Ne, ne ide to tako, dragi Rade. Eto, vidiš i mi se također pitamo: tko su ti „likovi“ koji su tebi, tom čudnom glumcu omogućili da imaš svoj obiteljski teatar na Brijunima (sic!) dok druga hrvatska kazališta nemaju ni za plaće, i štošta drugo, a da sve te tvoje ogromne troškove plaća hrvatska država. Zašto nikada taj i takav Šerbedžija nije organizirao neku humanitarnu akciju za Vukovar, zašto se nije ugledao na Angelinu Jolie, koja putuje svijetom, ali i pomaže, dok on očito, kako govore i pišu, navodno samo „grabi“, prima visoke honorare i ovdje mu je bolje nego u Americi. (…) Tko tebi, velikom Šerbedžiji, može zabraniti da dođeš u Vukovar, kad ti nisu zabranili da dođeš na Brijune? Pa, teže je danas doći na Brijune, nego u Vukovar, „lijepi naš Rade“. Na Brijunima svoje obiteljske teatre mogu imati samo takvi kakav si ti! Srami se, ako srama imaš!
Dio je to iz otvorenog pisma, kojeg u cijelosti prenosi portal Index.hr (rubrika Black) predsjednika Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata Mladena Pavkovića upućenog Radi Šerbedžiji, a povodom njegovih najava da će podići tužbu „protiv onih koji o njemu pišu laži“. Podsjetimo, Rade je Šerbedžija ovih dana obznanio da namjerava sa svojom prijateljicom, slavnom glumicom Angelinom Jolie, posjetiti Vukovar, grad u kojemu je za Kolone sjećanja 100.000 Hrvata pokazalo da su u njemu nepoželjni i predsjednik Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović. Sada su Vukovarci za personu non gratu proglasili i Šerbedžiju, koji je, kako piše Pavković, „za vrijeme Domovinskog rata snimio i nekakav srpski propagandni film, kojeg tada, kad se ginulo, nije mogao snimiti bez odobrenja ratnog zločinca Slobodana Miloševića“. Činjenica jest da se građanin Rade Šerbedžija na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku opredijelio za Srbiju i Velikog Vožda Slobu.
U ratu nema neopredijeljenih i nesvrstanih. To mogu biti samo mirovne snage UN-a. Zbog prethodnih zasluga za hrvatsko glumište i film, Hrvati i Hrvatska oprostili su Šerbedžiji tu njegovu životnu epizodu. Ne ulazeći u domoljubne aspekte ove nove afere u javnosti, otvara se pitanje morala Rade Šerbedžije. Toliko bliskog SDP-u da je na račun njegovog obiteljskog Teatra Ullyses na Brijunima po cijeni od čak 7 kuna dnevno (!) ljetovao sadašnji potpredsjednik Sabora Nenad Stazić. Ali, to nije sve kada je u pitanju odnos poznatog glumca i partije na vlasti. Hvale je vrijedno što je Rade Šerbedžija na Filozofskom fakultetu u Rijeci otvorio vlastiti studij glume, kojeg polaznici i-te-kako masno plaćaju, a on, koji k tome prima za hrvatske prilike basnoslovne honorare u inozemstvu, živi u gradskom stanu kojeg mu je dodijelio gradonačelnik Vojko Obersnel! Ovo nije laž, uvaženi Rade. Ovo nije laž, dragi Riječani. Ili ćemo o moralu nekom drugom prigodom? (Giancarlo KRAVAR)
Kolumne
PRESSING by GIANCARLO: Šerbedžijin gradski stan
7 Comments
Leave a Reply
Kolumne
zemunac
April 10, 2014 at 12:09
U sridu zemljaće!
Pinco
April 10, 2014 at 16:39
Ima tu par neistina:
“Hvale je vrijedno što je Rade Šerbedžija na Filozofskom fakultetu u Rijeci otvorio vlastiti studij glume, kojeg polaznici i-te-kako masno plaćaju”
Studij glume pokrenulo je Sveučilište, studij nije “na Filozofskom fakultetu”, a studenti prve godine preddiplomskog studija studiraju na teret države, pod istim uvjetima kao i svi drugi studenti.
“on, koji k tome prima za hrvatske prilike basnoslovne honorare u inozemstvu, živi u gradskom stanu kojeg mu je dodijelio gradonačelnik Vojko Obersnel!”
Šerbedžija ne živi u gradskom stanu koji mu je dodijelio Obersnel, već je sam kupio stan.
“Podsjetimo, Rade je Šerbedžija ovih dana obznanio da namjerava sa svojom prijateljicom, slavnom glumicom Angelinom Jolie, posjetiti Vukovar”
Šerbedžija nije pozvao Jolie u Vukovar, već je ministar Matić pomislio kako bi bilo super da Jolie dođe u Vukovar, pa je vukovarski Stožer zamislio kako će to izgledati. Pročitajte Matićevo pismo.
“Činjenica jest da se građanin Rade Šerbedžija na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku opredijelio za Srbiju i Velikog Vožda Slobu.”
Nije, činjenica je da su na Šerbedžiju pucali u Beogradu, i da je zato izbjegao u Ljubljanu. A u Beogradu je živio s mladom suprugom i tek rođenim djetetom dok je radio u Novom Sadu.
“Ovo nije laž, uvaženi Rade. Ovo nije laž, dragi Riječani.”
Ovo su laži, jer se kao činjenice navode kafanska prepričavanja iz treće ruke, dok je vrlo jednostavno ustanoviti suprotno – samo treba htjeti.
I na kraju, ako ste pogledali film “Dezerter”, mogli ste vidjeti da Šerbedžija nije snimao u Vukovaru. A film je samo trebalo doći pogledati u Art-kino…
Giancarlo Kravar
April 11, 2014 at 10:52
Polemika: 1. VUKOVAR KAO KULISA: Film “Dezerter”, režija Živojin Pavlović, Rade Šerbedžija je snimio 1991. godine u tada od JNA i četnika okupiranom Vukovaru. I komentator Jutarnjeg lista je to ocijenio nedoličnim postupkom. Razoreni Vukovar poslužio je glumcu kao “kulisa” za njegove poruke. Bio je to velikorspki propagandni film. Nemoralno je da jedan grad mučenik i stradalnik postane u jeku rata puki predmet za nečija glumačka ostvarenja.
2. ESTRADIZACIJA ŽRTAVA: Točno je da je ministar branitelja Fred Matić zamolio slavnu hollywoodsku glumicu Angelinu Jolie da dođe u Vukovar, a da posrednik bude Rade Šerbedžija, što je on prihvatio, izvor Večernji list.Fredu Matiću, koji je ponesen vlastitom zamisli o pretvaranju Vukovara u Hong-Kong, potrebna je estradizacija ovarskih žrtava iz Domovinskog rata, a sve radi jednog dana medijske “slave” u svijetu. da bi se to postiglo, potrebno bi bilo da Angelina Jolie pusti suzu, kao što je to učinila u Srebrenici, da bi Vukovar došao u središte pozornosti. A možda će i Rade Šerbedžija pustiti tom prilikom koju suzicu? Njih dvoje su ipak glumci, pa znaju kako se to radi…
3. RADE IZABRAO BEOGRAD: Na početku Domovinskog rata između Hrvatske i Srbije, Rade se Šerbedžija opredijelio za agresora u ratu. On je iz Zagreba, da li stoga što je tada bio u vezi s glumicom Mirom Furlan, otišao u Beograd gdje su ga objeručke prihvatili. No, možda je i on, ali kasno, shvatio o čemu se radi, pa je poslije otišao u Ljubljanu.
4. ŠERBEDŽIJA KAO TITO: Nakon Josipa Broza Tita nitko, ama baš nitko, nije uspio ustoličiti se na Brijunima kao što je to uspjelo Radi Šerbedžiji, a sve zahvaljujući vezama sa SDP-om, još od vremena pokojnog Ivice Račana. Što od takvog nedvosmisleno važnog glumca možemo očekivati u Vukovaru. Možda ni Radi ne bi bilo tako jednostavno prešaltati se s egzotike Brijuna u surovu vukovarsku stvarnost, siromaštva i beznađa?
5. ŠERBEDŽIJA U RIJECI: Osobno smatram da je Rade Šerbedžija dobrodošao u Rijeci i želim mu da se u njoj ugodno osjeća, ali za svoj novac. To što se i Grad Rijeka ustrčao u pronalaženju stana za njega (pogledajte Related Posts: Grad Rijeka traži stan Radi Šerbedžiji), baš kao i Sveučilište u otvaranju studija glume – više govori o mentalitetu nadležnih i odgovornih u našem gradu.
ĐUZEPE
April 11, 2014 at 17:14
Što ne pišeš kako je Tuđman žrtvovao Vukovar, nego balaviš o Radi, pacove jedan, nisi ni do koljena velikome Radi.
ĐUZEPE
April 11, 2014 at 17:20
Što misliš da je otišao svojevoljno u Beograd, nije ti poznato što se događalo i kakva su zastrašivanja trpili ljudi drukčije nacionalnosti, čitaj malo Feral Tribjun iz tog razdoblja, od otkaza do deložacija. Fašizam je teški vladao u Tuđmanistanu.
Zato ne forsiraj jer pišeš gluposti i poluistine. A zbog takvih linčeva netko može stradati.
Giancarlo Kravar
April 12, 2014 at 11:49
Zamjena teza: “Fašizam je teški vladao u Tuđmanistanu”, piše Đuzepe. Klasična zamjena teza. Fašistički karakter imala je velikosrpska agresija na Hrvatsku. S ciljem uništenja Hrvata s ovih prostora i okupiranja trećine hrvatskog teritorija. Hrvati i Hrvatska su bili žrtve, a ne Srbi i Srbija, kako neki to naknadno pokušavaju prikazati.
Činjenica je također da je u Hrvatskoj na početku rata djelovala jaka peta kolona, sastavljena ne samo od Srba, već i Jugoslavena, kao i od Hrvata koji se nisu mirili s uspostavljanjem neovisne hrvatske države. Na prvim slobodnim demokratskim izborima 1990. godine pobijedio je HDZ, a Rade Šerbedžija se priklonio SKH-SDP Ivice Račana na čijim se skupovima i pojavljivao. Bila je to njegov legitimni i demokratski izbor. I zbog toga mu nije ni vlas s glave pala! Niti ga je itko tjerao iz Zagreba i Hrvatske.
Dalje, Tuđman nije žrtvovao Vukovar. Postojala je opcija, nakon Oluje, vojnog oslobađanja Vukovara. Ali, prvi hrvatski predsjednik se opredijelio za mirnu reintegraciju Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema za što je dobio punu podršku međunarodne zajednice.
Nakon toga Tuđman Vlakom slobode dolazi u Vukovar i šalje poruku o potrebi zajedničkog života Hrvata i Srba, pledira na oprost, ali ne i zaborav. Naglašavam oprost, ne i zaborav!
Ali, neki su očigledno kratkog pamćenja…
Nekad, u bivšoj državi, se nije smjelo pisati protiv Tita i SUBNOR-a. Oni su bili zaštićeniji od ličkih medvdjeda. Nije valjda, poštovani Đuzepe, da smatrate da bi danas, kada je Hrvatska u EU, trebala postojati ijedna osoba, a pogotovo javna, koja bi trebala biti zaštićena kao lički medvjed?
Pinco
April 14, 2014 at 14:24
“Film “Dezerter”, režija Živojin Pavlović, Rade Šerbedžija je snimio 1991. godine u tada od JNA i četnika okupiranom Vukovaru.”
– I opet: nije Šerbedžija snimao u okupiranom Vukovaru. Pogledajte film. Za kojeg taj isti zbunjeni kolumnist Jutarnjeg na kojeg se pozivate kaže da je riječ o antiratnom filmu.
“Nakon Josipa Broza Tita nitko, ama baš nitko, nije uspio ustoličiti se na Brijunima kao što je to uspjelo Radi Šerbedžiji.”
– khm, pada na pamet prvi hrvatski predsjednik…
“Činjenica je također da je u Hrvatskoj na početku rata djelovala jaka peta kolona, sastavljena ne samo od Srba, već i Jugoslavena, kao i od Hrvata koji se nisu mirili s uspostavljanjem neovisne hrvatske države. Na prvim slobodnim demokratskim izborima 1990. godine pobijedio je HDZ, a Rade Šerbedžija se priklonio SKH-SDP Ivice Račana na čijim se skupovima i pojavljivao. Bila je to njegov legitimni i demokratski izbor. I zbog toga mu nije ni vlas s glave pala! Niti ga je itko tjerao iz Zagreba i Hrvatske.”
– točno je da je u Hrvatskoj djelovala jaka peta kolona (ponegdje, međutim, puno jača u propagandi hrvatskih vlasti nego u stvarnosti, ali i stvaranje socijalne kohezije je dio rata). Činjenica je da se Šerbedžija pojavljivao na skupovima SKH, kao i na proturatnim prosvjedima u Sarajevu. Problematično je međutim kada u isti pasus stavljate dvije nepovezane, činjenično istinite tvrdnje, jer proizlazi da su povezane, pa da je SKH bio peta kolona, što ipak ne možete tvrditi.
Ali, ovo mi je ipak najdraži dio – količina neznanja o materiji o kojoj se piše je fascinantna:
“On je iz Zagreba, da li stoga što je tada bio u vezi s glumicom Mirom Furlan, otišao u Beograd.”
– Mira Furlan je u studenom 1991. otišla u SAD sa svojim suprugom Goranom Gajićem (filmskim režiserom koji je radio, primjerice, “Kako je propao rokenrol”). Šerbedžija je u svibnju 1992. pobjegao u Sloveniju sa suprugom Lenkom Udovički i tek rođenom djevojčicom, nakon što su na njega pucali u Beogradu jer je govorio protiv rata u Bosni. Zašto nije došao u Zagreb? Jer su ga ovdje također gadili i blatili, pa mu se valjda nije dalo proučavati hoće li netko pamflete poput ovog koji komentiramo shvatiti kao poziv na napad.