Home Kolumne Prometna regulacija na Pelješkom mostu je loša, ove 4 mjere su rješenje!

Prometna regulacija na Pelješkom mostu je loša, ove 4 mjere su rješenje!

144
0

Kad na brzoj prometnici postoje samo dvije trake u jednom smjeru, bez zaustavne, to je loše prometno rješenje, jer je bez sigurnosne redundancije. Rješenje se stoga pronalazi kriterijem najmanje lošeg. Zbog toga se u tunelima te na mostovima i vijaduktima na autocestama promet pušta objema trakama, uz smanjenu brzinu te nadzor brzine i razmaka među vozilima. Tako je i na hrvatskim autocestama, ali s bitnom manjkavošću – nadzirana brzina nije u sustavu sigurnosti (izmjere nisu temelj za kažnjavanje, niti mogu biti dokaz na sudu), a premali razmak se praktički ne kažnjava, piše Željko Marušić za Autoportal.

Zašto već gotovo dva desetljeća toleriramo takvu manjkavost cestovnog prometnog sustava teško je shvatiti, ali činjenicu da dosad nismo imali većih tragičnih nesreća u tunelima i na vijaduktima možemo zahvaliti sreći te činjenici da na tu manjkavost našeg prometnog sustava većina stranaca ni ne pomišlja.

Prometna regulacija na Pelješkom mostu jedina je, ali ozbiljna manjkavost najboljeg i najvažnijeg prometnog rješenja u hrvatskoj povijesti, iz sljedećih razloga:

– Ograničenje brzine od 90 km/h, uobičajeno u suvremenim prometnim sustavima za ovakvo je prometno rješenje, u hrvatskim uvjetima, nesigurno, potencijalno vrlo opasno. Naime, temeljem neshvatljive manjkavosti članka 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izvan naselja se ne kažnjava prekoračenje brzine do 10 km/h. Na to se “nadograđuje” također neshvatljiva tolerancija mjerenja od 10 posto (odozgo na dolje), pa će se Pelješkim mostom nekažnjeno moći voziti realnom brzinom od 111 km/h, kad brzinomjeri automobila (zbog sigurnosnog dodatka) pokazuju nešto manje od 120 km/h! To je na mostu previše, potencijalno pogibeljno, pogotovo što se na hrvatskim prometnicama sustavno ne nadzire razmak među vozilima (iznos prijeđenog puta u dvije sekunde pri konkretnoj brzini). Rizik vožnje nekažnjivom realnom brzinom od 111 km/h na Pelješkom mostu povećat će očekivana zaustavljena vozila na zaustavnoj traci, zbog tehničkih problema, a neki će to raditi iz ekshibicionizma, odnosno razgledanja i snimanja.

– Veća brzina, uz 50-postotno smanjenje prometnog presjeka, u uvjetima najvećeg opterećenja (kad je i najvažnije) bitno će smanjiti protočnost. To se lako dokazuje u teoriji prometnih tokova. Naime, ako se presjek prometnice smanji za 50 posto, protočnost pada za 60 do 70 posto, u velikim gužvama i više, a veća dopuštena brzina tada ne utječe na protočnost.

Zbog toga, predlažem sljedeće:

1. Promet na Pelješkom mostu treba pustiti na obje trake u svakom smjeru.
2. Brzinu treba ograničiti na 60 km/h, uz zabranu pretjecanja za vozila mase veće od 7,5 tona.
3. Brzinu i razmak među vozilima treba nadzirati radarskim kamerama na drugom, četvrtom i šestom stupu (iz smjera Komarne).
4. Obavijesti o nadzoru brzine i razmaka treba postaviti na počecima mosta te između radarskih kamera.

Time bi se povećala sigurnost i protočnost prometa na Pelješkom mostu. Za usporedbu, u uvjetima malog opterećenja prometa razlika brzine od 30 km/h donosi produljenje vremena prelaska mosta za manje od minute (48 sekundi). A u uvjetima velikog opterećenja protočnost bi se povećala (!), a vrijeme prolaska skratilo, ponekad i razmjerno znatno. Moći će se nekažnjivo voziti realnom brzinom od 80 km/h (85 km/h po brzinomjeru), što je sasvim dovoljno.

Rješenje ove početne manjkavosti prometne regulacije na Pelješkom mostu, važno je i radi buduće sigurnosti na pristupnim brzim cestama, posebice na Pelješcu i obilaznici Stona. Naime, brze ceste su najnesigurnije i najpogibeljnije prometnice, jer se njima vozi brzo gotovo kao na autocestama, ali bez sigurnosnih značajki koje pružaju autoceste (razdvojenost suprotnih prometnih tokova i zaustavne trake).

Dakle, na pristupnim brzim cestama Pelješkom mostu, posebice tunelima i vijaduktima, treba postaviti sustav radarskih kamera. Usto, ovo je prilika da započnemo izgradnju sustavnog nadzora autocesta visokorazlučivim radarskim kamerama, certificiranim za procesuiranje prometnih prekršaja, kojima bi se kontrolirali najteži prekršaji: prekoračenje brzine, premali razmak, korištenje mobitela, pretjecanje preko pune linije, prolasci kroz crveno svjetlo, nevezivanje sigurnosnim pojasom… Time bi se bitno povećala izvjesnost kažnjavanja za prometne prekršaje, što bi bio i najveći, presudan doprinos povećanju sigurnosti na hrvatskim cestama.

Ali, konačno trebamo ukinuti apsurdnu toleranciju mjerenja brzine 10/10, odnosno 10 km/h do 100 km/h (u gradu je to 20 posto, a u pješačkoj zoni 33 posto!) i 10 posto iznad 100 km/h, kao u vremenima prije sto godina. Mnoge zemlje (Ujedinjeno kraljevstvo, Italija, Švicarska, Norveška, Slovenija…) nemaju nikakvu toleranciju, jer njihov prometni sustav jamči preciznost izmjera. Predlažem kompromisnu odredu, kakva se koristi u većini zemalja Europske unije (Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Belgiji…), 3/3 dakle 3 km/h do 100 km/h i 3 posto iznad 100 km/h. To bi bitno doprinijelo sigurnosti na našim prometnicama, posebice u naseljenim područjima.

Neka nam Pelješki most bude prilika za unapređenje cjelokupnog cestovnog prometnog sustava.

Previous articleŠvedski huligani prijete Armadi: Riječani, idemo se igrati!
Next articleTragedija na grčkom otoku: Mladić (23) umro na plaži, samo dan ranije mu dijagnosticirali koronu?

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here