pribor za jelo, Zornik / Vidokrug … ima toga još. Većina novih riječi pronađene u novinama tipa Skandi, i sličnih novina s ukrštenim riječima. Mislim da bi dosljednom uporabom ovakvog vokabulara mnoštvo klasične HR literature moglo poslužiti za potpalu. Ova jadna državica je već jednom, u trenucima svojeg nastanka, sklanjala, odnosno palila zavežljaje knjiga s nepoželjnim pismom. Nije vrag da će doći opet do takvog iskoraka u anti – civilizacijskom smjeru. Riječi s oltara mole onoga koji se nikad ne pojavljuje, da pomogne. Nema iole značajne stranke koja se nije povezala s crkvom, koja se odmakla od nauke Svevišnjeg. Danas su crkve pune partijskih komesara i komitetlija. Svećenici se ipak tuže da im građani dolaze sve manje.
Iza novogovora na red dolazi “Veliki Brat”. To je stanje kada ti Veliki Brat kaže što si mislio, što misliš i što trebaš misliti. Isti zna bolje od tebe gdje griješiš i gdje ćeš pogriješiti. Dakle Veliki Brat zna bolje od tebe što si htio reći i što trebaš reći. Kod Velikog Brata moraš biti jako oprezan jer isti ne pozna lojalnog državljana. Kod istoga su svi neprijatelji, povijest i istina se stalno mijenjaju i teško je znati što je određenog momenta IN. Zar treba sumnjati da je Veliki Brat fiksni, bešćutni državni namještenik?
Da je ovaj narod pogodan za promjene vidjelo se kod izmjena naziva druže u gospodine, odnosno drugarice u gospođa. To je išlo brzinom Expressa. Posebno nije predstavljalo nikakvu poteškoća zamijeniti partijske sastanke s misama. Sjediti mirno i buljiti u prazno, te vrtjeti svoje misli je bio mačji kašalj. (za “povijesno najveće tradicionalne vjernike u Europi”).
Da, crne su to slutnje za građane / državljane vrle nove državice. Novogovor se pojavio u svim prijašnjim republikama, no za mene je najizazovnije novogovor nastao iz ranije srpsko – hrvatskog koji je bio službeni većinski jezik Jugoslavije. Ranije je to bio jedan zajednički jezik. I ako se Hrvati i Srbi najradije prepucavaju vrlo često imaju neke zajedničke susrete. Tu, državna tijela, koja moraju biti u komunikaciji vrlo precizna, ne koriste službene prevodioce. Pitam se onda, kako su to dva različita jezika, hrvatski i srpski? Očito u ovim državama netko vuče za nos građane. Građani se, kako izgleda, puste vući za nos i za novčanik, jasno. Pa neka tako i ostane, ako im to odgovara.
