Rijeka će ponovno imati svoju povijesnu zastavu. Svoju trobojnicu. Prijedlog Liste za Rijeku – Lista per Fiume podržan je najvećom većinom glasova u Gradskom vijeću Grada Rijeke. Pobjeda je to riječkog identiteta, nepresušnosti ovoga grada i njegovih ljudi.
Da, građani Rijeke su pobijedili. Rijeka se vraća svojim korijenima. Europejstva i civiliziranosti. Kulturi življenja u potpuno devestiranom gradu. A sve zahvaljujući pogubnoj politici i SDP-a i HDZ-a u ovom gradu. Upravo su emisari HDZ-a dolazili u Rijeku da bi Slavko Linić postao gradonačelnikom. Iako je izabran Teodor Antić iz HSLS-a. U Rijeci je početkom devedesetih izveden puč. I legalno izabrani gradonačelnik je u režiji HDZ-a i SDP-a smijenjen. O tome je pisao svojevremeno i Večernji list.
Otad počinje sunovrat Rijeke. Izuzev 3. maja (oko 1.100 zaposlenih), te Viktora Lenca (remontnog brodogradilišta) industrije u našem gradu više nema. Jedini koji što proizvodi je Jadran Galenski laboratorij. Iz Rijeke je iselilo više desetaka tisuća ljudi, a sa kolodvora na Žabici, o tome je pisao Novi list, svakodnevno odlaze iz Rijeke mladi na rad u inozemstvo.
Najveće poduzeće u Rijeci je Klinički bolnički centar s oko 4.000 zaposlenih. Nova Sveučilišna bolnica se neće graditi jer nema novaca. U Rijeci je više ljudi zaposleno u državnom i javnom sektoru nego li u privatnom. U Rijeci je 17 posto stanovništva starije od 65 godina, a mladi koji studiraju baš i nemaju neke perspektive da se zaposle u našem gradu.
Rijeka ima najskuplje grijanje i gradski prijevoz u državi. Komunalna poduzeća zapošljavaju prevelik broj ljudi. Rijeka praktički živi od gradskog i državnog proračuna.
Za izbore u Rijeci je zainteresirano oko 30 posto birača, manje od trećine građana. Za SDP i Vojka Obersnela je glasalo 18 posto građana Rijeke, a HDZ je spao na jednu gradsku vijećnicu.
Ali, nije sve tako crno. Rijeka je kao grad kapitulirala! Ali tu su njezini ljudi. Nepokolebljivi optimisti. Rijeka je grad koji usprkos svemu teče. I nije potok. Politički i gospodarski je potok, ali je što se života tiče nepresušna. Rijeka ipak živi punim plućima iako će kvaliteta života i dalje padati. Riječani znaju za onu izreku Edvarda Kardelja da sreću čovjeku neće donjeti ni država ni partija. Ni SDP, ni HDZ. I zato se u Rijeci ipak može živjeti dobro. Simbolički i faktički je Rijeka priznala svoju kapitulaciju, kada je izglasano da se vrati povijesna riječka trobojnica. Naprijed u bolju budućnost, naprijed u bolju prošlost s povijesnom riječkom trobojnicom.
Giancarlo KRAVAR
