Imali smo zadovoljstvo ovih dana gledati čak tri ministra, koji kao dočekuju turiste na ulaznim rampama autostrade. Da, vidjeli smo to i kada je svojevremeno to radila tada aktualna predsjednica vlade. Ne znam dali tri “obična” ministra vrijede kao jedna premijerka ili je to “samo” potenciranje ispraznosti. Potenciranje na kub u ovom slučaju. Bit će da je ovo drugo. Ova je zemlja Bogom dana da se puni ispraznošću.
Što ministar može još učiniti na folklornom dočeku turista? Da je bilo bar malo duha, malo uljuđenije smjelosti, pa da su ministri stavili na sebe baletanske halje i cipelice to bi bio autentični uzus za pamćenje. Tri ministra čini trinom, nedostaje još samo jedan da stvori polinom, tj. stado. Ako se nastavi ovim tempom to će se uskoro i ostvariti.
S druge se strane turističke ponude događaju “fine i ugodne” scene. Turisti napuštaju autokamp, restoran…u zbjegu su zbog desanta muha. Muhe dolaze iz poletno–sletne staze obližnjeg smetišta. Smetlište, za koje se odavno zna da je tu kamuflirano neizdržljivim mirisom raspada. Smetlište koje zrači svu kvalitetu naše bajne razvikane turističke ponude.
Možda bi naši našminkani ministri tu više pomogli nego na dočeku turista. Obučeni kao strašila i raširenih ruku otjerali bi više od koje muhe. Zasigurno više nego što sada dovabe turista. Da, vjerojatno bi taj posao uradili bolje od posla za koji primaju plaće, dobre plaće. A vjerojatno bi im taj posao bolje odgovarao, bolje ispunjavao dosege njihove sive materije.
Kuda bi stigla ova zemlja da je znala na vrijeme angažirati ovako sposobne i nadobudne djelatnike. No lakrdija s brojanjem automobila se nastavlja. Toliko je to degutantno, nepotrebno i blesavo da ne može zaintrigirati ni debile. Od toga nema ništa, od toga TV gledatelji ne vide i ne saznaju ništa. Ali se to nastavlja da se stvori dojam kako se radi, da se zdušno radi za turizam.
Lako moguće da se jednog dana počnu brojati i rezervne gume, jasno u dolasku i u odlasku.
Možda je to i mali pin kao za vrijeme građanskog rata, kada su se jedni bogatili a drugi pogibali. Sada jedni prodaju sve što se može, a drugi su bombardirani velikim postocima ispraznosti. Kada ovi drugi dođu k sebi vidjeti će svu pustoš koji su bajni članovi vlade učinili s onim što su naivni građani mislili da je njihovo.
No, ti i takvi djelatnici ne trebaju brinuti jer ovaj će ih narod i ponovo birati. Čudna je neka sorta narod ovog prostora. Desetljećima bira nesposobne i neodgovorne osobe. Misli da bi ovce odabrale sebi bolje pastire. Mislim da san malo pretjerao. Pastiri nikada ne rasprodaju stado, pogotovo ne stado koje nije njihovo. Oni koji to rade nisu pastiri već lopovi.
Muhe ne čine svu turističku ponudu. Simfonija bagera, rovokopača, pneumatskih bušilica, sve u ambalaži od prašine, garnira tu genijalnost “našeg čovjeka”. Kada ljudi znaju upotrijebiti svoj um svašta mogu postići, pa i manje prihode u jeku sezone. (Ivan Pauletta)
