Home Sport Poljski mediji o Alenu Haliloviću: Sudbina hrvatskog Messija (VIDEO)

Poljski mediji o Alenu Haliloviću: Sudbina hrvatskog Messija (VIDEO)

463
0

Alen Halilović trebao je biti zlatno dijete hrvatskog nogometa. Nazivali su ga “novim Modrićem”, nazivali ga “hrvatskim Messijem”. Već sa 16 godina s vratima je ušao u matičnu ligu, a dvije godine kasnije osvojila ga je Barcelona. I sve se raspalo. Nakon osam godina putovanja Europom, 26-godišnjak se kući vratio podvijenog repa. Kako i zašto je sve propalo, piše poljski portal Weszlo.com u kojem su se za pomoć obratili i portalu Rijeka Danas.

Priča o Haliloviću primjer kako NE razvijati karijeru mladog nogometaša. Tri glavna faktora koja su zaustavila ovu karijeru? Prevelika očekivanja, pretjerano ugađanje i otrovni otac.

– Sa 16 sam znao da ne mogu odigrati lošu utakmicu, moram biti najbolji. Moram biti savršen. Ne mogu nikoga razočarati. Stalno mi je to bilo na umu.

Ovo su Halilovićeve riječi kada je boravio u holandskom Heerenveenu. A govore mnogo o njegovoj mladosti. Nogometaš je rođen u Dubrovniku, jednom od najljepših hrvatskih gradova, smještenom na jugu zemlje. No, tamo se nije predugo zadržao, jer se s cijelom obitelji preselio u glavni grad države – Zagreb. Otišao je u Dinamo koji ga je još kao dijete doživljavao kao pravi nogometni biser.

Već u U-12 momčadima bio je iznimno tretiran. Cijela ekipa bila je prilagođena kako bi mali Alen mogao dati sve od sebe. Mogao je računati na posebne privilegije da preskoči neke treninge ili redovito odlazi na treninge seniorske momčadi Dinama. Bio je prava zjenica oka obitelji Mamić koja je vukla konce u zagrebačkom klubu.

Svi su bili toliko očarani Halilovićevim talentom da su odlučili ubrzati proces njegovog odrastanja. Alen je u seniorski Dinamo stigao ravno iz U-17 momčadi, a iz uprave kluba kažu da nema što čekati. Sa 16 godina, u rujnu 2012., debitirao je za zagrebački klub u derbiju sa splitskim Hajdukom. U Hrvatskoj nogometaša ne možete baciti u dublju vodu. Postao je najmlađi nogometaš u povijesti kluba, a svoju premijernu utakmicu odigrao je sa samo 16 godina i 101 dan. Nepuna dva tjedna kasnije postigao je svoj prvi gol. Također kao najmlađi igrač ikada.

Sve se dogodilo vrlo brzo. Po završetku sezone pozvan je u hrvatsku reprezentaciju u kojoj je debitirao 10. lipnja 2013., osam dana prije svog sedamnaestog rođendana, u utakmici protiv Portugala. Je li normalno biti pozvan u reprezentaciju? Naravno da ne. U obitelji Mamić počele su se šuškati da će Alen oklijevati igrati za Hrvatsku ili BiH – poput svog oca. U obitelji Halilović, zapravo, nikad nije bilo takve dileme, no HNS je bio prestrašen mogućnošću gubitka potencijalne superzvijezde. Imenovanje i debi dogodili su se odmah.

Osim cjelokupne pozadine, vrijedi dodati da je Alen Halilović itekako znao igrati nogomet. Usporedbe s Messijem ili Modrićem nisu bile sasvim neopravdane. S Argentincem je dijelio istu visinu i ponašanje na terenu. Nogometaševi mladi treneri često su govorili da u njemu vide element Messija. I pokušao je to dokazati. Njegov učinak protiv Rijeke prerastao je u status legende kluba, gdje je preokrenuo utakmicu s dva prekrasna pogotka.

U 2014. godini, stoga, počeli su pokušavati prodati nogometaša. Godinu dana ranije klub je već postigao dogovor s Tottenhamom. Dva su igrača trebala ući u Premijer ligu – Tin Jedvaj i Alen Halilović. Dinamo je na tome trebao zaraditi 10 milijuna eura. Bilo je, jer do transakcije na kraju nije došlo. Prvi je tada otišao u Rim, drugi je ostao u Zagrebu još godinu dana.

Tko je tada stao na put transferu? Otac nogometaša – Sejad Halilović. Negativac iz priče. Nije pristao na plan londonskog kluba koji je prvo želio da njegov sin uđe u akademiju. Otac-menadžer želio je u ugovoru dati jamstvo određenog broja nastupa u prvoj momčadi. Tottenham na to nije pristao.

U konačnici, mladi je nogometaš u Barcelonu prešao u srpnju 2014. godine, a klub je za njega platio znatno manje od očekivanog u Zagrebu – 2,2 milijuna eura. To je dovelo do pogoršanja odnosa između obitelji Mamići i Halilović. Za Dinamo je odigrao 61 utakmicu i postigao 8 golova.

Otac nogometaša često se miješao u karijeru svog sina. Želio je imati punu kontrolu nad njom i izvući što više novca za sebe. Bivši bh. reprezentativac preselio se u Kataloniju s cijelom obitelji, a tijekom pregovora oko ugovora Alena je dogovorio da njegova druga dva sina, Dino i Damir, igraju za juniore Barcelone.

U Španjolskoj je, međutim, bilo puno teže manipulirati klubom. U lokalnim strukturama više nije bilo niti jednog člana obitelji Mamić. Protiv očevih zahtjeva, Alen je stavljen u rezervni sastav Blaugrane i tijekom sezone upisao je samo jedan nastup u prvoj momčadi. To je razbjesnilo Sejada. Počeo je javno govoriti kako klub blokira talent njegova sina, koji bi već mogao igrati za prvu momčad Barcelone.

Je li stvarno bilo tako? Pa, ne baš. U Barceloni se počelo nazirati da mladi Hrvat ima ograničenja. Možda i nije tako veliki talent kao što se smatralo. Nitko nije birao svoju taktiku posebno za njega, nitko se nije bojao izvaditi ga s terena kad ne bi uspio. Potrošio se zaštitni kišobran kluba. Sam igrač, iznimno razmažen, nije se mogao pomiriti s odlukama trenera. Samo je prebrzo napustio zemlju.

Napetost je još više porasla kada je Halilović stariji počeo ometati sinovljeve treninge. Alenov otac angažirao je osobnog nogometnog trenera koji je imao potpuno drugačiji pristup i viziju nogometa. Bilo je to potpuno u suprotnosti s DNK Barcelone. Nerijetko je Sejad odvodio sina s treninga La Masije samo kako bi imao privatni termin sa svojim osobnim trenerom. Nije imao pravo na uspjeh pa su Katalonci odlučili posuditi igrača.

Odabir je pao na Sporting Gijon, u koji je Alen završio unatoč očevim jasnim protivljenjima. Potonji je do samog kraja pokušavao blokirati ovaj pokret, tvrdeći da je to previše primitivno mjesto za njegovog sina. Na kraju je ipak došlo do posudbe, a ispalo je kao pun pogodak. U život se vratio Halilović koji je u 37 utakmica postigao 5 golova i upisao isto toliko asistencija. Pomogao je klubu da ostane u ligi. Barceloni, međutim, to nije bilo dovoljno. Odlučeno je da ga se trajno riješi.

Halilović je mogao ostati u Španjolskoj. Čak je to silno želio. I bilo je jako blizu da se ovo dogodi. Tko je stopirao transfer igrača u Valenciju? O da, njegov otac! Ne mogavši ​​prihvatiti odluku Barcelone, tražio je proviziju od 50% iznosa transfera, što bi mu donijelo oko 2,5 milijuna eura dobiti. Vidjevši ovaj rekord, Valencia je brzo odustala od transfera, a mnogi drugi klubovi postali su nezadovoljni toksičnom obitelji Halilović.

Na kraju je iza očevih leđa uspješno odrađen transfer u njemački Hamburg. Tamo je otišao za nešto više od pet milijuna eura. Dobro je krenuo – pozdravio je klub golom na debiju, nastupio je u nekoliko bundesligaških utakmica. A onda je došlo do promjene trenera. Markus Gisdol preferirao je puno defanzivniju postavu i nije vidio Halilovića u svojoj momčadi. Ukupno je u bojama ovog kluba nastupio sedam puta i otišao na prosječno uspješnu jednoipolgodišnju posudbu u Las Palmas.

Nakon tog razdoblja, Hamburg je htio vratiti igrača besplatno i senzacionalno je došao po njega … Milan. Ovaj potez izazvao je senzaciju i u nogometaševoj domovini, gdje se polako prestalo vjerovati u njegov talent. Talijanski klub bio je zadnja velika postaja u hrvatskoj karijeri. No, nije ni debitirao u Serie A. Skupio je manje od 60 minuta u Europskoj ligi, uključujući dva puta protiv Dudelangea. Ne zna se zašto su Talijani posegnuli za Halilovićem. Bio je to jedan od posljednjih transfera kineske uprave kluba, a za nove vlasnike Hrvat je postao “vruć krumpir.

Pa su uslijedile posudbe – u Standard Liege, pa u Heerenveen. No, nigdje se nije dovoljno dobro predstavio da trajno zagrije svoje mjesto i uvjeri u sebe čelnike kluba. Pokazalo se da njegove vještine nisu dovoljne, a pojedinačni bljeskovi nisu bili dovoljni. Tome se pridodao ogroman ego i djetinjasto ponašanje samog igrača, na što su se žalili u klubovima. Također nije bio titan rada, što je otuđilo Gennara Gattusa.

Halilović je na sličan način odgovorio na sva pitanja zašto mu nije išlo u prošlom klubu. 2018. je rekao:

– Bio sam mlad i bilo mi je jako teško probiti se. Pogotovo u klubu kao što je Barcelona. Ali iskustvo stečeno u Barceloni, Sportingu i Las Palmasu dalo mi je puno.

A kad je nogometaš 2020. došao u Rijeku obnoviti svoju karijeru u zemlji, neočekivano je napravio posljednji pokušaj da je oživi. Nekoliko dana prije potpisivanja ugovora s klubom kontaktirao ga je Birmingham City, a igrač je bez riječi objašnjenja napustio zemlju i otišao u Englesku. Hrvati su bili zadivljeni, ali i popriličnog razumijevanja za svog nekadašnjeg bisera.

Kao što se i moglo očekivati ​​- Halilović nije pokorio Veliku Britaniju. Ni u Birminghamu ni u Readingu. Davao je signale, nazirao se u staroj formi, ali dugoročno nikoga nije uspio uvjeriti. Ostao je isprobati povratak u zemlju.

Priča Alena Halilovića završava u Rijeci s kojom je 6. srpnja potpisao ugovor. Zašto je odabran ovaj klub? Rijeka se smatra mjestom koje omogućuje oživljavanje karijere hrvatske “zlatne djece” koja se nisu najbolje snašla u stranim ligama. Primjeri iz posljednjih godina su Andrej Kramarić, Robert Murić, Antonio Čolak i nedavno Josip Drmić. Halilović se i u svom slučaju nada sličnom scenariju.

Međutim, ovaj transfer također izaziva velika očekivanja u gradu.

– Halilović je najveći izgubljeni talent hrvatskog nogometa, ali svi znaju njegovu vrijednost i pamte što je napravio u Zagrebu. Vijest o njegovom transferu primljena je s dosta rezerve, ali i s jednakom nadom. Ipak, očekivanja od njega su velika – smatra se jednim od najvećih transfera u povijesti Rijeke. On će biti dominantna figura u prvih jedanaest, pokretačka snaga momčadi i čovjek zaslužan za kreativnost u ofenzivi. U Rijeci se očekuje da će jednostavno nadmašiti svoje suparnike – govori nam Darko Cvitković, novinar portala Rijeka Danas.

– Hrvatska liga se jako razvila u zadnjih nekoliko sezona. Mnogi igrači koji su napustili zemlju kao juniori vraćaju se ovdje da se ponovo izgrade. Jer razina nije tako niska kao što je bila. Halilović je jedan takav slučaj. Rijeka je dobro mjesto za njega. Od kluba se uvijek očekuje borba za trofeje, ali ni uprava ni navijači o tome ne govore kao o nužnosti. Oni znaju svoje mjesto u nizu. Rijeka je izgradila najmoderniji trening centar u Hrvatskoj i to uz relativno nizak pritisak itekako može pomoći igračima da se usredotoče na igru ​​i izgrade, dodaje Cvitković.

– Potpisao je ugovor do 2024. i nadamo se da će Rijeka biti mjesto gdje će svi svjedočiti ponovnom uskrsnuću sljedećeg feniksa. On sam će imati vremena za to. Njegove vještine se ne mogu dovoditi u pitanje. Sve je u njegovoj glavi, radi se o psihi. To je njegov najveći problem. Usmjeri li se na igru ​​i volju da opravda nadimak “hrvatski Messi”, Rujevica će moći oživjeti još jednog hrvatskog nogometnog talenta, zaključuje novinar Rijeke Danas.

Previous articlePortugalci: Otkriveno koga je Torcida htjela napasti u Portugalu
Next articleOvo je masovni ubojica iz Cetinja, pobio je cijelu obitelj!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here