Pauletta: Zločini prošlosti zataškavani i u sadašnjosti

I dalje slušamo o progonu i nasilju učinjenom nad Armencima i Asircima. Zgražamo se nad zajednicom koja je to počinila, a ni danas ne priznaje taj zločin. Ima država koje ni danas ne nalaze riječi odnosno, traženje oprosta za u prošlosti učinjeno zlo.
Oprost su tražile Njemačka i Japan. Bilo je u drugom svjetskom ratu još država koje su učinile zločin a nikad nisu se radi toga pokajale. Zločini su učinjeni i iza rata a da se te zajednice nisu nikada ispričale.
To se događa i u Hrvatskoj. I koliko god hrvatska politička javnost lamentira nad nasiljem učinjeno nad Armencima i Asircima, nijema je, slijepa, te gluha nad genocidom učinjenim nad Istrianima, Riječanima i Dalmatincima. Ti su zločini učinjeni neposredno poslije rata. Ne spadaju u ratne zločine ali i dalje ostaju zločini najgnusnije vrste. Pored mnogobrojnih bacanja u jame i utapanja, jasno bez suđenja, nikad nitko nije zatražio ispriku i oprost za učinjeno zlo. Pored toga što je Titov režim istjerao Nijemce civile iz istočnog dijela Jugoslavije, najviše iz Vojvodine, koji su tu živjeli stoljećima, došli su na red stanovnici Istre i ostalih krajeva koje je trebalo protjerati i uništiti. Ljubičica bijela je zanat dobro ispekla kod svoga učitelja Staljina koji je nasilno istjerivao i ubijao Kozake, Ukrajince i druge.
Od nekadašnjeg vjernog suradnika Tita, druga Đilasa, saznali smo da su on i Kardelj dobili zadatak da idu u Istru i iz nje istjeraju Talijane i ostale neslavene. Taj su zadatak, jasno, dobro odradili. Dokumenti britanske tajne službe nas upoznaju o nestanku iz Pule (samo iz grada) 989 osoba u svega četrdeset i dva dana “prvog oslobođenja”. Tijela nisu nikada pronađena. Tragedija na Vergaroli (116 mrtvih) i mnogobrojne akcije zastrašivanja eksplozijama nisu bili slučajni događaji. Nestanak ing. Ottavio Mazzaroli koji se odazvao pozivu OZNA-e da dođe u Peroj radi dogovora o statusu Istre poslije rata, jasno ukazuju na perfidni i zločinački postupak “čišćenja” Istre. Nikada nisu pokrenute istrage, a kamoli sudski postupci u vezi s tim događajima. Iz Istre su istjerani, najbrutalnijim i ubojitim postupcima stanovnici čiji su preci tu živjeli stoljećima. Istarski partizanski prvaci nestali su pod vrlo čudnim okolnostima pri kraju rata.
Zar nema nitko da se zapita zašto je Zadar bezrazložno bombardiran mnogo puta (čini mi se 86?). Iz Visa su u Englesku komandu dolazili telegrami tipa “noćas su se u Zadru instalirale jake njemačke snage”, grad je potom bombardiran. Tito je tako uništavao grad s nepodobnim stanovništvom. A neki se još i danas dive tom zločincu.
Sadašnja demokratska i Europska hrvatska vlast (?) nije nikada, a i ni neće kako izgleda, zatražiti oprost za učinjene zločine. Posebno za zločine koji su u cijelosti učinjeni poslije rata bez ikakvog suđenja. Brojne su se kraške jame punile ljudima čije je jedino “zlo” što su Istriani, Riječani (Fiumani), Dalmatinci (Dalmati).
Iz Istre je Istjerano oko 240.000 njenih stanovnika, to jest oko 83%. Kaže se oko, jer nova “oslobodilačka” vlast nije brojila masakre i istjerivanja. Tako nije brojila, na primjer, ni slučaj Vižinade gdje je po kazivanju stanovništva od 1000 (tisuću) stanovnika ostalo njih 15 (petnaest). Sjećam se napuštenih sela i ispražnjenih gradova, sjećam se posljedica tog groznog terora učinjenog po nalogu “Ljubičice bele”. Izmišljeni Maršal (broj vojnih jedinica nije zadovoljavao kvantum za čin maršala) koji će kasnije biti uvršten u deset najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća, ali koji ima fanove i simpatizere još danas. Brojni parkovi, ulice i rive u Istri još nose ime tog zločinca, na sramotu vlasti u Istri.
Da, treba se zgražati nad zločinima učinjenim nad Armencima i Asircima ali to ne smije biti smokvin list za prikrivanje zločina učinjenim u Istri, Rijeci i Dalmaciji te svakako veliko “čišćenje” učinjeno u Vojvodini. To što se Papa osvrnuo na zlo učinjeno nad pripadnicima tih dvaju naroda ne znači da zločini nisu učinjeni i nad drugim narodima.
Da bi se zločini u Istri lakše opravdalo, trebalo je Istriane prikazati kao Talijane i jasno neprijatelje. Neukom narodu je to od strane jednoumne propagande bilo lako nametnuti. Prema Platonu (427 – 347 pr. Kr.) neprijatelj nije onaj koji te mrzi već neprijatelj onaj kojeg mrzimo. Trebalo je Talijane prikazati kao neprijatelje te ih mrziti. To je najlakše bilo učiniti ako ih se prikaže kao fašiste. Da, fašizam je nastao u Italiji ali ga je kopirala i ustaška Hvatska Ante Pavelića i učinila još gorim. Učinila je neviđen zločinački režim kojeg su kritizirali čak i Nijemci kao veoma brutalan. Brutalnost je potvrđena brojnim prebjezima iz Hrvatske u Italiju. Bježali su masovno Židovi, Srbi, Romi, i jasno “nepoćudni” Hrvati. Najviše takvih bježanja je bilo preko Bakarskog zaljeva prema Rijeci, tada talijanskoj Rijeci (Fiume).
Istina je da za vrijeme Mussolinija nisi mogao biti ni kondukter u autobusu ako nisi bio upisan u fašio. U Istri je na 302.980 stanovnika bilo upisano u fašističku stranku 11.701 što je činilo jedva 3,88% stanovništva. Koliko je fašista u to vrijeme bilo u Hrvatskoj? Koliko je kasnije bilo upisano u ne baš humanističku komunističku partiju? I krucijalno pitanje da li to može biti razlog za bacanja u jame, za istjerivanje i ostale represije, sve bez suđenja?
No, za karakterizaciju Talijana kao fašista zaboravljalo se namjerno da su Talijani sami srušili Mussolini-a tj. fašizam još 20. 07. 1943. Hrvati nisu rušili svoj fašizam već su čekali propast cijelog nacističkog bloka što se dogodilo tek 08. 05. 1945.
Drugovi komunisti, sada većinom antifašisti, lažni antifašisti, kada ćemo čuti riječi isprike, riječi pijeteta za istjerane i masakrirane žrtve?
No, pored nekadašnjih komunista, Hrvatske vlasti bi se trebale upitati, može li se na zločinu graditi država. Pored protjeranih Nijemaca, Talijana i Istriana i u zadnje vrijeme ponovo i Srba, ova država ne može izgraditi Europsku državu a da se ne ispriča za u prošlosti učinjeno zlo.