Home Vijesti Petar Ciganović: Hrabrost iza monitora

Petar Ciganović: Hrabrost iza monitora

8

U zadnje vrijeme postalo je iznimno popularno da mediji koji svoja izdanja imaju u elektroničkom obliku dopuštaju komentiranje ispod objavljenih članaka. Koliko god se to na prvi pogled činilo korakom koji vodi otvaranju medija prema mišljenju njihovih čitatelja, to ni izbliza nije tako.

Veliki dio spomenutih komentara otpada na komentare isfrustriranih spodoba kojima anonimnost, podosta često, glupavog nicka, daje lažnu hrabrost da vrijeđaju na najniže moguće načine.
Oni nekako misle da je njihovo pravo i sloboda bez ikakvih argumenata vrijeđati sve koji ne spadaju u njihov svjetonazor. Moglo bi im se to i priznati, samo kada bi imali hrabrosti iza svojih stavova stati svojim imenom i prezimenom.
Najveći dio takvih komentara otpada na širenje nacionalne, vjerske i sličnih vrsta mržnje, koje primitivci koriste kao svoje „argumente“ u raspravi. Ako se to raspravom uopće može nazvati. Jer nitko pri zdravoj pameti neće ulaziti ni u kakve rasprave s takvim ljudima. Jer budala te prvo spusti na svoju razinu, a onda te dotuče iskustvom.
Zadnji sam koji zagovara tzv. političku korektnost, ali jedno je vrijeđati političare koji i tako vrijeđaju jedni druge (samo što oni od toga jako dobro žive) i koji su uvrede, pa i gore od toga i te kako zaslužili, a nešto sasvim drugo vrijeđati i ponižavati nekoga koga niti ne poznaš ispod vijesti u, npr. crnoj kronici ili rubrici koja nikako nije mjesto za ispisivanje mišljenja primitivaca svih boja.

Hrabrost iza monitora

Pa ipak, nisu ti primitivci krivi za tu novu medijsku modu, oni jednostavno ne znaju bolje, jer nisu ni odgojeni ni naučeni da bi drugačije mislili nego u sklopu stada kojem je neprijatelj svatko tko drugačije misli. Pa se onda sukladno tome vrijeđaju oni koji nisu dovoljno nacionalno osviješteni, oni koji ne vjeruju u „pravog“, njihovog boga, oni koji navijaju za drugi nogometni klub…

Krivi su prvenstveno tiskani mediji, koji su se otiskivanjem u bespuća interneta toliko zanijeli da na sve moguće načine pokušavaju privući čitatelje.
Pa tako sve vrvi od slika golišavih curica, od članaka o tome tko je koga, kako i kada poševio, a onda su se dosjetili da bi mogli postati „interaktivni“ pa su počeli dozvoljavati komentare ispod članaka svojih novinara.
Privukli i jesu svašta, samo ne prave čitatelje, one željne informacije, jer su sukladno „zahtjevima tržišta“ kvalitetni novinari izgurani pred najezdom paparazza i onih koji vole razvlačiti tuđu intimu i crijeva po medijima. Pa tako neki mediji plaćaju fotografije koje im pošalju njihovi čitatelji, koji kada nalete na neku nesreću, prvo vade mobitele i slikaju, pa poslije toga možda i razmisle žele li pomoći nekome u tom trenutku.
Privukli su i stranačke aktiviste, počesto i plaćene, koji se kloniraju kao gljive poslije kiše ne bi li ispisali što više smeća u raznim komentarima ili što više puta nazvali razne 060 telefone. Račune za to i tako plaćamo mi.
I tako se u ime jedinog boga, onoga što se krije pod imenom profit, strmoglavo srozava čitava jedna profesija, profesija koja bi trebala služiti javnom interesu, informiranju, pa čak, dijelom, i edukaciji.
Još jednom se potvrđuje da nitko ne može nikome nanijeti tako veliku štetu koliku taj isti može nanijeti sam sebi. Hrvatski mediji su ogledni primjer toga.
Mediji koji su u vlasništvu ljudi koji nikada istinu nisu smatrali posebno vrijednom kategorijom, dapače, istu prikladno izvrću kako i kada im paše. To se najčešće događa kada se želi uništiti konkurencija ili netko tko im se osobno ne sviđa, pa se onda pišu naručeni tekstovi, vodeći se mišlju da nijedan demanti neće moći popraviti učinjenu štetu.
I tako, umjesto da oni koji imaju potrebu svoje frustracije ili mržnju prosipati anonimno, krijući se „hrabro“ s druge strane monitora, to čine na raznim forumima ili chatovima koji su idealni za takvu populaciju, dobili su priliku to činiti na stranicama nekada uglednih novina. Dobili su priliku sami sebe smatrati važnim faktorom u društvu, dobili su priliku pljunuti na sve i svakoga.
Pa ipak, usprkos svom subjektivnom osjećaju važnosti, ostaju ono što jesu – jadnici koji u stvarnom životu nemaju muda reći što misle ni svojim šefovima na poslu, ni članovima svojih obitelji niti ikom drugome, a ponajmanje onima po kojima se najviše pljuje.
Onima koji su na vlasti upravo zahvaljujući gore spomenutim „junačinama“. (Petar Ciganović)

8 COMMENTS

  1. slazem se sa svime osim s nekim neizgovorenim zakljuckom. taj bi bio da je mogucnost komentiranja clanaka na netu u nekoj uzrocnoposljedicnoj vezi s korporativnom kontrolom medija. to mozda privuce kojeg debila, ali da bi zaglupljivanja bilo manje da su topici zatvoreni nisam nesto uvjeren. uostalom posao je moderatora da uvredljive sadrzaje micu a ako oni ne rade svoj posao, to je drugi par rukava. to bi vrlo lako bilo rjesivo s par masnih kazni, da ima volje. tako bi se puno problema moglo u drzavi rijesiti, od prikrivenog oglasavanja, obmane potrosaca pa nadalje. i inace nisam odusevljen s tekstovima u stilu naricanja – kakva su to vremena dosla, ah ta danasnja mladez, sve je otislo u q-rats… i po zidovima se kocopere svakakvi natpisi pa ce pametan covjek o tome misliti isto sto i o debilnom komentaru na netu. i to prozivanje ljudi na hrabrost da napisu ime i prezime.. pusti ljude na miru neka pisu sta oce, ima sranja al nadje se stvarno i koji pametan. sukobljavanje misljenja argumentima moze biti samo dobra stvar, a ako neko predje mjeru treba ga oladit. pretpostavljam da je tekst napisan kao reakcija na pljuvacke komentare na neke prethodne tekstove. neko ko se javno angazira mora na to bit spreman. moze se dobit puno pohvala, popularnost, a moze se izazvat i kritiku ili gnjev nekih majmuna. e sad dal ce oni rec p.mu m-rina srbokomunistcka na netu ili u lokalnom kaficu uz zuju s kockicama i nije neka kolosalna razlika.

  2. Problem Ciganovićevog teksta je da, iako mu je osnovna tema kritika uvreda koje komentatori raznih na internetu objavljenih tekstova izriču na račun autora tih tekstova ili drugih osoba, i sam vrvi uvredljivim izrazima poput “isfrustrirane spodobe”, “budale”, “primitivci svih boja”, “jadnici koji u stvarnom životu nemaju muda reći što misle” i „junačine“.

  3. Evo i mene s anonimnim imenom. Ipak, ne osjećam krivnju. Ne psujem, ne mrzim i eventualno tu i tamo zavrtim neki opće uvriježeni stav na malo drugačiji način. Zato moj nick nije problem.
    A onda index. Nekad mi se činilo da su oni komentari smješni. Sad, kad se nekolicina budala počne svađati na temu vjere ispod vijesti “Tri poginule osobe u školi negdjedaleko”, njihov glavni argument je da sve te iz zemlje negdjedaleko treba pobiti. Tužno je što ih većina još misli da se negdje piše “negđe puši kurac konjno”. Internet je kao gaćice s prorezom. Jednom korisne, a kasnije se na njih ljepe budale.

  4. svjedoci smo da sloboda komentiranja ispod internetskih članaka najčešće nije drukčija sloboda od npr. crtanja spolovila po zidovima oronulih i napuštenih zgrada. da, ima lijepih grafita, ima grafita koji su na mjestu i dobro su izrekli političku misao, ali oni su i dalje u manjini u odnosu na gomile ispisanih i iscrtanih prostota, imena + razred + 4ever itd.
    moja poanta je da su komentari izgubili svoj smisao i informativnost. to rijetko tko razuman čita jer zna da će se iznervirati od količine uvreda i neistina, a svađanje na internetu………jednostavno nema smisla.
    čuo sam za neki američki dnevni list koji se dosjetio jadu: na svom online izdanju, komentiranje naplaćuju 1 cent (ili 2, nisam siguran) po komentaru. moderiranje neprimjerenog sadržaja i dalje ostaje, naravno. pa ti komentiraj do mile volje….

  5. ne slazem se. evo pet dosadasnjih komentara su komentari u pravom smislu i nisu usmjereni da nekog vrijedjaju. na ovom portalu su i inace uvrede rijetkost, najcesce se samo radi o prelasku granice dobrog ukusa u okviru neke rasprave. a da se to naplacuje, a moderiranje i dalje ostaje, di je razlika osim u daljnjoj komercijalizaciji. tek tad moderatori ne bi radili svoj posao jer bi zivjeli od onih koji plate pa pickaraju

  6. uostalom… kakav medij, kakvi citatelji, takvi komentari. ovdje nema nacista, ajde naidje koji al nije mo dugo zanimljivo.. dodju i mladi sdpovci al najcesce sami sebe pokopaju jer imaju ispran mozak. index citaju ajnstajni koje zanima kako izgleda faca zene koju je zgazio tramvaj i to u krupnom planu. ne vidim da je mogucnost komentiranja uzrok bilo kakve anomalije, prije bi reko da je realan pokazatelj i uvid u citalacku strukturu jednog medija, a to je u stvari super

  7. Je, nekada je na rijekadanas bio živ i forum, ali više nije, pa sada ovi članci koji se komentiraju nekako odrađuju taj zadatak, a rasprave odlaze u takav offtopic da to ni pas s maslom ne bi pojeo. Osobno ne vrijeđam, čak pazim na pravopis, nemam što promovirati svoj nik, jeednostavno mi je drago da sam svoj na svome i pokatkad imam potrebu nešto za reć, sprdat se, dangubit, pa to valjda i služi u te svrhe, kaj ne?

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here