Posao sam dobio 25. maja 1975. godine, na Titov rođendan, u Hotelskom poduzeću „Jadran“, a kao noćni portir u hotelu „Park“ na Pećinama. Smjena je započinjala u 22.30 sati, a završavala u 6.30 sati ujutro. Morao sam odraditi 28 noći dok nisam dobio slobodni dan.
Upisao sam Pravni fakultet u Rijeci. Sjećam se da sam Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu položio kod prof. dr. Radule Butorovića, a marksizam (dobio trojku) kod prof. dr. Damira Grubiše, koji je danas veleposlanik RH u Rimu.
Upravo u kolovozu, a prema tadašnjim običajima, svi studenti su morali ići na predvojničku obuku. Tako sam i ja otišao u Delnice na 15 dana. Nakon što smo se vratili s jutarnje obuke u spavaonicu, u njoj je bio nered.
Pijani kapetan, poznat po izreci „šta košta da košta“ Bojan Mirosavljev, koji je poslije bio glavni urednik lista 5. zagrebačko-ljubljanske armijske oblasti „Za Domovinu“, ali nije dogurao dalje od čina majora, devastirao je sobu. Meni je iz vojničke kazete izbacio sve stvari, ali je krevet ostao netaknut. Drugima su bili razvrgnuti i kreveti i pobacane stvari iz kazeta.
Organizirao sam i predvodio štrajk! Kad je došlo vrijeme ručka, cijela moja jedinica je odbila hranu. Samo smo prošetali pored trake na kojoj se dijelio ručak. Nije prošlo ni dva sata kada je iz Komande u Rijeci u Delnice došao, tada potpukovnik Vitomir Grbac (MPV- moralno-političko vastipanje) i održao sastanak sa svim vojnicima. Atmosfera je bila vrlo demokratska. Grbac je pozvao vojnike da otvoreno govore o svemu što nije dobro. I redale su se primjedbe. Sastanak je završen riječima potpukovnika Grpca da će se uvažiti primjedbe vojnika.
Vitomir Grbac najmlađi je partizan, sudionik NOB-a, kojeg je majka u, čini mi se, veljači, 1945. godine uputila u partizane, nakon što je poginuo njegov otac. Posljedni put smo se drug Vitomir Grbac i ja sreli ispred Riječke banke (danas Erste Bank) na Zametu. Ugodno smo popričali. A za rastanak me zagrlio kao rođenog sina.
Bilo je to u demokratskoj Hrvatskoj. Eto, to je priča o prvom i jedinom štrajku u historiji JNA, koji je zataškan, izvještaj nije poslan KOS-u u Beograd, kojeg sam ja uspješno organizirao i vodio. Svjedoka ima u Rijeci. E, pa da ovim tekstom obilježim 40. godišnicu jedinog štrajka kojeg sam vodio u životu. I to u JNA. I to kao student prve godine Prava u Rijeci.
