Giuliano Koten, jedan od najboljih paralimpijskih sportaša u povijesti Italije, preminuo je u Cameriju u dobi od 84 godine zbog problema s disanjem. Još kao devetogodišnjak morao je napustiti Rijeku i postati izbjeglica, zajedno s tisućama drugih riječkih Talijana. Dolazak u kasarnu Perrone u talijanskom gradu Novari označio je početak novog života. Koten nikada nije zaboravio svoje riječke korijene.
„Taj period života duboko me obilježio i često sam ga spominjao Rijeku u javnosti“, pričao je Koten.
Nesretni incident i otkrivanje sporta
Godine 1965. doživio je tešku nesreću na poslu – zgnječen je liftom koji je testirao. To ga je prisililo na život u kolicima. Taj dramatičan životni trenutak nije označio kraj njegovog puta. U sportu je pronašao snagu za novi početak, nazivajući to svojom „trećom životom“.
Izvanredna karijera u paralimpijskom sportu
Koten je sudjelovao na šest Paralimpiada: Tel Aviv (1968), Heidelberg (1972), Toronto (1976), Arnhem (1980), Stoke Mandeville & New York (1984) i Seoul (1988). Bio je kapetan talijanske reprezentacije i osvojio brojne medalje u različitim disciplinama, uključujući streličarstvo, atletiku i mačevanje.
Na Paraolimpijskim igrama u Tel Avivu 1968. osvojio je dvije brončane medalje, a na Paralimpiadi u Seulu 1988. srebrnu medalju u streličarstvu u ekipnoj konkurenciji. Karijera mu je trajala više od 20 godina, uključujući svjetske i međunarodne turnire.
„Malo više od godinu dana nakon nesreće… počeo sam ponovo vjerovati da imam budućnost zahvaljujući sportu“, prisjećao se Koten.
Velik doprinos paraolimpijskom sportu
Osamdesetih godina Koten je bio sportski dužnosnik i team manager na Paralimpiadi u Lillehammeru. Aktivno je promicao sport za osobe s invaliditetom, posebno kroz Udruženje paraolimpijskih sportaša (ASH) u Novari. Kasnije je vodio i udrugu Timone (hr. kormilo), koja pruža socijalne, obrazovne i sportske aktivnosti osobama s invaliditetom.
Nositelj paraolimpijske baklje
Koten je ostao povezan s Paraolimpijskim igrama u Torinu 2006. godine, a 2026. sudjelovao je u štafeti paralimpijske baklje u Trgu Castello u Torinu.
„Paralimpijski sport je svijet kojem pripadam i koji mi je pružio velike sportske i ljudske zadovoljštine“, rekao je Koten.
Život ispričan u knjizi
Njegova priča opisana je u knjizi “Giuliano Koten – Čovjek koji je živio tri puta” autora Renata Ambiela, s fotografijama Maria Finottija. Naslov simbolizira tri faze njegovog života: djetinjstvo i egzodus iz Rijeke, mladost u Novari prije nesreće i treći život kroz sport i društveni angažman.
Olimpijada Milano-Cortina i oproštaj
Samo nekoliko dana prije smrti, Koten je sudjelovao u nošenju baklje za Paralimpiadu Milano-Cortina, ponovo u Torinu.
„Iskustvo sam želio ponoviti s radošću jer mi paralimpijski sport pripada i dao mi je velike sportske i ljudske zadovoljštine“, rekao je Koten.
Sućut Novare
Gradonačelnik Alessandro Canelli izrazio je sućut:
„Novara gubi velikog čovjeka. Giuliano nije bio samo vrhunski paralimpijski sportaš, već osoba izuzetne ljudskosti koja je svoju životnu priču pretvorila u primjer snage, dostojanstva i velikodušnosti. Bio je jedan od onih ljudi koji jačaju zajednicu svojim prisustvom“.
