Vrlo su zanimljiva rješenja “izlaska iz krize” predložena od, zar treba sumnjati, mudre vlade. U zadnje vrijeme lajtmotiv je smanjiti neke poreze tako da građanin dobije više novca pa će tako moći i više potrošiti. Preko potrošnje će se novac ponovo vratiti u državni proračun. Vrlo lucidna inovacija. Treba se toga sjetiti! Jasno, smanjenje poreza bi se oduzelo od lokalne uprave, njima valjda novac ne treba. Kada bi se to uradilo značilo bi još povećati ovisnost o vladinim centrima moći i onako previše centralistički ustrojene države. Bio bi to atak na i onako mizernu autonomiju lokalne (samo)uprave.
Vrlo zanimljiv i privlačan model prelijevanja iz šupljeg u prazno. Sliči mi to kao neka vrsta financijskog perpetuuma mobile. Ustvari perpetuum gluposti. No, ni u fizici ni igdje drugdje taj vječni motor nije proradio. Bez “ulaganja” energije u fizici nema pokretanja. Bez stvaranja nove vrijednosti ili davanja usluga, u ekonomiji nema prihoda. Ili se varam, zaduživanje može povećati, barem momentalno, prihod. To je “dobar” model često korišten od Vlada RH.
Još neki dan su nas ministri uvjeravali da ukidanje bezbroj općina, gradova i županija ne bi donijelo neke značajne uštede. Ako je tome tako zašto se ne poveća broj tih administrativnih jedinica. Imali bi tako, uz niske troškove (hm?), punu zaposlenost.
No, to nije jedini sjajan ali sanjan uspjeh ove umne Vlade. Slušamo dalje kako će uz silni novac i velike radove jedan djelić željezničke pruge Rijeka – Zagreb povećati brzinu prometovanja. Brzina će se na tom dijelu pruge povećati čak na 75 km/sat. Zbilja uspjeh vrijedan pažnje. Ili žaljenja? Tu je netko idiot, kreten što li već. Vjerojatno taj netko smatra da je uspjeh već ako se na pruzi ne vozi natraške. Ili možda su se u prosvijetljenoj vladi htjeli povesti za rimskom uzrečicom “festina lente” – žuri polako.
Sad bi trebalo otvoriti raspravu, dali se na tim brzinama pojavljuje opasnost za ljudski organizam? Ta se polemika odvijala još u vremenu G. Stephensona kod konstrukcije prve željeznice 1814. Danas, poslije točno dvjesto godina u HR se dostižu jedva nešto veće brzine. Kurioziteta radi, kažimo da Stephensonova lokomotiva Rocket postiže 1829. brzinu od 46,5 km/sat. Ne zaboravimo da je to bila parna lokomotiva još u počecima razvoja.
Uostalom čemu žuriti? U svijetu su sve češći pokreti za usporavanje načina življenja. Slogan je obično “brzina izjeda ljudsko življenje”. Pojavljuju se restorani spore hrane itd. To može biti dobra prilika da se Hrvatska napokon nađe na čelu nekog suvremenog trenda.
Još jedan hvalevrijedan uspjeh ostvaruje ova vlast. Slušamo kako se na nekim izlazima iz države povećao broj odlazaka i do deset posto u odnosu na lani. I to se spominje s ponosom kao nekakvo postignuće. Kako ne čujemo izvještaj da je za deset posto smanjen izlazak na nekim drugim mjestima, ispada da su građani najljepše domovine krenuli za turistima. Ako se tako nastavi za par godina bi mogli ostati bez državljana. Tko će onda servirati goste i izvještavati o uspjesima?
I dok komentiramo mudre, htjedohm reći, vrlo otužne poteze HR Vlade, hvata me malodušje. Izbori se približavaju, kako predsjednički tako i parlamentarni. Ne vidim, ne znam, u koju škrabicu ubaciti svoj glas. Jad i bijeda svuda oko nas. Da li Vi sugrađani znate kome ćete dati glas? Mislim da to može postati veliki hendikep za građane ove balkanske državice. Komunistički dril nas je navikao da redovito idemo na izbore. Mislim da bi to trebao biti čin demokracije i da bi savjestan građanin to trebao uraditi bez iznimki. No, sada dolazimo u dilemu dali glumiti demokraciju ili odustati vođeni našim ponosom. Jadno je nekome dati glas ako iza toga ne stoji uvjerenje.
Kreće inicijativa da se raspiše referendum kako bi se predstavnici građana birali direktno, imenom i prezimenom. Takav postupak možemo smatrati istinskim činom demokracije. Tome se protive dvije najveće stranke. Obje imaju u imenu naznaku demokratska (zajednica), odnosno demokratskih (promjena). Tek toliko da se vidi kakvu nam demokraciju nude ti “demokrati”. (Ivan Pauletta)
Jugoslavija se raspala zbog opće truleži i negativne selekcije ljudi u Partiji, koji su imali apsolutnu vlast. Trulež vlasti ili režima se jednostavno prelio preko istih, ponavljam istih, ljudi na Hrvatsku, gdje su Ti koji su urušili Jugoslaviju vješto korišteći velikosrpski projekt, skočili na krilima te opasnosti na vlast u Hrvatskoj. I to tako traje svih ovih 23. godine, jer nas vode ljudi prošlosti, koji su sveopćom pljačkom kroz zakone i direktnim kriminalom opljačkali zajednička bogatstva, a to i dalje rade.Jasno je da takve lažne elite su protiv bilo koje izmjene izbornih zakona, jer onda dolazi u pitanje njihov režim vlasti. To je jedini razlog njihovog odbijanja ikakvih promijena, no, Oni kroz takav kruti i nedemokratski potez štite i sve ono što je omogućilo pojedincima abnormalno bogaćenje i nastoje svim silama da tako i ostane. S druge strane od 2000. godine počela je i podanička suradnja sa stranim silama koji preko upliva u kadroviranje u Hrvatskoj sprovode svoje interese, a davanjem kredita, ma koliko to izgledalo pozitivno, dodatno daje tim postojećim “elitama” vrijeme vlasti, ali i cjelokupno stanovništvo gura u još veće siromaštvo i bijedu. Rezime: Trulež iz Jugoslavije se prelio u Hrvatsku i svaki dan je sve gore za većinu građana.