Pauletta: Zašto jednostavno, kad može komplicirano?

Uspoređujem dvije knjige koji imaju istu namjenu i vrlo sličan sadržaj. Prva pisana na hrvatskom i izdana u RH. Druga pisana na talijanskom jeziku i jasno, izdana u Italiji. U prvoj knjizi su, uz imena dva autora, u impressumu navedeni: nakladnik, suizdavač, recenzenti (dva), urednik, grafičko oblikovanje, slikovni prilozi, tisak, podupirači tiskanja knjige i naklada.
U drugoj knjizi, onoj na talijanskom, stoji jasno uz ime autora, izdavač i tiskara. Ne računajući autore tj. stvarne pisce, imamo devet navoda naspram dva. Impresivan je to odnos “kolateralnih” snaga, no kvaliteta sadržaja ne iskazuje tu disproporciju. Rekao bih da je čak obrnuto proporcionalna.
Slične manire imamo i na TV prikazima raznih sadržaja. Kada na domaćim stanicama gledamo pa i najmanji uradak, iza istog slijedi bulumenta pripadajućih službi te imena suradnika. No, nije to radi bolje informiranosti, jer brzina redanja je takva da je teško pratiti a kamoli zapamtiti neko ime. Sve to proizlazi iz društva koje se guši i gubi u vlastitoj birokraciji. Jednom smo saznali da je na primjer za dobivanje dozvole za proizvodnju električne struje i prodaju iste, potrebno čak šezdeset i jedna razna dozvola. Između inih i potvrdu da budući proizvođač nije kažnjavan.
Već desetljećima slušamo pritužbe od potencijalnih investitora da je u ovoj državi birokracija nepodnošljivo komplicirana. Jasno da to koči investicije i usporava dinamičnost ulaganja i prometovanja unutar ekonomskog tržišta “lijepe naše”. Svako malo se probudi koji ministar iz RH vlade te potvrdi, po enti put, da će se birokracija dovesti u red. Ispada kao da nam je tu složenu i nerazumnu i zavrzlanu administraciju ugurao netko drugi, neki nama nepoznat i nepozvan deus ex machina.
Činjenica je pak suprotna i vrlo jednostavna. Taj košmar su napravili, kako se voli reći “naši ljudi”, bajni administratori vođeni potrebom da se pokažu kako eto rade. Zaboravljajući, da je sekundarno skoro nevažno pitanje koliko se radi na nekom proizvodu, već je primarno pitanje što se napravilo. A to napravljeno treba biti urađeno brzo, kvalitetno i jeftino. Kupac ne kupuje rad već učinjeno, i tu je skoro sva mudrost ekonomije. S time u vezi nije važno slušati nego čuti, nije važno gledati nego vidjeti, itd-itd.
Jednom sam u tadašnjoj privrednoj komori prisustvovao raspravi o izradi farme za nesilice. Radilo se o dvije varijante, po jednoj se za proizvodnju iste količine jaja trebalo zaposliti dvjesto radnika, po drugoj je trebalo zaposliti tek dvadeset i sedam. Ljudi iz komore su uporno navijali da se ide u varijantu s dvjesto radnika. Jedva smo ih razuvjerili. Da, u komori su bili, kao i u većini slučajeva zaposleni po partijskom zadatku, njima je trebalo da se pokažu kako otvaraju radna mjesta. Koliko će i do kada će to funkcionirati, nije ih bilo briga, za propast takve proizvodnje već bi pronašli žrtveno janje.
Sklonost mlaćenju prazne slame imamo i u prvom državnom dokumentu, u Ustavu. Ta potreba da se mnogo priča a malo ili ništa učini, lako se da dokazati. U Ustavu se taksativno nabrajaju autohtone nacionalne manjine, a razlozi formiranja države se navode tek u zadnjoj rečenici i to «…RH oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.».
Izvorišne osnove hrvatskog ustava imaju;: 491 riječ, u 16 odlomaka i 57 redaka. Preambula švicarskog ustava je nešto skromnija ima u originalu (u verziji na Talijanskom): 112 riječi, u 9 odlomaka i 13 redaka. U svojoj preambuli Švicarci navode:
U ime Boga Svemogućeg,
Narod švicarske i Kantoni,
Svjesni svoje odgovornosti naspram stvorenog,
Odlučni renovirati konfederalni savez i učvrstiti interno zajedništvo, sa svrhom pojačanja slobode i demokracije,
nezavisnosti i mira,
u duhu solidarnosti
i otvorenosti prema svijetu,
Odlučni živjeti vlastitu različitost u jedinstvu, dostojno i u uzajamnom poštivanju,
Svjesni zajedničkih stečevina, također vlastite odgovornosti spram budućih naraštaja,
Svjesni da je slobodan samo onaj koji koristi svoju slobodu
i da se snaga jednog naroda mjeri bogatsvom najslabijih njegovih članova,
su donijeli ovaj Ustav:
Mislim da je ovo lako razumjeti pa čak i zapamtiti. Sumnjam da netko može koncizno u par riječi iznijeti sadržaj i smisao preambule Ustava RH (491 riječ). I zar Hrvatima treba 4,38 riječi za ono što Švicarci treba jedna?
No, kad smo već kod toga, bilo bi mi drago živjeti u društvu koji ima takav jednostavan i razuman Ustav, u državi koja ima jednostavne i razumne zakone. (Ivan Pauletta)