Vi ste s televizije? – pita nas gospođa dok čeka u redu za ručak u pučkoj kuhinji na Potoku. Odgovaramo da nismo. – Bome se ja neću slikat, mene je život slikao – dodaje gospođa, a mi udovoljavamo njezinoj želji. Ručak se dijeli od 12 do 13 sati i u redu ispred kuhinje vrlo je živo. Danas je na meniju ječam i fažol s kuhanom slaninom, a svakom slijedi i pošten komad kruha.
– Ma ti si novinar k’o i ja – skeptična je gospođa Đurđa, jedna od starijih korisnica ispostave na Potoku.
No, vrlo brzo zadobivamo njezino povjerenje, iako od fotoaparata bježi kao vrag od tamjana.
– Hrana je kako koji dan. Čim malo odstoji, već dobije miris – govori nezadovoljna Đurđa.
Ipak, nema namjeru odustati od današnjeg ručka. Kažemo joj da su nam u Gradu Rijeci rekli kako će za Novu godinu dijeliti poseban ručak, pečenu svinjetinu i kolače.
– Ma, živi bili pa vidjeli – spremno odgovara.
Potok je jedna od četiri ispostave pučke kuhinje u Rijeci. U tim se objektima hrani sedamstotinjak Riječana slabog imovinskog stanja. Obroke priprema Crveni križ, a Grad za to izdvaja tri milijuna kuna godišnje. Cijena obroka je 11,50 kuna, a lunch paket za vikend košta 12 kuna. Na Potoku su danas podijelile točno 154 obroka.
– Ljudi su vrlo pristojni, tu i tamo bude vike, ali uglavnom je sve u redu. Kolegice u drugim ispostavama pričaju da znaju imati problema, ali ja ih, srećom, do sada nisam imala. Korisnici imaju svoje iskaznice i znamo točno koliko ručkova treba podijeliti. Danas su 154, sutra će biti 160 i nikada se nije dogodilo da netko ostane bez hrane – priča Nada Kraler, domaćica u pučkoj kuhinji koja je ovdje zaposlena već tri godine.
Doista, svi korisnici čekaju mirno. Uglavnom je riječ o starijim osobama, ali nađe se tu i poneki mlađi muškarac ili žena. U jednom trenutku jedan od korisnika počinje svađu s domaćicom, no nitko od ostalih ne uključuje se i sve kratko traje.
– Hrana je odlična, što god nam daju, dobro nam daju – zadovoljno će Andrija Zobić, a informacija da će 1. siječnja na jelovniku biti svinjetina ga oduševljava.
– Nezaposlen sam i na birou sam još godinu dana. Tada ću napuniti 65 i valjda ću dobiti nekakvu socijanu mirovinu. Ako je i ne dobijem, nema veze, opet ću navratiti ovdje – neopterećeno priča Andrija.
Red za ručak polako se smanjuje i već oko 12.30 sati svi obroci su podijeljeni. Ekipi na odlasku poželjeli smo sve najbolje, a oni nam uzvraćaju istom mjerom. U duhu blagdanskih “čestitki” vlade koja najavljuje teška vremena, stezanje remena i druge crne scenarije, nadamo se samo da se broj korisnika pučke kuhinje iduće godine neće povećati. (Jutarnji.hr)
