Iza nogometaša Seville je vrlo teška sezona na domaćem frontu i vrlo uspješna na europskom. U La Ligi su tek nedavno otišli na sigurnu udaljenost od zone ispadanja, ali u Europa ligi su preko PSV-a, Fenerbahčea i Manchester Uniteda došli do polufinala s Juventusom.
Prva utakmica sa Starom damom čeka ih u četvrtak i predstavlja im jednu od posljednjih prepreka na putu do čak sedmog trofeja osvajača drugog najjačeg europskog klupskog natjecanja. Rakitić, kojem nedostaju još dvije utakmice da postane stranac s najviše nastupa u povijesti kluba, najavio je utakmicu s Juventusom:
“Mislim da, ako su nam protiv Manchester Uniteda davali minimalne šanse za prolaz, sada su još manje. Juve? Ne morate ništa izmišljati da objasnite tko je Juve, zbog povijesti i svega. Oni su veliki favoriti, ali uvjeren sam da ni oni nisu bili sretni kad su vidjeli ždrijeb.
Oni znaju za što smo sposobni, osim toga, znaju i za naš niz i mislim da se moramo fokusirati na sebe, odigrati najbolju moguću utakmicu. Nadamo se da možemo ostvariti dobar rezultat, a zatim još jednom zapaliti Sánchez-Pizjuán i ponovno pokazati svijetu za što je Sevilla sposobna. Da će biti teško, naravno, već znamo.”
Upitan je i je li se pribojavao ispadanja u niži rang španjolskog nogometa: “Čovječe, nitko ne želi razgovarati o tome, ali kad dođeš kući i kći te pita: ‘Tata, kako si?’ Noćna mora. Uvijek sam govorio da imam 100% povjerenja u momčad, uvijek. Ali to je bila situacija u kojoj ne želiš biti, iskreno. Postoje mnoge stvari o kojima možda prije nismo toliko vodili računa, a bile su dobre.
Uvijek kažem – na ono što vidite da funkcionira jako dobro morate paziti dvostruko. Nakon toga ćemo pokušati izmisliti stvari i raditi nove stvari, ali prije svega ono što već radi, o tome morate voditi računa koliko god je to moguće. Srećom, stigli smo na vrijeme sve okrenuti.
Osvrnuo se i na dosadašnju karijeru u Andaluziji: “Kad sam stigao prije nešto više od 12 godina, nisam znao što očekivati. Biti u mogućnosti doći do ovog sada je nevjerojatno. Nevjerojatan osjećaj. Imam još puno toga za dati kako bih uzvratio za povjerenje i naklonost od svih tih ljudi. I nadamo se da ćemo imati još puno utakmica i pobjeda i naslova zajedno.”
Za kraj je odgovarao i na pitanja o djetinjstvu: “Mogu reći da sam bio jako, jako sretno dijete, ali, naravno, moji su roditelji tada, zbog situacije na Balkanu, u bivšoj Jugoslaviji, napustili Hrvatsku i potražili bolji život u Švicarskoj. Sjećam se da moji roditelji ponekad nisu večerali da bi bratu mogli kupiti novu loptu, novu kopačku. Oni su se uvijek borili nas, a istina je da sam imao jako sretno djetinjstvo.
Sada vidim svoje kćeri, koje imaju jako lijep život, mogu si priuštiti da ih odvedem u Disneyland kad god požele, da im priredim lijepu zabavu kod kuće s prijateljima za njihove rođendane, što moji roditelji nisu mogli, ali bio sam jako sretan, a to je najvažnije. Dali su mi obrazovanje koje nastojim sa suprugom prebaciti našim curama.”
