Slušam predsjednika RH kako komentira pad zrakoplova MiG-a na dan velike proslave. Netko mu je rekao da se pokvarila hidraulika i on od toga pokušava nešto pametno reći. Misli da što god kaže da će ispasti predsjednički veleumno. Jasno, što su građani gluplji, to predsjednička besjeda ispada mudrija. Valjda neki tako misle.
Sumnjam da je to baš tako. Ako je netko nisko komunikacijski i intelektualno pozicioniram tu i ostaje, bez obzira na slušateljstvo. Uostalom, što ima predsjednik države razglabati o hidraulici, elektronici, ili bilo kojoj tehničkoj komponenti. “Hidraulika” i slične boljke su stvar struke. Razmišljanja i krug interesa predsjednika bilo koje državice, pa makar to bila i balkanski Jadnostan, ipak je nešto širi i veći. Vrhovni komandant vojske je ipak nešto treće. Htjeli bi od vrhovnika ipak čuti viša, dublja, pametnija i korisnija saznanja.
Bilo bi zanimljivo znati da li u zrakoplovstvu postoje planovi održavanja i da li postoje određene satnice zamjene dijelova ovisno o funkciji i važnosti za zrakoplov? Da li se i kako vrše pregledi i da li su to norme određene proizvođačem? Da li se za zamjenu koriste novi dijelove ili se uzimaju prethodno korišteni? Da li zrakoplovstvo RH ima kadar i novac da te sigurnosne norme poštuje? Otvoreno sumnjam da odgovori mogu biti određeni i pozitivni. To su pitanja za vrhovnog komandanta. Za građane su to manje važna pitanja.
Građane bi moglo zanimati da li vojsku i kakvu vojsku ova zemlja treba imati? Da li si tu vojsku ova državica može priuštiti? To je područje djelovanja vrhovnog komandanta i predsjednika republike.
Sumnjam da će ova jadna državica ikada imati modernu vojsku. Ne vjerujem da će ikada biti tako ekonomski jaka da si može dozvoliti luksuz da ima oružane snage primjerene trenutku. Ni Hrvatska ni veliki broj malih državica ne mogu si priuštiti respektabilnu obranu. Kad bi to pokušale ostvariti ne bi trebale dočekati nikakvu invaziju, ekonomski bi se auto-dotukle.
Ako je Hrvatska trebala biti članica NATO – saveza mogla se postaviti nešto drukčije. Na primjer, staviti na raspolaganje tom savezu neke pomorske i neke zračne luke i neke lokalitete za kopnenu vojsku. Ne bi si smjela dozvoliti velika naoružanja. To su skupe, preskupe “igračke” za siromahe. Hrvatska je sada hipersiromašna i opstaje na zaduženjima.
Mislim da bi Hrvatska trebala razviti jaku, vrlo jaku nacionalnu gardu. Ta bi garda trebala biti obučena i opremljena za obranu od svih vrsta prirodnih nepogoda. Primjera radi, postavimo si pitanje, koliko Hrvatska ima posada i brodica za spašavanje na moru? Mislim za spašavanje u zbilja teškim zimskim uvjetima. Kako čitam, već sada postoje poteškoće u financiranju i održavanju GSS-a. Te, kao i neke druge službe, Hrvatska mora imati radi svojih građana, i ako se misli ozbiljno turistički pozicionirati.
Takva nacionalna garda bi se trebala sastojati od manjeg dijela aktivnog kadra i većeg dijela rezervnog osoblja. Svo to osoblje bi trebalo održavati redovite vježbe i tečajeve obuke za nova sredstva i nove tehnike. I ne samo da bi to bilo moguće stvoriti i održavati već bi učinci takve garde uspješno pokrivali troškove.
Stvaranje jake i moderne vojske u maloj i vrlo siromašnoj državici mi liči na potkivanje žabe. Mora se ova država srediti i objektivno odrediti svoje mogućnosti. Jasno, u skladu s time, mora voditi i politiku. Na primjer, ne samo da ne može, već i imperativno, ova državica ne smije si dozvoliti luksuz da ima neprijatelje, naročito ne u svom neposrednom okruženju.
Da li itko u ovoj državi zna koja je Hrvatska vanjska politika? Ostavimo fraze koje se mogu ponuditi za odgovor. Na žalost nema politike u niti jednoj sferi internih ni međudržavnih odnosa, a tako nema formiranu ni viziju vanjskih poslova. I oružane snage i vanjska politika spadaju u prioritetnu domenu predsjednika države. To je ipak nešto više nego brtva na hidraulici. Sve su to stvari daleko, daleko sudbonosnije nego mehanički kvar bilo koje vrste, a o njima predsjednik šuti. Da li je to državna tajna ili državni raspašoj na djelu? (Ivan Pauletta)
P.s: Gospodinu predsjedniku Republike još sam 11. 08. 2014. poslao otvoreno pismo. Od istog još nikakvog odgovora.
