Hrvatsko društvo je duboko povijesno i ideološko-politički podijeljeno. Još uvijek, a pogotovo u medijima, vodimo ratove iz 20. stoljeća, bilo da je riječ o ustašama i partizanima ili hrvatskim braniteljima i četnicima. Političari, a sve je zakuhala Kukuriku vlast ukidanjem pokroviteljstva komemoraciji žrtvama Bleiburga i Križnog puta, te Komisije za ispitivanje žrtava komunizma, uz bagateliziranje i trgovanje žrtvom Vukovara, koriste gotovo svaku priliku da zaigraju na emocije ljudi o tim za svaki narod osjetljivim pitanjima, da bi skrenuli pozornost sa frustrirajuće svakodnevice i njihovu nesposobnost u rješavanju problema.
Nije pomogao ni ulazak u Europsku uniju. Umjesto da se počnemo baviti sadašnjošću, okrenuti budućnosti, mi se još uvijek bavimo prošlošću. Politički sociolozi objašnjavaju tu pojavu tumačenjem da onaj koji kontrolira prošlost čini to radi sadašnjosti, a s krajnjim ciljem apsolutiziranja, monopoliziranja upravo budućnosti. Stoga je ipak vrlo bitno baviti se poviješću. Po mogućnosti objektivno, nepristrano s nakanom traženja istine koja bi nas mogla osloboditi.
Hrvati, a posebice Riječani, dobro su upoznali fašizam. Naš je grad bio prva žrtva ekspanzije fašizma u Europi, ali i mjesto prvoga otpora. Komunizam je u Drugom svjetskom ratu pobijedio naci-fašizam, ali je donio i mnogo zla. Predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Rijeke Mile Biondić je ovih dana službeno zatražio od nadležnih vlasti da se konačno utvrdi točan broj ljudi koji su na čelu s župnikom Martinom Bubnjem iz župe Svetih Ćirila i Metoda na Sušaku, odmah nakon „oslobođenja“ bez suđenja odvedeni na stratiše u Kostreni. Gdje su pobijeni I bačeni u jamu Bezdan. Procjenjuje se da su komunisti pobili između 500 i 1500 muškaraca, žena, djece i staraca. U „crvenoj Rijeci“ taj je zločin desetljećima prešućivan. Sazrijelo je vrijeme da se bez mržnje i pristranosti utvrde činjenice.
Za mentalno zdravlje svakog naroda potrebno je da mladi naraštaji budu upoznati sa tim tko su povijesno i kulturno. I da iz historije, te učiteljice života, nešto i nauče za osobne potrebe. A kao orijentir za ravnanje u donošenju političkih odluka temeljenih na iskustvu njihovih roditelja i djedova, predaka. Suvremena Europa je u svojoj Povelji osudila sve totalitarizme. I nacifašizam, ali i komunizam, kao režime koji su ljudima donijeli ne samo povijesnu, već i osobnu nesreću.
Izgradnja skladnih društvenih odnosa nezamisliva je bez čistih povijesnih računa. Bez nedvosmislene osude ideologija i politika koje su prouzročile holokaust, koncentracijske logore, progon ljudi na osnovi vjerske, nacionalne, klasne ili ma koje druge pripadnosti. A sve radi kolektivnog pamćenja i jačanja svijesti da se zlo ne bi ponovilo. Pri tome bi valjalo izbjeći zamke osvetoljubivosti, opravdavanja jednog zločina drugim, jednostavno odavajući jednaku počast svakoj nevinoj žrtvi.
Rijeka može biti ponosna. Na Dan Europe i pobjede nad fašizmom na Zametu je u parku na adresi Petra Jurčića 14 postavljena ploča na kojoj jednostavno piše: „Nevinim žrtvama fašizma i komunizma“. Pristup parku, čiji je vlasnik terena Ivan Matić, je omogućen svima. Mala gesta Zamećana, a velika za Rijeku i Hrvatsku jer ne samo na razini simbolike, već i konkretno govori o želji za pomirbom. Za stavljanje točke na „majske podjele“ između partizana i ustaša, na njihovo prevladavanje radi očuvanja povijesnog pamćenja, a da nas te podjele ne bi više opterećivale, da bismo se mogli posvetiti životu ovdje i sada. Postavljanje ove ploče u zametskom parku snažna je poruka mladima da se totalitarizmi mogu pobijediti. Humanošću, nadahnuti civilizacijskim vrijednostima na kojima je izgrađena moderna Europa. (Giancarlo KRAVAR)
