Ivan Ivica Vdović, poznatiji pod nadimkom Vd ili Ica među prijateljima, rođen je 23. veljače 1961. godine u Beogradu, u tadašnjoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. Bio je jedan od najboljih bubnjara jugoslavenske glazbene scene, začetnik novog vala i simbol underground kulture. Nažalost, preminuo je 1992. godine u 31. godini, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u glazbenoj povijesti regije.
Početak glazbene karijere
Vdović je svoju glazbenu priču započeo još u srednjoj školi. Tijekom trećeg razreda postao je član benda Limunovo drvo, gdje su se članovi benda često mijenjali. U konačnoj postavi benda, uz Vdovića su bili Milan Mladenović i Dušan Kojić – Koja. Trojac je ubrzo osnovao legendarni bend Šarlo akrobata. Prije toga, Vdović je bio i član grupe Suncokret.
Kultni album i raspad grupe
Jedan od ključnih trenutaka u Vdovićevoj karijeri bio je rad na albumu Bistriji ili tuplji čovek biva kad… koji je postao kultni. Naslov albuma inspiriran je citatom iz knjige “Pelagićev narodni učitelj” Vase Pelagića, omiljenim djelom buntovnog Vdovića. Međutim, grupa Šarlo akrobata raspala se 1981. godine nakon oproštajnog koncerta u Ljubljani. Jedan od razloga za raspad bila je Vdovićeva ideja da u bend uvede Gorana Vejvodu i Bebi Dol, što nije naišlo na odobravanje svih članova.
Ekatarina Velika
Nakon raspada Šarla akrobate, Vdović i Mladenović osnovali su još jedan kultni bend – Katarina II. Vdović je bio glavni pokretač benda i doveo u njega Margitu Stefanović, s kojom je bio u vezi. Bend je kasnije preimenovan u Ekatarina Velika (EKV), no Vdović je 1985. napustio sastav zbog promjena u postavi.
Dijagnoza koja je promijenila sve
Godine 1985. Vdović je saznao da je HIV pozitivan, postavši tako prva službeno priznata osoba s HIV-om u bivšoj Jugoslaviji. Njegova prijateljica, glumica Sonja Savić, opisala je kako se Vdović suočio s ovom teškom dijagnozom. Bez straha i s puno ponosa, otvoreno je govorio o svom zdravstvenom stanju, no suočio se s osudom i izolacijom. Grad Beograd mu je, prema riječima Sonje Savić, okrenuo leđa.
Posljednje godine i sjećanja na legendu
Unatoč bolesti, Vdović je još godinu i pol svirao bubnjeve. Njegova smrt 1992. godine bila je iznimno tužna. Prema riječima Sonje Savić, umro je u infektivnoj vreći koju nitko nije htio podignuti. Njegovi poznanici pamte ga kao iznimno šarmantnu osobu, pravog šaljivdžiju i kreativca. Voditeljica Dubravka Marković sjećala ga se po njegovoj navici da ispod prozora zviždi kako bi je pozvao van.
