EU komisija napravila je tri scenarija razvoja u odnosu na tigar ekonomije. Prvi, u kojem ćemo se bolje razvijati temeljen na inovacijama i društvu znanja. Drugi predviđa dugogodišnju stagnaciju dok se ne izjednače razlike a treći pad u odnosu na tigar ekonomije. Koji od ova tri scenarija će se obistiniti? ECB ponovo je smanjila kamate i one su sada skoro negativne. Novac je faktično besplatan, prezaduženi građani nisu spremni dalje kupovati, a firme investirati. Rekli bismo, pat pozicija u kojoj neki makroekonomsti i političari zazivaju politiku ekstezivne fiskalne politike (smanjenje poreza i veći javni rashodi) kako bi se potakla agregatna potražnja. Ako samo zemlje industrijskog sjevera imaju pozitivan trgovinski suficit (više izvoze nego uvoze), a zemlje juga imaju debele deficite dok svi zajedno imaju ogromne dugove koji daleko premašuju 60% BDP-a, postavlja se pitanje da li se klin klinom izbija ili se vatra gasi benzinom.
Za Hrvatsku ne vrijede nikakvi ekonomski zakoni
U slučaju Hrvatske u kojoj je udio proračuna u odnosu na ukupni BDP 40% ( 30% je gornja granica zdravog balansa) i sa 56% pokrivenošću uvoza izvozom, svaka veća javna potrošnja neće imati veliki utjecaj na hrvatsku zaposlenost nego će dodatno povećati javni dug. A kada kamata na zaduživanje krene gore, a ona uvijek ide gore, doći će do potopa državnih financija. Dovoljno je da u svom lokalnom supermarketu vidite koliko je hrvatskih proizvoda na policama pa će vam biti sve jasno. Čak nas niti printanje novaca neće spasiti jer je dug građanstva i države u stranoj valuti. Europa, ili bolje rečeno njezin jug, imaju strukturne probleme, nedovoljan broj radnih mjesta u realnoj privredi jer smo naprosto uništili industrijsku proizvodnju.
Neetičko poslovanje multinacionalnih kompanija
U potrazi za ekstraprofitom multinacionalne kompanije premjestile su svoje proizvodne pogone u Kinu ili su proizvodnju dale u outsourcing Kinezima. Ono što su razvijene industrijske zemlje smatrale svojom prednošću (sporazum o slobodnoj trgovini preko WTO) vratilo im se kao bumerang u glavu. Nitko u ono vrijeme nije mogao pretpostaviti da će bijeg proizvodnje biti tako dramatičan. Ali tu nije kraj priče nego je ovo samo uvertira u drugo poluvrijeme. Kinezi sada ulaze i u segmente industrija visoke dodatne vrijednosti direktno konkurirajući Njemačkoj i ostalim razvijenim industrijskim zemljama na tržištima Afrike i Južne Amerike gdje se u budućnosti očekuje najveći rast.
EU gubi bitku i u segmentu industrija dodatnih vrijednosti
Ako uzmete bilo koji proizvod EU dodatne vrijednosti koji je nastao na temelju novih investicija i društva znanja, vidjet ćete da je napravljen pretežno u Kini ili nekoj drugoj jeftinoj destinaciji. Povrh toga, Kinezi su majstori u kopiranju i prodavanju onoga u što su zapadne kompanije uložile ogromne novce u R&D&I. I još kada u obzir uzmete njihove uvjete proizvodnje, zaštitu na radu, ekološke norme, troškove socijalne države, onda je jasno da im sa falš konkurencijom i cijenom rada tu ne možemo konkurirati. U ovom trenutku proizvođači solarnih panela i solarne tehnologije u EU proživljavaju pravu kataklizmu. U pokušaju zaštite EU proizvođača Kinezi su zaprijetili podizanjem carina za EU prehrambene proizvode, budući da primaju EU poticaje, pa smo i tu dovedeni u pat poziciju.
Građanski pokreti Proudly NOT made in China( PNMIC)
Na temelju ovih okolnosti u SAD pokrenute su građanske inicijative kao što su Proudly NOT made in China. Pokret nije zamišljena kao prosvjed protiv Kine, nego kao podrška američkom gospodarstvu i zabrinutosti za zdravlje i sigurnost koji se odnose na opasne kineske proizvode. Radni uvjeti u mnogim tim proizvodnim zemljama nisu regulirani i pregledani od strane većine američkih proizvođača. Ekološki standardi u Kini se mijenjaju, ali sadašnja razina emisija je opasno visoka šteti zdravlju građana i uništava okoliš. U SAD 3% robe dolazi iz Kine. S obzirom Amerika ima gospodarstvo koje je teško 15 trilijuna dolara godišnje, 3 postotni iznos je težak oko 450 milijardi dolara! Ono što su Amerikanci kupili iz Kine je zemlja koja je po veličini 31 gospodarstvo svijeta . Nakon što plate stanovanje, hranu, osiguranje, osiguranje automobila, isplate ratu duga, te druge potrebne mjesečne troškove, većina Amerikanaca rijetko može uštedjati 3% od onoga što zarađuje. Čak i ako bi bili u stanju uštedjeti 15% svojih prihoda nakon navedenih troškova, to je samo 20% od onoga što dolazi iz Kine. Malo po malo građani SAD-a uspijevaju natjerati vlastite multinacionalne kompanije na povratak proizvodnje.
Povratak proizvodnji kroz strukturne reforme
Europa je ušla u duboku strukturnu krizu pa monetarni i fiskalni trikovi ovdje neće imati nikakvih učinaka. Naprosto, mi ne možemo brzo prijeći iz jednog potrošačkog-dužničkog društva nazad u proizvodno–potrošačko društvo. Ovakve građanske inicijative će definitivno početi stvarati pritisak na naše vlastite multinacionalne kompanije kako bi dio proizvodnje vratila nazad na jug Europe. Strukturnim reformama i jeftinijom državom taj povratak će biti sve brži. Ne mogu biti svi inženjeri, doktori i znastvenici pa bez dovoljno radnih mjesta u proizvodnji neće biti niti zdrave agregatne potražnje. (Ri Privredni Barometar: Boris Bradarić)
