Pod pritiskom međunarodne zajednice uoči izbora za Europski parlament, vladajuća koalicija je odlučila ispoštovati demokratsku proceduru koja nalaže da je Hrvatski sabor obvezatan očitovati se o svakoj referendumskoj inicijativi za koju su mu dostavljeni potpisi. A zahtjev za održavanjem referenduma o dvojezičnosti/dvopismenosti, kolokvijalno “ćiriličnog”, potpisalo je oko 650.000 građana.
Predsjednik saborskog odbora za Ustav i poslovnik SDP-ov Peđa Grbin tako je za sljedeću srijedu najavio raspravu o tom pitanju na najvišoj predstavničkoj, zakonodavnoj instanci. Predložit će se Saboru da na plenarnoj sjednici zatraži od Vlade prebrojavanje i utvrđivanje točnog broja potpisa koje im je dostavio Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara. Nakon opstrukcije volje naroda i demokracije, Kukuriku koalicija se “ohrabrila” suočiti sa posljedicom svoje nerazumne politike nasilnog postavljanja dvojezičnih/dvopismenih ploča Vukovaru, tom gradu mučeniku i heroju, u suprotnosti s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, što je izazvalo emocionalnu reakciju širom zemlje.
Razbijanje ćiriličnih tabli, od čega nije bila pošteđena ni Rijeka (razbijene su na zgradama Generalnog konzulata Republike Srbije i Makedonskog kulturnog društva Ilinden), uz orkestriranu medijsku hajku protiv branitelja stvorilo je negativnu percepciju u javnosti o prikupljanju potpisa za referendum, te se širio, pokazalo se neopravdani, strah od Stožera i njegovih zahtjeva koji su proglašavani maltene fašističkim.
Upravo multikulturnu Rijeku Stožer je izabrao da pošalje poruku hrvatskoj javnosti o ciljevima koje želi postići. Na konferenciji za novinare povjerenik Stožera za pravna i temeljna pitanja Vlado Iljkić, ključna osoba kada je riječ o referendumu, je poručio da se “radi o usklađivanju hrvatskog zakona s onima u razvijenim državama Europske unije”, te da se “manjine ne trebaju bojati jer će svoja prava moći ostvarivati kao i do sada”. U pravnoj regulativi Europske unije manjinska pitanja prepuštena su na određivanje svakoj od država članica. To znači da Hrvatska ima suvereno pravo odlučiti samostalno i odgovorno. U skladu s osnovnim definicijom demokracije kao vladavine većine uz poštivanje prava manjine. A ne obrnuto!
Trostruki je način na koji bi se prema Stožeru mogla osigurati prava nacionalnih manjina. Prvo, Ustavnim zakonom. Drugo, lokalnim statutima kojima bi jedinice lokalne samouprave to regulirale u skladu sa specifičnostima u vlastitoj sredini. I, treće, bilateralnim sporazumima po principu reciprociteta “koliko daš, toliko i dobiješ”. U vrijeme produbljivanja krize i sve teže svakodnevice, ćirilica se na velika vrata vraća u fokus visoke politike. Stoga bi realno bilo od političara očekivati smirenu i tolerantnu javnu raspravu. A za svaki dijalog su potrebne dvije strane. I, neizostavni mediji. Objektivni i nepristrani koji bi korektno informirali čitatelje, gledatelje i slušatelje o svim aspektima referenduma. Uz, dakako, prestanak medijske blokade Stožera o čijoj je konferenciji za novinare izvijestio jedino Hrvatski radio Radio Rijeka.(Giancarlo KRAVAR)
10. travnja 1941.: Prva uhićenja u Gospiću provedena su u večernjim satima 10. travnja 1941., na dan proglašenja NDH. Prvi uhićeni bili su muškarci srpske nacionalnosti, njih 20. Tijekom travnja i svibnja 1941. u Gospiću je uhićeno nekoliko desetaka osoba srpske nacionalnosti, uključujući nekoliko žena. Uhićenja su nastavljena i nakon 10. travnja, kada je uhićena skupina od 22-23 gospićka komunista i lijevih HSS-ovaca, Hrvata. Objavljena su imena 19 uhićenika hrvatske nacionalnosti, zatočenih u ustaškom zatvoru u Gospiću, travnja 1941, uključujući i imena pojedinih komunista iz Perušića. Uhićenici Srbi likvidirani su početkom svibnja 1941, najvjerojatnije pokraj Macoline jame. Jedan broj uhićenika Hrvata pušten je iz zatvora. Poznata je struktura izvršitelja uhićenja i počinitelja navedenih ubojstava i imena su im objavljena [1]
11. travnja 1941.: Uhićenje oko 30 srpskih muškaraca u Novoj Gradiški. Uhićeni su u zatvoru u Novoj Gradiški ostali do 6. svibnja 1941, kada su prepraćeni u kaznionicu u tvrđavi Stara Gradiška. Dvojica su ubijena u zatvoru u Novoj Gradiški, prije 6. svibnja. Iz kaznionice u Staroj Gradiški 16 zatočenika pušteno je 2. srpnja 1941., pod uvjetom da se presele u Srbiju. Ostali su stradali u ustaškim logorima. [2] Prema pojedinim istraživanjima, 11. travnja 1941. u Novoj Gradiški uhićeno je 57 osoba, od čega 7 djece i 13 žena. Za uhićenja u Novoj Gradiški odgovoran je Mirko Eterović. [3]
13. travnja 1941.: Pripadnici Hrvatske seljačke zaštite opkolili su šest sela u seoskoj općini Novigrad Podravski (kotar Koprivnica) i pohapsili veći broj muškaraca Srba (prema tvrdnjama svjedoka riječ je o oko 500 uhićenih). Od njih je 40 zadržano u pritvoru, a ostali su pušteni. Od 40 zadržanih osoba, rat su preživjele samo 2 osobe. Ostali su stradali tijekom ljeta 1941. [4]
13 – 14. travnja 1941.: Uhićenje 12 komunista Hrvata u Perušiću i sprobođenje u mjesni ustaški zatvor, gdje je istovremeno izolirano 5 muškaraca Srba. U sličnim okolnostima uhićenja su vršena i u Gornjem Kosinju i Donjem Kosinju. U Kosinju je uhićeno najmanje 8 komunista (4 hrvatske i 4 srpske nacionalnosti) i najmanje 4 muškarca srpske nacionalnosti nekomunista. Objavljeni su podaci o uhićenim osobama, poimence. Među uhićenima je bio i Dušan Brujić, član Okružnog komiteta KPJ/KPH za Liku. Uhapšenici srpske nacionalnosti su ubijeni krajem travnja 1941. i bačeni u jamu Duman pokraj Ličkog Lešća. [5] Prema drugim, preciznijim, podacima, dio uhićenih Srba s područja Kosinja, koji su lišeni slobode 13.-14. travnja 1941., ubijen je pokraj jame Duman 10. srpnja 1941. [6]
14. travnja 1941.: Uhićenje 12 srpskih stanovnika Topuskog, od kojih su objavljena imena njih 7. Ove su osobe stradale tijekom ljeta 1941. u logorima u Lici.[7]
14-15. travnja 1941.: Uhićenje 20 Hrvata, članova i simpatizera KPJ/KPH i lijevo naklonjenih HSS-ovaca u Pazarištu pokraj perušića u Lici. Među uhićenima bio je i španjolski borac Mile Butorac iz Donjeg Pazarišta. Imena uhićenih su objavljena. Od 20 uhićenih ustaše su travnja 1941. ubile 4 komunista u blizini sela Klanca. Među ubijenima bili su španjolski borac Mile Butorac i predsjednik seoske općine Pazarište, Vicko Milinković. Većina uhićenih puštena je nakon određenog vremena, ali su mnogi od njih ponovno uhićeni u drugoj polovici svibnja 1941. [8] [9]
15. travnja 1941.: Formiran je logor Danica u Koprivnici, kao prvi formirani ustaški logor. Prvi zatočenici su u logoru izolirani između 18. i 24. travnja 1941. Riječ je o manjoj grupi lokalnih stanovnika srpske, hrvatske i židovske nacionalnosti, uhapšenih u Koprivnici i okolici. Prvi upravnik logora bio je koprivnički ustaša – emigrant Martin Nemec. Već 4. svibnja 1941. u logoru je bilo 763 logoraša, a 18. svibnja 1.007, 30. lipnja 2.175, a 15. srpnja 1941. 2.656 Logoraša. U drugoj polovici srpnja 1941. dolazi do prebacivanja logoraša iz logora Danica u ustaške logore u Lici (Gospić, Jadovno), tako da je do kraja srpnja iz logora Danica za Gospić upućeno 1960 logoraša, dok ih je 76 oslobođeno. [10] [11]
Sredina travnja 1941: Uhićenje 2 osobe hrvatske i 2 osobe srpske nacionalnosti u Dugoj Resi. Prema izvorima iz NDH, jedan od uhićenih, radnik Josip Juran, ubijen je 16. travnja 1941. Ostali su sprovedeni u ustaške zatvore i logore odakle se nisu vratili. [12]
17. travnja 1941: Prvi poznati masovni zločin ustaša nad srpskim stanovništvom u NDH, na temelju do sada poznatih povijesnih izvora, dogodio se u blizini Starog Petrovog Sela, na području kotara Nova Gradiška, 17. travnja 1941. Riječ je o ubojstvu oko 25 srpskih stanovnika sela Stari Slatinik i Brodski Stupnik sa područja kotara Slavonski Brod (sela se nalaze između Nove Gradiške i Slavonskog Broda i bila su etnički mješovita, ali većinski naseljena hrvatskim stanovništvom). Ustaše su u ovim selima sredinom travnja uhitile oko 30 srpskih stanovnika i 17. travnja 1941. provele su ih prema Novoj Gradiški, ali su na putu prema gradiškom zatvoru odlučili izvrše strijeljanje uhapšenika u blizini Starog Petrovog Sela. Od oko 30 uhapšenika strijeljano je oko 25, dok se za petoricu vjeruje da su uspijeli pobjeći. [13] [14]
18. travnja 1941: Ubojstvo 39 muškaraca srpske nacionalnosti i jednog muškarca hrvatske nacionalnosti na području kotara Slavonska Požega. Iz grada Slavonske Požege odvedena su i ubijena dvojica muškaraca, jedan srpski, a drugi hrvatske nacionalnosti. Ubojstva odraslih muškaraca vršena su u nekoliko sela u Požeškoj kotlini. U Amatovci je zabilježeno ubojstvo 5 lica, u Bogdašiće 3, u Kruševu 2, u Mijaca 2, u Mihajlije 5, u Sažije 4, u Kamenskoj Šeovica 7, u Ratkovici 6, u Gradskim Vrhovcu 3, u Vučijaku Čečavske jednog lica. Istog dana u selu Striježevica uhićena su dva muškarca srpske nacionalnosti koji su transportirani u logor Danica, gdje su ubijeni nepoznatog datuma. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [15]
19. travnja 1941: Osnovan ustaški logor u Kerestincu. Prvih dana postojanja logora u Kerestinec su deportirani uglavnom Židovi i Srbi. [nedostaje izvor] Prvi komunisti zatočeni u logoru bili su lica koja su novouspostavljenim ustaškim vlastima predali organi Banovine Hrvatske. Procjenjuje se da je tijekom svibnja u logoru bilo zatočeno oko 300 osoba, od čega je komunista bilo oko 50. Početkom srpnja u logoru je bilo oko 100 komunista. Većina srpskih i židovskih zatočenika premještena je tijekom svibnja i lipnja u logor Danica iu logore u Lici, dok je većina komunista ubijena tijekom srpnja 1941. [16]
20 – 21. travnja 1941: Nekoliko stotina mađarskih vojnika i 25 ustaša izvršili su opkoljavanje i pretres sela Silaš, dobrovoljačkog naselja između Osijek ai Vukovar a. U selu su uhićena 24 muškarca. Također, manja uhićenja su vršena iu susjednim selima : Ada (3 muškarca) i Palača (2 muškarca). Sutradan, 21. travnja, u blizini Laslova strijeljano je 9 stanovnika Silaša 0,2 stanovnika Palače i 3 stanovnika Ade. Među ubijenima 11 je bilo srpske 0,2 hrvatske i jedna osoba nepoznate nacionalnosti. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [17]
20-23. travnja 1941: Ubojstvo 38 muškaraca srpske nacionalnosti na području kotara Slavonska Požega. Između 20-21. travnja 1941. ubojstva su vršena nad stanovništvom sljedećih naselja : Kantarovci (4 ubojstva), Treštanovci (4), Aleksandrovac (3), Poljanska (1), Gornji Vrhovci (1), Škrabutnik (1). Tijekom 23. travnja 1941. ubojstva su vršena nad stanovništvom slijedećih naselja : Ivanovci (13), Migalovci (3), Bratuljevci (2), Brđani (2), Lučinci (2), Treštanovci (1). Stanovnici Ivanovac su ubijeni u šumi pokraj sela Eminovci. Hapšenja i ubistva izvršili su pripadnici osječkog ustaškog stožera na čelu s Franjom Pavićem i Zvonkom Mazurom. Publicirana su imena stradalih. [18]
20-24. travnja 1941: Uhićenje i stradanje srpskih muškaraca iz sela Šibuljina, u podnožju Velebita, između Karlobag ai Starigrad a. Najprije je 20. travnja uhapšeno 4, a potom 22. travnja 8 stanovnika Šibuljina. Svi su deportirani za Gospić i ubijeni u Jadovnom 24. travnja 1941, sem dvojice, od kojih je jedan uspio pobjeći sa strijeljanja, a drugog su prijethodno oslobodili Talijani. [19]
25. travnja 1941: Uhićenje 2 srpskog stanovnika u Kosjerskom Selu pokraj Barilović a (u blizini Duge Rese). Uhapšenici su provedeni u logor Danica da bi kasnije stradali u logoru Jadovno. [20]
26. travnja 1941: Uhićenje 9 srpskih muškaraca u selu Borik (tada : Petrovac) pokraj Mikleuša (kotar Podravska Slatina). Uhapšenici su sprovedeni u zatvor u Mikleuš, a zatim u zatvor u Osijek odakle se nisu vratili. [21]
27 – 28. travnja 1941: U Gudovcu pokraj Bjelovara ubijeno je 195 Srba iz nekoliko sela kotara Bjelovar. Najprije je tijekom noći 27/28. travnja 1941. ubijeno 11 osoba, a 28. travnja 1941. strijeljano je 185 lica. Zločin je organizirao Eugen Dido Kvaternik, ravnatelj za javni red i sigurnost NDH, koji je prisustvovao likvidacijama. [22]
28-29. travnja 1941: Strijeljanje 4 srpskog muškarca u Dvoru na Uni. [23]
29. travnja 1941: U logor Danica u Koprivnici pristigao prvi željeznički transport logoraša : 504 zatočenika srpskih nacionalnosti iz kotara Grubišno Polje, koji su pristigli u logor preko Zagreba. Riječ je o osobama uhićenim nakon 26. travnja 1941, na temelju zapovijedi šefa Ustaške nadzorne službe Eugena Dide Kvaternika. Veća skupina logoraša transportirana je 30. lipnja 1941. iz logora Danica stočnim vagonima ka Gospiću, i potom izolirana u logorima Gospić i Jadovno. Pretpostavlja se da je čitava grupa od 504 srpskih zatočenika iz Grubišnog Polja transportirana iz Danice u Liku gdje su pobijeni. Prethodno su u logoru Danica bili izloženi torturi. [24] Popisana su imena 557 stanovnika kotara Grubišno Polje koji su stradali u ustaškim logorima u Lici. [25]
Kraj aprila 1941: Prvi ustaški zločin na području Bihaća. Zločin je izvršio ustaški poručnik Himzo Biščević u selu Žegar. Biščević je ubio dvojicu srpskih stanovnika Ružice i jednog stanovnika sela Meljinovac. [26]
Maj / svibanj 1941.
1. svibnja 1941: Ubojstvo 4 muškarca u selu Paka i 2 muškarca u selu Ciglenik u kotaru Slavonska Požega. Publicirana su imena stradalih. [27]
Početak maja 1941: Osnovan logor Jadovno pokraj sela Trnovac na Velebitu u Lici. Logor je jedno vrijeme postojao usporedo s logorima u Gospiću i na Pagu i mnogi logoraši su iskusili boravak u nekoliko ovih logora. Logor je postojao do 21. kolovoza 1941. Prema publiciranim podacima u tzv. grupi gospićkih logora (Jadovno, Gospić, Pag) poimenice je stradalo najmanje 10.502 žrtve. Ovaj broj nije konačan. Prema znanstveno utemeljenoj pretpostavci suradnika Muzeja žrtava genocida iz Beograda, u ovim logorima stradalo je između 16.000 i 17.000 žrtava. [28] Povjesničar Đuro Zatezalo je iznio pretpostavku da je u ovim logorima stradalo 40.123 osoba, ali je publicirao samo 10.502 imena žrtava.
Početak maja 1941: Uhićenje većeg broja lica srpske nacionalnosti u Slavonskom Brodu i okolnim selima. Prema jednom svjedočenju početkom svibnja 1941. uhićeno je 28 lokalnih Srba. Uhapšenici su osuđeni na mjesečne kazne i provedeni u kaznionicu u Staroj Gradiški. Prema istom svjedočenju, ova lica su po isteku kazne puštena na slobodu, sem 3 lica, koja su kasnije ubijena u logoru Jasenovac. Izvor navodi poimenične podatke o ubijenima i nepotpune podatke o uhićenima. [29]
1-10. svibnja 1941: Prva ubojstva u kotaru Udbina. U dva navrata, između 1. i 10. svibnja 1941, ustaše iz Udbine ubile su 12 lokalnih Srba. Najprije je, početkom svibnja, na Koriji ubijeno 7 muškaraca, a nekoliko dana kasnije, na mostu Gečet, još 5 muškaraca. Prema nekim indicijama, drugo ubojstvo dogodilo se 5. svibnja. Publicirana su imena stradalih. [30]
3. svibnja 1941: Ubojstvo 3 srpskog muškarca u Mačkovom Selu i jednog muškarca u Dodošima pokraj Gline.[31]
4-11. svibnja 1941: Ubojstvo 11 srpskih muškaraca u selima oko Gline : Bačuga (5), Banski Grabovac (3), Veliki Šušnjar (3).[32]
5. svibnja 1941: Ubojstvo 5 članova hrvatske obitelji Mravunac od strane ustaša iz Hrvatskog Blagaja u Srpski Blagaju pokraj Veljuna. Ustaše su ovaj zločin pripisale Srbima kao izgovor za otpočinjanje pokolja nad stanovništvom Veljuna i okolice koji se odigrao u Hrvatskom Blagaju 0,6-9. svibnja 1941.[33] [34]
5. svibnja 1941: Uhićenje 4 osobe srpske i jednog lica ruske nacionalnosti u Topuskom. Nitko od njih nije preživio rat. Za neka od ovih lica pretpostavlja se da su ubijena u logoru Jadovno. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [35]
6. svibnja 1941: Uhićenje 6 osoba srpske nacionalnosti u Vrginmostu. Ova lica su tijekom ljeta 1941. ubijena u logoru Jadovno. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [36]
6-9. svibnja 1941: Pokolj u Hrvatskom Blagaju pokraj Veljuna na Kordunu. Masovno uhićenje srpskog muškaraca na području bivšeg kotara Veljun ustaše su otpočeli 6. svibnja 1941. Iz Zagreba su u Hrvatski Blagaj stigla dva kamiona ustaša, pod zapovjedništvom Ivana Šarića, koji su, uz podršku ustaša iz Hrvatskog Blagaja i Slunja, izvršili hapšenje i ubijanje lokalnih Srba. Ukupno je uhićeno 625 muškaraca od kojih je 95, pretežno staraca, pušteno kućama, a 530 je ubijeno u Hrvatskom Blagaju. Uhićenja su vršena u sljedećim selima : Veljun, Sparenjak, Stojmerić, Bandino Selo, Crno Vrelo, Veljunska Glina, Cvijanović Brdo, Lapovac, Donji Poloj, Točak, Šlivnjak, Bogovolja (okolina Cetingrada). Od oko 530 zatočenika, preživio je jedino Dušan Nikšić, koji je prije masakra uspio pobjeći. Među pobijenima bila su dva pravoslavna svećenika, kao i 17 članova Komunističke partije Hrvatske, među kojima i tajnik kotarskog komiteta KPH / KPJ Slunj Nikola Kukić. [37] [38] [39][40] Prema publiciranim poimeničnim podacima poznato je koliko je stradalih po pojedinim mjestima : Veljun (119), Lapovac (48), Šlivnjak (34), Točak (22), Zagorje (19), Veljunska Glina (18), Sparenjak (17), Stojmerić (12), Bandino Selo (11), Kuzma (11), Bogovolja (9), Kosjersko Selo (8), Donji Poloj (8), Vođević Brdo (7), Srpska Blagaj (6), Glinice (5), Crno Vrelo (4), Klanac (4), Cvijanović Brdo (3), Ponorac (2), Snos (2). [41] [42]
7-9. svibnja 1941: Strijeljanja u Sanskom Mostu. Ustaše su najprije 7. svibnja izvršili strijeljanje 3 srpska seljaka, uhićena 5. i 6. svibnja. Dvojica strijeljanih poticali su iz sela Tramošnja. Ovo je bio prvi ustaški zločin na području Sanskog Mosta. Hapšenja lokalnog srpskog stanovništva izazvala su uznemirenja stanovništva u selima Tramošnja i Kijevo i prvi oružani otpor ustašama na području NDH, u kom su uzeli učešća i stanovnici drugih srpskih sela koja gravitiraju Sanskom Mostu. Nakon neuspjelog ustaškog napada na ova srpska sela, 8. svibnja su intervenirale njemačke snage koje su uhitile oko 300 srpskih seljaka iz okolice grada, koji su ubrzo pušteni nakon intervencije jednog talijanskog časnika. Međutim, ustaše su ponovo izvršili hapšenje dijela prethodno uhapšenih seljaka iz Tomine, Lužana i Čaplja i 9. svibnja 1941. u Sanskom Mostu strijeljali 27 osoba (26 osoba srpske i jednog lica hrvatske nacionalnosti). [43]
8. svibnja 1941: Prema podacima ustaškog redarstva u Zagreb u je uhićeno 114 ” četnika i ljudi koji su s njima bili u vezi “. Pretpostavlja se da je ovo samo sinonim za uhapšena lica srpske nacionalnosti. Među uhapšenicima bio je i zagrebački mitropolit Dositej Vasić. U izvoru se ne navodi daljnja sudbina uhapšenika. [44]
10. svibnja 1941: Uhićenja većeg broja muškaraca u Vukovar u. Prema podacima povjesničara Đure Zatezala, u logor Jadovno, tijekom ljeta 1941. ubijeno je 10 stanovnika Vukovara i 5 stanovnika sela Mikleuševci uhapšenih 10. svibnja i jedan stanovnik Vukovara uhićen 5. svibnja 1941. [45]. Ovo nisu jedina uhićenja u Vukovaru početkom svibnja 1941, s obzirom na to da se u literaturi spoimnje još nekoliko imena uhićenih Vukovarčana, lišenih slobode početkom svibnja 1941, za koje se ističe da su nestali u logorima. [46]
11-12. svibnja 1941: Pokolj nad 340 Srba iz Gline i okoline u selu Prekopa. Zločin su inicirali ustaški dužnosnici : Mirko Jerec, Juco Rukavina i Nikola Vidaković. Poznata su imena dijela izvršilaca zločina. Riječ je o ustašama iz sela Prekopa, Jukinac, Kihalac i Hađer pokraj Gline io ustašama iz mjesta Glina.[47] [48]
13. svibnja 1941: Uhićenje stanovnika sela Rogulje pokraj Dvora. Prema podacima povjesničara Đure Zatezala, u logoru Jadovno, srpnja 1941, ubijeno je 15 stanovnika sela Rogulje, uhapšenih ovog dana, od čega 13 muškaraca i 2 žene. Publicirani su poimenični podaci o stradalim uhapšenicima. Tijekom svibnja 1941. uhićenja su vršena iu drugim naseljima kotara Dvor na Uni, nakon čega su uhapšenici odvođeni u logore. Publicirani su poimenični podaci o 56 osobe s područja Dvora koji su ubijeni u logoru Jadovno. [49]
13 – 14. svibnja 1941: Strijeljanje 45 srpskih civila u blizini Sanskog Mosta. [50]
13 – 16. svibnja 1941: Ubojstvo većeg broja muškaraca srpske nacionalnosti na području kotara Slavonska Požega. Prema podacima iz literature, ubojstva su vršena nad stanovništvom sljedećih naselja : Ratkovica (14 ubijenih), Stojčinovac (3), Duboka (3), Ćosine Laze (3), Treštanovci (3), Brestovac (1), Vukojevci (1), Pasikovci (1), Škrabutnik (1), Pleternica (1). Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [51] Međutim, prema podacima povjesničara Đure Zatezala 9 muškaraca iz Ratkovice, koji su uhićeni 15-16. svibnja 1941, ubijeni su u logoru Jadovno. [52] Prema podacima povjesničara Filipa Škiljana, 16. svibnja 1941. u selu Ratkovica uhapšeno je 16 srpskih stanovnika. Jedan uhapšenik je pušten na slobodu, a ostalih 15 su postali logoraši logora Danica u Koprivnici, odakle su puštena još 2 uhapšenika. Za ostalih 13 se pretpostavlja da su ubijeni u logoru Jadovno. [53]
20. svibnja 1941: U logoru Gospić ubijeno 15 muških stanovnika srpske sela Lipovo Polje pokraj Perušić a. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [54]
22-23. svibnja 1941: U Josipdolu, pokraj Ogulina, uhapšeno 6 srpskih mladića, simpatizera KPJ, koji su sutradan sprovedeni u logor Danica. Publicirana su imena ovih lica. [55]
23. svibnja 1941: Uhićenje 29 osoba srpske nacionalnosti u selu Gornje Dubrave, pokraj Ogulina. Od 29 uhapšenika samo dvoje ih se vratilo u selo, dok su ostali kasnije pobijeni. [56]
29. svibnja 1941: Na području sela Jablan, Hajdine, Presika, Stubica i Tuk, pokraj Ogulina, uhapšeno je 20 Srba i 7 Hrvata. Svi su bili u ustaškom zatvoru u Ogulinu od 8 do 30 dana, a onda su pušteni. Prema sačuvanim svjedočenjima ova je grupa nedugo nakon puštanja ponovo bila pohapšena, a ove okolnosti su preživjela samo dvojica uhapšenika. [57]
29-30. svibnja 1941: U Zagrebu uhićeno 165 Židova, starosti od 17 do 23 godine, koji su 31. svibnja otprijemljeni u logor Danica u Koprivnici, a potom u logor Jadovno, gdje su svi ubijeni, sem desetorice mladića, koji su ubrzo postali zatočenici logora Jasenovac (rat će preživjeti samo trojica). Publicirani su poimenični podaci o stradalima.[58]
30. svibnja 1941: Strijeljanje Dušana Zelembaba, kuhara hotela Esplenada u Zagreb u, zbog navodnog ” napada na ustašku ophodnju “. Pretpostavlja se da je ovo prvo strijeljanje izvršeno na masovnom stratištu Dotrščina pokraj Zagreba. [59]
31. maj – 1. lipnja 1941: Prva uhićenja Srba u Mostaru uslijedila su 31. svibnja 1941, kada su uhićena petorica muškaraca. U noći između 31. svibnja i 1. lipnja, ustaše na čelu s Ivanom Hočevarom i Stankom Šarcem, izvršile su likvidaciju uhapšenika kod sela Ortiješ. Jedan od uhapšenika (dr. Fedor Lukač) uspio je pobjeći sa stratišta. [60]
Jun / lipanj 1941.
Početak juna 1941: Stradanje više stotina Srba s područja Kupreškog polja i okoline. Početkom lipnja 1941. ustaše iz Kupresa i okoline proveli su masovno uhićenje i likvidaciju srpskih civila iz sela Blagaj, Malovan, Ravno i Vukovsko. Pohapšena lica su pobacana u jame Kupreškog polja. Pojedini izvori govore da je u prvim danima lipnja 1941. na ovaj način stradalo oko 500 Srba s ovog područja. [61] Ovaj podatak zahtjeva potvrdu u drugim izvorima.
1. lipnja 1941: U Trebinju lokalne ustaše i grupa pripadnika ustaškog pokreta sa Zagrebačkog sveučilišta strijeljali 9 lica srpske nacionalnosti iz Trebinja i okoline i uhitili veći broj drugih osoba (podaci variraju od 15 do 70 uhapšenika). Zločini NDH (1993) 0,87-90,295-296. [62]
1-2. lipnja 1941: Masovno hapšenje srpskih stanovnika Nevesinja i okoline počevši od 1. lipnja 1941. U selu Udrežnje 2. lipnja 1941. ustaše su ubile 29 muškaraca. Poznata su imena žrtava. [63]
2-3. lipnja 1941: Ustaše iz Josipdol a uhvatile su 2. lipnja 14 srpskih stanovnika iz Josipdola, Vajinog Vrha i Vojnovcu i, nakon izvršene torture nad uhapšenicima, sutradan ih sproveli u logor Danica. Ova lica su stradali kao zatočenici logora Jadovno krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [64]
2-5. lipnja 1941: U selu Korita, između Bileće i Gackog, od strane ustaša iz Fazlagića Kule i drugih mjesta u okolici Gacka, na čelu sa Hermanom Togonal, ustaškim povjerenikom za kotar Gacko, uhapšeno je 2. lipnja 1941. oko 140 lokalnih srpskih stanovnika, koji su držani i mučeni gotovo tri dana u zgradi lokalne škole. U noći 4-5. lipnja 0,121 uhapšenika je odvedeno do Koritske jame, u skupinama, i ondje ubijeno maljevima i bačeno u jamu. U selu Korita 5. lipnja pobijeno je 5 seljana, a istog dana od strane istih počinitelja ubijeno je 7 stanovnika obližnjeg sela Zagradci. Poznati su poimenični podaci za ubijena lica. Među ubijenima bilo je 47 članova obitelji Svorcan. [65] [66] [67]
4-5. lipnja 1941: U blizini Banja Luke uhićeni su, mučeni i ubijeni, banjalučki episkop Platon (Jovanović) i protojerej Dušan Subotić iz Bosanske Gradiške. Nakon ubojstva bačeni su u rijeku Vrbanju. Njihovi unakaženi leševi pronađeni su 23. lipnja 1941. na obali rijeke, pokraj sela Kumsale. [68]
4-8. lipnja 1941: Ustaše na čelu sa Leonom Togonal, ustaškim povjerenikoma za kotar Ljubinje, počevši od 4. lipnja 1941. započinju hapšenja u selima ljubinjskog kraja (Vlahovići, Ubosko, Pocrnje, Kapavica, Rankovci). U naredna tri dana ukupno su pohvatali oko 170 muškaraca od 16 do 60 godina. Uhapšenici su zatočeni u selu Rankovci. Prilikom uhićenja u Vlahovićima je ubijeno 6 osoba. Likvidacije uhapšenika započele su 8. lipnja u blizini sela Kapavice, pokraj istoimene jame. Sa stratišta je uspjelo pobjeći oko 50 ljudi, ali većina uhićenih je ubijena i bačena u jamu. Pokraj jame Kapavica ukupno je ubijeno 114 osoba. Iz Vlahovića – 28 ; iz Rankovaca – 23 ; iz Pocrnja – 13 ; iz Kapavice – 17 ; iz Uboskom – 33. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [69]
8. lipnja 1941: Ubojstvo 21 srpskih stanovnika zaseoka Rončevića pokraj Lovinca u Lici. Među ubijenima bilo je 7 djece i 6 žena. Svi su bili članovi obitelji Rončević. Zločin se dogodio u mjestu Sveti Rok. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [70] Prema nekim pretpostavkama ovaj zločin dogodio se 10. srpnja 1941, kada je pobijeno još 7 članova obitelji Rončević. Ovo bi značilo da je 10. srpnja 1941. ubijeno 28 Rončevića. [71]
9. lipnja 1941: Gatačke ustaše po naređenju Jure Francetića [nedostaje izvor], tadašnjeg ustaškog povjerenika za Bosnu i Hercegovinu, koji je tada boravio u gatačkom kraju, maljevima i kundacima pobile oko 20 civila iz Gacka, Avtovca, Rudnog Polja i Nadanićima i bacili ih u jamu pokraj sela Korita [72] [73]
9-19. lipnja 1941: Ustaše i policija iz Vukovar a izvršili su blokadu sela Lipovača pokraj Vukovara. Nakon deset dana blokade srpsko stanovništvo iz Lipovače je prisilno raseljeno : jedna grupa seljana je otjerana u susjedno naselje Bršadin, druga je iseljena u Srbiju, a treća je, kako se ističe u literaturi, otjerana u logor, bez navođenja konkretnijih podataka. [74]
11. lipnja 1941: Početak prisilnog iseljavanja stanovništva dobrovoljačkih naselja između Vinkovaca, Osijek ai Vukovar a, nastalih nakon provođenja agrarne reforme, početkom 1920s, doseljavanjem obitelji dobrovoljaca u srpskoj vojsci iz Prvog svjetskog rata. Iseljeno je stanovništvo Klise, Silaš a, Ludvinaca, Šodolovac, Palače, Ade, Podrinja, Petrove Slatine. [75]
11. lipnja 1941: Ubojstvo 12 muškaraca srpske nacionalnosti iz zaseoka Rasoje pokraj Lovinca u Lici. Zločin se dogodio u selu Raduč. Publicirana su imena stradalih. Svi su bili članovi obitelji Gnjatović. [76]
12. lipnja 1941: U selu Komar, između Travnika i Donjeg Vakufa, ustaše izvršile streljanje 15 lokalnih Srba zbog navodnog pucanja na ustašku kolonu. [77]
12. lipnja 1941: Ubojstvo 6 lokalnih srpskih muškaraca u selu Visuć (kotar Udbina). Publikovani su podaci o stradalima. [78] [79]
12-13. lipnja 1941: U selu Sušine pokraj Našica ustaše zaklale 6 lokalnih srpskih stanovnika. Publicirana su imena stradalih kao i imena počinitelja zločina. [80]
12-13. lipnja 1941: Ustaše na čelu sa Leonom Togonal, izvršile ubojstvo 32 osobe iz Ljubinja. Među ubijenima, koji su bačeni u jamu Pandurić, bilo je 29 Srba 0,2 Hrvata i 1 Bošnjak. [81]
13. lipnja 1941: Kolektivno protjerivanje srpskog stanovništva u Srbiju iz pojedinih sela u kotaru Podravska Slatina. Iz Ilmin Dvora protjerano je 360 osoba, iz Čađavičkog Luga 30, iz Martinaca 370. [82]
13. lipnja 1941: Uhićenje 25 muškaraca u selu Srpske Moravice pokraj Vrbovskog. Uhapšenici su otjerani za Ogulin, a potom u logor Danica, da bi većina njih bila ubijena u logorima Jadovno ili Pag. [83]
13 – 28. lipnja 1941: Stradanje srpskih muškaraca sela Lipovo Polje pokraj Perušić au logoru Jadovno. Prema publiciranim poimeničnim podacima u ovom razdoblju u Jadovnom stradalo je 39 stanovnika ovog sela. Prethodno, 20. svibnja 1941, u logoru Gospić ubijeno je 15 stanovnika Lipovog Polja. Tijekom Drugog svjetskog rata ustaše su pobile 111 civilnih stanovnika ovog sela, prvenstveno u ljeto 1941. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [84]
15. lipnja 1941: U selima u okolici Knina provedeno uhićenje lokalnih Srba od strane ustaša. Prema dostupnim podacima uhapšeno je oko 60 seljaka koji su potom ubijeni. [85]
15. lipnja 1941: Ubojstvo 4 srpskih mladića u Bosanskoj Kostajnici. Publicirana su imena stradalih. [86]
15 – 18. lipnja 1941: Prva ubojstva počinjena od strane ustaša na području kotara Drvar : ubojstvo 2 muškarca u selu Bastasi, 15. lipnja 1941. Jedan muškarac uspio je pobjeći sa strijeljanja. Publikovani su podaci o stradalima. Prethodno 0,13-14. lipnja 1941, pohvatana je veća grupa srpskih muškaraca u Drvaru odakle je provedena u ustaški zatvor u Bosanskom Petrovcu. Nakon mučenja u zatvoru, ustaše su najveći broj uhapšenika odveli na stratište kod Risovačke špilje, gdje su ih pogubili 18. lipnja 1941. NDH izvori spominju ubojstvo od 25 do 32 osoba srpske nacionalnosti na lokaciji Risovačke pećine. Sredinom lipnja 1941. ustaše su izvršile uhićenje 9 muškaraca u selu Gornji Tiškovac. Ova lica likvidirana su u Kninu. Publikovani su podaci o stradalim Tiškovčanima. Dalje ustaške upade u Tiškovac spriječio je oružani otpor lokalnog stanovništva 1-2. srpnja 1941, kao jedan od najranijih primjera oružanog otpora na teritoriju NDH. [87] [88] [89]
16. lipnja 1941: Kolektivno protjerivanje srpskog stanovništva u Srbiju iz Sopjanska Grede (kotar Podravska Slatina). Protjerano je 235 žitelja. [90]
16. lipnja 1941: Ubojstvo 21 osobe na mostu na Lašvi kod Travnika. Među ubijenima bilo je 10 stanovnika sela Bradina između Konjica i Sarajeva, koji su uhićeni 8. lipnja i ubrzo sprovedeni u ustaški zatvor u Sarajevu, gdje su zadržani do 15. lipnja. Toga dana su izvedeni iz zatvore i zajedno sa 5 stanovnika Dubrovnika i 7 stanovnika Foče i Goražda, premješteni u zatvor u Travniku. Sutradan su svi, osim jednog koji je izvršio samoubojstvo u travničkom zatvoru, i još jednog lica koje je uspjelo pobjeći, pobijeni na mostu na rijeci Lašvi. [91]
16. lipnja 1941: Ubojstvo 19 srpskih muškaraca iz sela Borik (tada : Petrovac), pokraj Mikleuša (kotar Podravska Slatina). Zločin je izvršen na groblju u selu Čačinci pokraj Orahovice. [92] Izvori NDH provenijencije spominju 10 ubijenih Petrovčana. [93]
16. lipnja 1941: U Gavrilovcu pokraj Đurđenovca (kotar Našice) ubijena trojica Srba od strane ustaša. [94]
17. lipnja 1941: Iz ustaškog zatvora u Ogulinu upućen veći broj srpskih zatočenika u logor Danica u Koprivnici. Publicirani su poimenični podaci o 33 muškaraca iz Plaškog i okolnih sela na području kotara Ogulin koji su pohapšeni između 28. svibnja i 17. lipnja 1941, a koji su potom postali logoraši u logoru Danica, odakle su 20. srpnja 1941. provedeni u logor Jadovno. Većina ih je ubijena u logoru Jadovno, tijekom srpnja i kolovoza, dok se za neke pretpostavlja da su ubijeni na Pagu. [95]
17. lipnja 1941: Ubojstvo 3 člana obitelji Budimlija u Lovincu. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. Među ubijenima bilo je dvoje djece i jedna žena. [96]
18. lipnja 1941: Uhićenje veće grupe komunista u Vukovar ui Borovu Naselju. Jedna grupa uhapšenika je 26. lipnja 1941. provedena u ustaški zatvor u Osijek, gdje je najkasnije 17. rujna 1941. strijeljana u Gradskom vrtu grupa od 5 vukovarskih komunista. Ostali uhapšenici iz ove skupine zadržani su u zatvoru do 16. siječnja 1942. kada su pušteni. Istog dana, 18. lipnja 1941, uhićena je skupina od 16 komunista u Vukovaru, od kojih je nekoliko uskoro pušteno, a 9 ih je provedeno u logor Danica. Od ove grupe 0,3 komunista su ubijeni u ustaškim logorima (Jadovno, Stara Gradiška), a ostali su pušteni nakon 18 mjeseci. Publicirani su poimenični podaci o 8 stradalih i jednom dijelu uhapšenih komunista. [97]
19-20. lipnja 1941: Ustaše iz Boričevca i Kulen Vakufa, na čelu s Vinkom Mataija 0,19, lipnja 1941. upali su u selo Bubanj i odveli 6 stanovnika zatečenih u poljskim radovima, a nedugo potom još 4 stanovnika. Isto se dešavalo iu selima : Doljani (odvedeno 7 osoba), Mišljenovac (19), Donji Srb (12), Donji Štrpci (6), Begluci (4), Birovača (3), Bušević (15), Kestenovac (7). Stanovnici sela Bušević stradali su od ustaša iz Kulen Vakufa. Stanovnici sela Dobroselo (10) i Dobroselski Bubanj stradali su lipnja 1941. od ustaša iz Boričevca, pretežno u ataru sela Boričevac gdje su odvedeni iz matičnih naselja. Od boričevačkih ustaša najteže su stradali stanovnici sela Nebljusi od kojih je 65 pobacano u jamu u Boričevcu. Većina Nebljušana ubijenih lipnja 1941. u Boričevcu bili su žene i djeca. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [98]
20. lipnja 1941: U blizini sela Lastva pokraj Trebinja ustaše ubile 8 srpskog seljaka. [99] [100]
20. lipnja 1941: Ubojstvo 5 muškaraca srpske nacionalnosti na području kotara Slavonska Požega. Stradali su 2 stanovnika Jurkovac i po 1 stanovnik Ratkovice, Kaptola i Ćosinaca. Publicirana su imena stradalih. [101]
22. lipnja 1941: U blizini Vlasenice ubijeno oko 40 Srba iz ove varoši i okoline. [102]
22. lipnja 1941: Ubijeno 10 Srba iz Gacka i okoline, zatočenika gatačkog zatvora, kod sela Gornje Plužine u blizini Nevesinja. Zločin su izvršile ustaše iz Fojnice (naselje između Gacka i Nevesinja) pod rukovodstvom Džemila Sarića i HIMZIJA Bauka. [103]
22-27. lipnja 1941: Početak stradanja srpskog stanovništva u okolici Čapljine. Ustaše su 22-23. lipnja 1941. započele masovna uhićenja srpskih muškaraca na području Čapljine i okolnih sela : Tasovčići, Klepci, Počitelj, Rečica, Loznica, Gnjilišta, Hotanj. Uhapšenici su smješteni u privremeni logor u Tasovčićima, odakle su odvođeni u grupama i ubijani na stratiština u okolici Čapljine. Prva grupa od 4 uhapšenika ubijena je u noći 22-23. lipnja. Druga skupina uhapšenika (10 muškaraca iz Čapljine) ubijena je 24. lipnja u blizini sela Hutovo, gdje su bačeni u jamu. Treća skupina od 27 muškaraca ubijena je 24-25. lipnja na stratištu Pod brijestom, zapadno od Čapljine. Sa stratišta je uspio pobjeći Desimir Mihić koji je kasnije svjedočio o ovom zločinu. Četvrta skupina od 27 čapljinskih Srba odvezena je iz Tasovčića 26-27. lipnja do Opuzena gdje je likvidirana. Ove zločine nad muškarcima pratila su i istrijebljenja pojedinih porodica, uključijući žene i djecu, u Klepcima, što će tijekom kolovoza postati učestalo iu drugim hercegovačkim selima. Pomenute zločine izvršile su ustaše iz Čapljine i okolnih sela. Na stratištu Krupa pokraj sela Dračevo, južno od Tasovčića prema Metkoviću 0,25-26. lipnja ubijeno je 41 osoba iz Dračeva (npr. ubijeno je 20 članova obitelji Brstina). Zločin su izvršile ustaše iz Dračeva. Ustaše iz Dračeva i Hutova su 26-27. lipnja ubile nepoznat broj srpskih muškaraca iz Kolojanju, Dubravice i Cerovice (sela južno od Hutova blata). Ova lica ubijena su u jednim dijelom u blizini Gabele, a drugim dijelom kod Opuzena. Sem posljednjeg navedenog zločina, poznata su imena stradalih. Također, poznat je i velik broj imena počinitelja navedenih zločina. [104]
23. lipnja 1941: Pod rukovodstvom Franje Sudara ustaše iz Fazlagića Kule i prispjele ustaše iz zapadne Hercegovine izvršile ubojstvo nad 14 odraslih muških stanovnika Zborne Gomile i Međulića, pokraj Gacka, koji su pobijeni u Avtovcu. [105]
23. lipnja 1941: U selu Vrbica pokraj Gacka, ustaše iz Fazlagića Kule izvršile ubojstvo 29 stanovnika. Među ubijenima bilo je 8 djece i 5 žena i djevojaka. [106]
23-24 lipnja 1941: Masovni zločin u Rzana dolu nad muškim stanovništvom sela u Popovom polju (Veličani, Dubljani, Dračevo, Drijenjani, Mrkonjić, Tulje). Ubistvo su organizirale ljubinjske ustaše na čelu s Vidom Žutcem i Leonom Togonal. Od ukupno 168 stanovnika sela Veličani, Dubljani, Dračevo, Drijenjani, Mrkonjići i Tulje koji su 23. lipnja pohvatani i dotjerani na jamu u Ržani do, uspjela su pobjeći samo trojica. Ostali su pobijeni ili su živi bačeni u jamu gdje su skončali. Poznati su poimenični podaci o stradalima. Sutradan je ista grupa ustaša izvršila hvatanje stanovnika sela Zavala, Grmljani, Sedlari i Poljice (ukupno 32 poimenice poznata stradala stanovnika). [107]
23-24 lipnja 1941: U blizini sela Pridvorci pokraj Trebinja ustaše ubile 13 trebinjskih Srba, a njihove leševe potom bacili u jamu. Trojica muškaraca su uspjela pobjeći sa stratišta. Poznati su poimenični podaci o stradalima. Ovaj zločin potvrđuje izvor NDH provenijencije. [108] [109]
23-24 lipnja 1941: U Gackom i susjednom Avtovcu pohapšeni svi odrasli srpski muškarci, od strane lokalnih i zapadnohercegovačkih ustaša, pod rukovodstvom Franje Sudara. Poznata su imena 18 osoba ubijenih u Gacku na svirep način. Jedan dio uhićenih lokalnih stanovnika, koji nije pobijen u noći 23-24. lipnja, transportovan je iz Gacka u Nevesinje. Ubrzo potom u Nevesinju je ubijeno 28 prispjelih stanovnika Gacka i Avtovca. [110] Ove zločine potvrđuju i izvori NDH. [111]
24. lipnja 1941: Ustaše iz Fazlagića Kule pokraj Gacka ubile su 29 stanovnika sela Zborna Gomila i Međulić u zaseoku Stolac u Fazlagića Kuli. Među ubijenima bilo je 14 djece i 11 žena. Većina ubijenih pripadala je obiteljima Popović i Zlatanić. [112]
24. lipnja 1941: U blizini sela Cerno, između Ljubuškog i Međugorja, ubijeno 16 srpskih muškaraca iz Ljubuškog. Zločin su organizirali kotarski predstojnik Ivan Bukovac, logornik Staniša Vasilj i druge ustaše iz Ljubuškog. [113] [114]
24. lipnja 1941: Deportacija svih srpskih i židovskih stanovnika iz Bihaća, po naređenju velikog župana Ljubomira Kvaternika. Bihaćki Židovi su protjerani u Kulen Vakuf, gdje su se privremeno zadržali, dok su bihaćki Srbi protjerani u Bosanski Petrovac. Uskoro su bihaćki Židovi također provedeni u Bosanski Petrovac. Početkom srpnja bili su izolirani u zgradi petrovačke bolnice, nazvane ” sabirni logor “. Početkom rujna zatočeni Židovi prebačeni su u Prijedor gdje su bili smješteni u kućama lokalnih Židova. Ustaše su potom dozvolile bihaćkim Židovima da se presele u gradove u Bosni, izuzev Bihaća, što je većina učinila. Međutim, najveći dio bihaćkih Židova podijelio je sudbinu Židova Bosne i Hercegovine i bio je ubijen u ustaškim logorima tijekom 1941-1943. Od 146 bihaćkih Židova ustaše su ubile 109. Većinu ostalih bihaćkih Židova spasili su partizani. [115]
24 – 25. lipnja 1941: Ustaše iz Fazlagića Kule ubile 9 članova obitelji Nikolić i 13 članova obitelji Boljanović koje su živjele u Fazlagića Kuli. Njihovi leševi bačeni su u jamu nedaleko od zaseoka Drugovići u Kuli. Obitelj Nikolić u potpunosti je istrijebljena, a od Boljanovića je preživio jedan dječak koji je svjedočio o zločinu. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [116]
24 – 28. lipnja 1941: Masovna uhićenja u Mostar u otpočinju 24. lipnja i traju do 26. lipnja. Pojedini izvori procjenjuju da je uhićeno oko 450 osoba, tj.. odraslih muškaraca. Uhapšenici su izolirani u privremeni sabirni logor. Nakon nekoliko dana uhapšenici su kamionima transportovani u pravcu Čitluka i Širokog Brijega, da bi u blizini ovih nasjela bili likvidirani. Likvidacije su vršene i na obali Neretve, izvan Mostara, kako zaključujemo na temelju svjedočenja preživjelih. Kako ističe povjesničar Savo Skoko, ” smatra se da je za nekoliko dana (od 24. do 28. lipnja) samo iz grada Mostara ubijeno 160 ljudi. ” Poimenice je poznat dio stradalih. [117]
25. lipnja 1941: Ubojstvo 9 srpskih muškaraca iz sela Mekinjar, pokraj Korenice. Zločin se dogodio u blizini sela Bajinovac. Publikovani su podaci o stradalima. [118]
25. lipnja 1941: Uhićenje oko 60 srpskih muškaraca u Drvaru. Uhapšeici su provedeni u ustaški zatvor u Bihaću, odakle su krajem srpnja 1941. odvedeni na stratište na Garavicama gdje su ubijeni. [119]
25 – 26. lipnja 1941: U noći između 25-26. lipnja južno od Opuzena, na obali Neretve, ustaše izvršile ubijanje oko 283 osoba srpske nacionalnosti sa područja kotara Stolac. [120] [121]
25 – 28. lipnja 1941: Kolektivno protjerivanje srpskog stanovništva u Srbiju iz pojedinih sela u kotaru Podravska Slatina. 25. srpnja iz Novaka protjerano je 60 stanovnika, istog dana iz Dubrave Noskovačka 174, a iz španatom 445. 26. lipnja iz Bjelkovca protjerano je 570 stanovnika, iz Čomborja 420, iz Aleksandrovca 550, iz Petrovca 827, iz Balinac 174, iz Gornjeg Miholjca 39, iz Nove Bukovice 22, 27. lipnja iz Čojluk 115, 28. lipnja iz Bistrice 13 žitelja. Prinudno iseljavanje pratila je pljačka stanovništva i nasilno provođenje. Iz grada Podravska Slatina 26. lipnja protjerano je 35 srpskih porodica. [122]
26. lipnja 1941: Pokolj nad 16 stanovnika sela Kozice i 23 stanovnika sela Prenj, Pješivci, Opličići i Lokov, u blizini Stoca. Pokolj su izvršile stolačke ustaše na čelu sa Martinom maslacu i Stojanom Ragužom. Zločin je izvršen u selu Kozice. Leševi ubijenih bačeni su Neretvu u blizini Čapljine. Poznati su poimenični podaci o žrtvama. [123]
26-27. lipnja 1941: U blizini Borova pokraj Vukovar a strijeljano 12 srpskih muškaraca iz sela u Sremu : 4 iz Laćarka 0,4 iz Bosut ai 4 iz Grabovaca. Publicirani su poimenični podaci za 8 streljanih osoba. [124] [125]
26-27. lipnja 1941: Pokolj nad oko 170 stanovnika sela Berkovići, klack, Ljuti Do, Meča, istočno od Stoca. [126]
26 – 28. lipnja 1941: Masovno hapšenje i stradanje dijela stanovništva u selima u okolici Mostar a. Počevši od 26. lipnja ustaše su uhapsile veći broj muškaraca u srpskom i etnički mješovitim selima Bijelo Polje, Raštane, Gnojnice, Ortiješ, Lakševine, Malo Polje, Blagaj, Hodbina, Bogodol, pijeska, Baćeviće, Žitomislić. U Pijescima i Žitomisliću stradalo je oko 50 muškaraca, uključujući i sedmoricu monaha iz manastira Žitomislić. Ova lica su ubijena u blizini Domanovića i Blizanaca. Iz sela Bogodol ubijeno je 5 muškaraca i 4 žene (ubijeni su pokraj sela Gradac u blizini Širokog Brijega). U selu Hodbina i Ortiješ ubijena su šestorica muškaraca. Kako ističe povjesničar Savo Skoko, ovi događaji su zaustavljeni krajem lipnja dolaskom u Mostar generala Vladimira Lakse, Pavelićevog opunomoćenika za Hercegovinu. ” On je u cilju što brže pacifikacije pobunjenog područja, privremeno obustavio pokolje hercegovačkih Srba i 30. lipnja pustio na slobodu oko 300 ljudi “, zatočenih u Mostaru. Poznata su imena izvršilaca navedenih zločina. [127]
27. lipnja 1941: Pokolj nad 137 lokalnih stanovnika u Nevesinju. Zločin je organizirao ustaški zapovjednik Franjo Sudar iu njemu su sudjelovale lokalne i zapadnohercegovačke ustaše. Poznati su poimenični podaci o stradalim osobama. [128]
27. lipnja 1941: Strijeljanje 4 komunista hrvatske nacionalnosti u Zagreb u. Publicirani su poimenični podaci o strijeljanim osobama. [129]
27. lipnja 1941: Uhićenje 25 srpskih muškaraca u Visko mi njihovo provođenje u logor Gospić. Publicirana su imena uhapšenika. Većina je stradala u ustaškim logorima. [130]
27 – 28. lipnja 1941: Pokolj nad srpskim stanovništvom kotara Stolac na Vidovom polju pokraj Stoca. Pokolj su organizirale lokalne ustaše i grupa ustaških profesionalnih ubojica iz Ljubuškog i Čapljine. Masovna uhićenja na području stolačkog kraja započela su 22. lipnja 1941. i trajala su nekoliko dana. Prema nepotpunim podacima, poznata su imena 96 stanovnika stolačkog kraja ubijenih na Vidovom polju. Riječ je o odraslom muškom stanovništvu Stoca i okolnih seoskih naselja : Poprati, Šćepan Krst, Ošanići, Dragovilje, Hrgud, Dabrica. Skoko (1991),126-132.
27 – 28. lipnja 1941: Uhićenje 27 stanovnika Bijeljine. Među uhićenima bila je jedna žena. Većina uhićenih (22) bili su srpske nacionalnosti, dok je 5 uhapšenika bilo židovskog porijekla. Među uhićenima za 12 se navodi da su lišeni slobode ” kao komunisti “. Publicirana su imena uhapšenika. [131]
29. lipnja 1941: Olovske ustaše ubile 6 srpskih seljaka iz sela Brda pokraj Olova. [132]
30. lipanj- 1. srpnja 1941: Iz pravca Čapljine i Stoca dovezeno oko 90 Srba i ubijeno i bačeno u jamu u neposrednoj blizini samostana Humac pokraj Ljubuškog. Drugi izvori spominju 86 stradalih, za koje se pretpostavlja da potječu iz okoline Stoca. [133] Skoko (1991),164-165.
30. lipanj- 1. srpnja 1941: Deportacija oko 1.500 srpskih stanovnika s područja Plitvičkih jezera i seoske općine Ličko Petrovo Selo, po naređenju ustaškog velikog župana Ljubomira Kvaternika. Dio stanovništva je protjeran u okolinu [[Bosanski Petrovac | Bosanskog Petrovca ] ], a dio u pravcu Bosanskog Grahova. U Borovac pokraj Bosanskog Grahova ustaše na čelu s Nonom Šarićem izvršile su silovanje dijela prognanih žena. Prognano stanovništvo je razmješteno u selima u okolici Grahova, a izbjanje ustanka 27. srpnja 1941, spasilo je živote prognanicima, za razliku od većeg broja njihovih suseljana koji su ubijeni u okolici Bihaća, krajem srpnja 1941. [134]
Jul / srpanj 1941.
1. srpnja 1941: Ustaški pokolj nad stanovništvom sela Donja Suvaja, smještenom između Srba i Donjeg Lapca. Ovaj pokolj je najmasovniji ustaški zločin nad stanovništvom kotara Donji Lapac prije ustanka 27. srpnja 1941. Ustaše pristigle iz Gospića ubile su 1. srpnja 1941, prema podacima iz zbornika Kotar Donji Lapac u NOR – u (Karlovac 0,1985) najmanje 161 stanovnika ovog sela. Poznati su osnovni podaci o svakoj žrtvi. Toga dana ustaše su u selu ubile ukupno 70 djece do 15 godina starosti 0,7 djevojaka i 39 žena. [135] Prema podacima povjesničara Đure Zatezala, ovaj zločin bio je još masovniji. On navodi da su ustaše tog dana ” ubile i nožem usmrtile 243 srpskih civila od kojih 118 djece 0,75 žena i 50 muškaraca”.[136] Prilikom pokolja nad stanovnicima Suvaje, ubijeno je 45 članova obitelji Keča i 22 člana obitelji Ćopić. Odgovornost za zločin snose ustaški veliki župan Ljubomir Kvaternik i Vjekoslav Maks Luburić, koji je zapovijedao jedinicom koja je izvršila zločin.
2. srpnja 1941: Dan nakon pokolja u selu Donja Suvaja, ustaše su upale u naselje Osredci (Lički Osredci) pokraj Srba. Lokalno stanovništvo je bilo obaviješteno o pokolju u Donjoj Suvaji i većina stanovnika se sklonila u šumu. Međutim, ustaše su uspjele uhvatiti 13 žitelja koje su pobili. Sutradan su se ustaše vratili u selo i uhvatile 9 starijih osoba koje su također likvidirali. [137] odgovornost za zločin snose ustaški veliki župan Ljubomir Kvaternik i Vjekoslav Maks Luburić, koji je zapovijedao jedinicom koja je izvršila zločin.
3. srpnja 1941: Pokolj nad stanovništvom sela Bubanj pokraj Donjeg Lapca nastavljen je 3. srpnja 1941. Prethodno su ustaše već ubile 10 stanovnika Bubnja. Toga dana u Bubnju ubijeno je 83 stanovnika, pretežno žena i djece. Među ubijenima bilo je 37 djece mlađe od 15 godina 0,15 djevojaka i 28 žena. Zločin je izvršen na vrlo svirep način, klanjem i masakriranjem. Zločin su provele ustaše iz Donjeg Lapca i Boričevca na čelu s Vinkom Mataija iz Lapca i Milom Markovinović iz Boričevca. [138] Odgovornost za zločin snose ustaški veliki župan Ljubomir Kvaternik i Vjekoslav Maks Luburić, koji je zapovijedao jedinicom koja je izvršila zločin.
6. srpnja 1941: Nastavljeno protjerivanje srpskog stanovništva iz kotara Podravska Slatina u Srbiju. Iz Dobrovića je protjerano 70, a iz Brezika 115 stanovnika. [139]
7. srpnja 1941: Ubojstvo 27 srpskih stanovnika sela Čukur na Baniji. Zločin je izvršen u Kostajnici. Leševi žrtva pobacani su u rijeku Unu. [140]
8. srpnja 1941: Strijeljanje komuniste Budislava Borjana, predratnog zatočenika kaznionice u Lepoglavi. [141]
9. srpnja 1941: U Maksimirskoj šumi pokraj Zagreba ustaše strijeljale 10 komunista, prethodno zatočenih u logoru Kerestinec. Ova grupa komunista je iz logora izvedena 5. srpnja 1941. Između ostalih, strijeljani su : August Cesarec, Ognjen Prica, Otokar Keršovani, Božidar Adžija. [142] [143]
9. srpnja 1941: Osnivanje ustaškog Sabirnog logora u Slavonskoj Požegi. Logor je postojao do 22. listopada 1941, a definitivno je likvidiran 18. studenog 1941. Zapovjednik logora bio je satnik Ivan Štir, a njegov zamjenik (pobočnik) ustaša Emil Klaić. Kroz logor je prošlo 8.178 osoba. Većina ovih lica su etapno boravili na ovoj lokaciji, na putu za Srbiju (riječ je o prinudno iseljenim srpskim stanovništvu sa šireg područja Slavonije i sjeverne Bosne) ili je riječ o protjeranim Slovencima na putu za prinudna mjesta boravka u NDH. U logoru je ubijeno najmanje 438 osoba srpske nacionalnosti. [144]
10. srpnja 1941: Ubojstvo većeg broja srpskih muškaraca pokraj jame Duman u blizini Ličkog Lešća. Prema publiciranim podacima, u ovu jamu je bačeno 3 stanovnika Donjeg Kosinja. [145]
12. srpnja 1941: U selu Prisoje pokraj Dicma (kotar Sinj) uhvaćeno 90 osoba koje su potom pobijene. [146]
12. srpnja 1941: Pokolj nad stanovnicima sela Ćora i bober pokraj Dvora. Zločin je izvršen u Krnjajića potoku pokraj Dvora. [147]
13 – 14. srpnja 1941: Zatočeni komunisti iz logora Kerestinec izvršili akciju bjekstva iz logora. Logorska uprava i straža su savladani, ali je bjekstvo bilo neuspješno za većinu logoraša zbog loše organiziranog prihvata odbjeglih. Ustaše su izvršile potjeru za odbjeglim logorašima i većinu pobili ili pohvatali. Potjern odijeljenja bila su mnogobrojnija i daleko bolje naoružana od odbjeglih logoraša. Od stotinjak bjegunaca 44 su uhvaćeni i nakon nekoliko dana strijeljana na Dotršćini pokraj Zagreba 0,12 je uspjelo da se izvuče iz obruča, a ostali su poginuli u borbi. [148]
Sredina jula 1941: Uhićenje 27 članova i simpatizera KPJ u Ogulinu, među kojima je 26 bilo hrvatske nacionalnosti. [149]
Sredina jula 1941: Masovna deportacija srpskih muškaraca iz sela u Cazinskoj krajini u ustaške logore U Lici. Iz Stabandza odvedeno je 38, iz Dobrog Sela 57, iz Ivanjske 42, iz Perne 8, iz Baštre 4, iz Mrazovca 4, iz Bosanske Krupe 4, iz Osredke 3, iz Velike Kladuše 3, iz Ljusine 2, iz Otoke 2 i po 1 stanovnik iz Glinice, Varoške Rijeke, Rujnice, Mutnika i Vrela. Ukupno : 171. Svi su stradali na stratištima u okolici Jadovnog. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. Ovo nisu jedini ljudski gubici stanovništva ovih naselja tijekom ljeta 1941. Najodgovorniji za provođenje ovih zločina bio je ustaški funkcioner Ljubomir Kvaternik, veliki župan velike župe Krbave i psát. [150]
17. srpnja 1941: U Dotršćini pokraj Zagreba streljano 44 komunista odbjegla iz logora Kerestinec. [151]
19. srpnja 1941: Početak masovnih uhićenja i represalija nad stanovništvom Mostara. Uhićenja su trajala do početka kolovoza i procjenjuje se da je kroz ustaški zatvor u Mostaru u tom razdoblju prošlo oko 750 Mostaraca srpske, bošnjačke, hrvatske i židovske nacionalnosti. Većina uhapšenika deportirana je u logore Gospić i Jadovno, gdje je ubijena. Preživjeli zatočenici mostarskog zatvora spominju intenzivnu torturu u zatvoru. Najodgovorniji za ovu kampanju zločina bio je ustaški povjerenik u Mostaru, Ivan Herenčić. Poznata su imena organizatora i izvršitelja zločina na području Mostara. [152]
19-20. srpnja 1941: Transport 17 zatočenika srpskih nacionalnosti iz ustaškog zatvora u Ogulinu u ustaški logor u Gospiću. Većina zatočenika bili su stanovnici Plaškog. Među zatvorenicima nalazili su se i episkop gornjokarlovački, Sava Trlajić, trojica svećenika, kao i dvojica članova KPJ. Svi će stradati kao zatočenici logora u Lici. [153]
21. srpnja 1941: U kotaru Velika Kladuša otpočela masovna uhićenja srpskih civila. Najprije je 21. srpnja 1941. uhićeno 30 osoba koje su provedene u logore u Lici, gdje su pogubljeni, a narednih dana uslijedila su masovna uhićenja svih odraslih muškaraca od kojih su mnogi ubijeni. [154]
22. srpnja 1941: Strijeljanje 6 komunista u Sisku, među kojima je 5 bilo hrvatske, a 1 srpska nacionalnosti. Publicirana su imena stradalih. [155]
22-23. srpnja 1941: Ustaške vlasti u Koprivnici uhitile su sve koprivničke Židove i izolirali ih u logoru Danica. Ukupno je uhićeno 213 osoba, oba spola i svih doba starosti. Ubrzo su iz Danice transportirani u logor Jastrebarsko, zatim u Gospić, a potom u Kruščicu kod Travnika, odakle su muškarci odvedeni u Jasenovac, a žene u Loborgrad. Gotovo svi muškarci poubijani su u Jasenovcu, a od žena i djece, koji su 8. lipnja 1942. iz Loborgrad odvedeni u Auschwitz, nitko se nije vratio. [156]
22-23. srpnja 1941: Ustaške vlasti u Ludbreg u pokraj Varaždin a uhitile su 29 židovskih i 26 srpskih stanovnika i deportirali ih u logor Danica, odakle su upućeni u druge logore NDH. Ova lica su uglavnom stradala u Jadovnom, Metajni, Jasenovcu, Staroj Gradiški i Lepoglavi. [157] Publikovana su imena stradalih. Uhapšeni Židovi su bili stanovnici Ludbrega, a uhićeni Srbi stanovnici ludbreških sela Čukovec i Torčec. Židovi su pohapšeni svi, bez obzira na spol i starost, a srpska uhapšenici su bili isključivo odrasli muškarci. [158]
23-24. srpnja 1941: Ustaše pohapsile oko 150 mještana Bosanskog Petrovca i okoline i potom ih strijeljali u blizini ovog mjesta. [159]
24. srpnja 1941: Uhićenje oko 120 srpskih muškaraca u selima u okolici Bosanske Krupe : Vranjska, Mrkonjić, Vučijak, i druga. Masovnom uhićenju je prethodio otpor i ubojstvo jednog ustaše tijekom prethodnog uhićenja. Uhapšenici su provedeni, kako se ističe u literaturi, u Karlobag, gdje su pobijeni. [160]
24. srpnja 1941: Transport 31 Židova i 8 ” Srba – komunista ” iz Banja Luke u logor Gospić. Publicirana su imena transportovanih lica. [161]
24. srpnja 1941: Transport 26 židovskih i 30 srpskih civila iz Siska u logor Gospić. Publicirana su imena transportovanih lica. [162]
24. srpnja 1941: Strijeljanje 7 komunista u Karlovcu, od kojih su petorica bili hrvatske, a dvojica srpskih nacionalnosti. Publicirana su imena stradalih. [163]
24 – 27 srpnja 1941: Pokolj u Banskom Grabovcu pokraj Gline. U Banskom Grabovcu su 24. srpnja 1941, neposredno poslije ustaničke oružane akcije, koncentrirane znatne ustaške snage, iz Petrinje, Gline i Zagreba, pod rukovodstvom Božidara Cerovskog, šefom Ravnateljstva ustaškog redarstva iz Zagreba. Ustaše su izvršile uhićenja srpskih muškaraca u kotarevima Glina i Petrinja. Uhapšenici su potom odvedeni u Banski Grabovac gdje su ubijani od 25. do 27. srpnja 1941. Također, u Banski Grabovac provedeni su i zatočenici ustaških zatvora iz Siska, Petrinje, Gline, Kostajnice i Dvora. U literaturi se navodi da je samo iz ustaškog zatvora u Sisku doprijemljeno oko 100 zatvorenika. Procjenjuje se da je tada uhićeno ili dovedeno iz zatvora oko 1.285 ljudi. Oko 800 je ubijeno i pokopano u tri velike masovne grobnice u šumi nedaleko od željezničke stanice Banski Grabovac, a preostali su odvedeni u logor Jadovno, gdje su ubijeni. Najviše pohvatanih bilo je s područja kotara Glina : iz sela Dragotina – 146, iz Klasnić a – 72, iz Dabrina – 30, iz Buzetu. Ustaše su izvršile uhićenja srpskih muškaraca iu seoskim općinama Banski Grabovac, Kraljevčani i Mali Gradac. Pominje se, bez navođenja poimeničnih podataka, da je na području kotara Glina 0,24-27. srpnja 1941, uhićeno 782 osoba. Likvidacijama je prisustvovao i Eugen Dido Kvaternik. Zločin je preživio Ananije Šteković koji je poslije rata svjedočio o svom iskustvu. [164]
25. srpnja 1941: Uhićenje 32 srpskih seljaka u selu Klišević između Bihać ai Kulen Vakufa. Uhićenje je naredio ustaški načelnik seoske općine Lipa, Džafer Ibrahimpašić. Uhapšenici su odvedeni u susjedno naselje Ćukovi gdje su tučeni, a potom u Ripač gdje su pobijeni na lokaciji Zabarice. [165]
26. srpnja 1941: Transport 47 Srba iz Siska u logor Gospić. Publicirana su imena transportovanih lica. [166]
26. srpnja 1941: U selu Bunić, pokraj Korenice, u zgradi žandarmerijske stanice, ustaše su 26. srpnja 1941. masakrirale 80 žitelja, među kojima nekoliko desetaka stanovnika sela Ljubovo pokraj Bunića. Uskoro je početkom kolovoza uslijedio i zločin na pravoslavnom groblju u istom selu kada je ubijeno nekoliko desetaka ljudi.[167]
26. srpnja 1941: Ubojstvo 12 srpskih stanovnika sela Poljani pokraj Topuskog, uključujući i ubijanje žena. Zločin su izvršile ustaše iz Topuskog i okolnih sela. Istog dana ustaše su u Poljanima uhapsili 34 stanovnika koji su nedugo potom stradali u pokolju u pravoslavnoj crkvi u Glini. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [168]
26. srpnja 1941: Lokalne ustaške vlasti u Garešnici deportirale 15 srpskih muškaraca iz Garešnice i okolnih sela u logor Gospić. [169]
26. srpnja 1941: Najmasovnije uhićenje srpskog i židovskih muškaraca u Karlovcu. Prema podacima povjesničara Đure Zatezala, u logoru Jadovno ubijena su 82 stanovnika Karlovca uhapšena ovog datuma i po 1 stanovnik uhićen 25. srpnja i 27. srpnja 1941. Publikovani su podaci o 153 stanovnika Karlovca koji su stradali u logoru Jadovno. [170]
26. srpnja – 2. avgusta 1941: Zločini nad Srbima u kotaru Vrginmost. Poimenice su poznati podaci o 881 stradalih osoba, ubijenih u ovim okolnostima : općina Topusko – 640, općina Bović – 126, općina Vrginmost – 74, općina Lasinja – 23, općina Čemernica – 18. Većina ovih lica ubijena su na stratištima u okolici Topuskog, a oko 200 osoba je zaklano u Bogorodičinoj crkvi u Glini. [171] U kampanji ustaških zločina genocida nad stanovništvom Korduna, od 24. srpnja do 8. kolovoza 1941, na području kotara Vrginmost ubijeno je 2.225 lica srpske nacionalnosti. [172]
26-27. srpnja 1941: Nastavak protjerivanja srpskog stanovništva s područja kotara Podravska Slatina u Srbiju. Iz Voćina je prinudno raseljeno 27, a iz Miljevaca 20 stanovnika. [173]
27. srpnja 1941: Pokolj nad srpskim stanovištvom seoske općine Ličko Petrovo Selo. Pokolj nad stanovništvom seoske općine Ličko Petrovo Selo u najintenzivnijem obliku dogodio se 27. srpnja 1941. kada je u sedam sela ove općine, uključujući Ličko Petrovo Selo, Željavu, Rešetar, pohapšeno 313 muškaraca i odveženo kamionima i na brutalan način pobijeno u Garavicama pokraj Bihaća. Ubijeni muškarci su se odazvali pozivu ustaških vlasti na javne radove i pohvatani su na prijevaru. Najodgovorniji za provođenje ovih zločina bio je ustaški funkcioner Ljubomir Kvaternik. Nakon ovog pokolja lokalno stanovništvo se više nije odazivalo lažnim pozivima na javne radove, pogotovo s obzirom na to da početkom kolovoza 1941. na području kotara Korenica izbija narodni ustanak pod vodstvom komunista, koji će uskoro poprimiti karakter partizanskog rata. [174]
27. srpnja 1941: Uhićenje i ubijanje oko 100 srpskih muškaraca u Bravsko m pokraj [[Bosanski Petrovac | Bosanskog Petrovca ] ]. Hapšenja muškaraca u Bravskom vršena su i narednih dana. Jedan dio muškaraca ubijen je kolektivnim spaljivanjem. Narednih dana ustaše su izvršili ubijanje lokalnih žena i djece, koji su se okupili da sahrane mrtve. Uhapšene žene i djeca ubijeni su kolektivnim spaljivanjem. Ovom prilikom ubijeno je oko 85 osoba, kako se navodi u literaturi. Ove zločine izvršili su ustaše pristigli iz Banja Luke i Sanskog Mosta. [175]
27-31. srpnja 1941: Stradanje više stotina srpskih stanovnika na području Ključ a. Stradali su stanovnici okolnih sela nastanjenih srpskim stanovništvom, ali i stanovnici grada Ključa. Prema podacima iz literature, u ovom intervalu zabilježeno je ubijanje većeg broja muškaraca u mikroregionu Sanica pokraj Ključ a. Stradali su stanovnici slijedećih naselja : Biljani Donji, Biljani Gornji, Budelj Gornji, Korjenovo, Pištanica, Prisjeka Donja, Prisjeka Gornja, Sanica, Sanica Donja, Sanica Gornja i Zavolje. U korištenoj literaturi se ne navodi broj stradalih. Ubistvima je prethodilo kolektivno uhićenje srpskog stanovništva na ovom području, bez obzira na spol i dob, počevši od 27. srpnja. Međutim, iako su bili uhićeni, žene i djeca u ovim selima su pošteđeni ubijanja. [176] Također, ubijanje srpskih stanovništva provođeno je iu gradu Ključu. Podaci o broju stradalih na području Ključa i okoline, od 27, srpnja do 2. kolovoza 1941, nisu precizni i variraju u izvorima. U korištenoj literaturi se navodi da je posljednjih dana srpnja 1941. na području Ključa i okolnih sela ubijeno od strane ustaša 902 lica. [177] Izvori NDH provenijencije spominju različite brojke strijeljanih : od 400 [178] do 500 osoba iz Ključa i okolnih sela. [179] Prema postojećim podacima, izvršitelji ovih zločina bili su pripadnici 5. jurišne ustaške satnije iz Zagreba, na čelu s natporučnikom Josipom Kurelca, kao i lokalne ustaše. [180]
27 – 28. srpnja 1941: Pokolj nad stanovništvom sela Meljinovac pokraj Donjeg Lapca. Na dan ustanka naroda kotara Donji Lapac i naroda Like, koji se vezuje za oslobođenje Srba, 27. srpnja 1941, ustaše iz Boričevca i Kulen Vakufa, upali su u selo Meljinovac i ubili dio stanovnika na licu mjesta, a ostatak zarobljenika odveli su u Zavalje i 28. srpnja 1941. ubili ih pokraj jame Delić. Publicirani su poimenični podaci o 82 ubijena stanovnika Meljinovca u ova dva dana. [181]
27 – 28. srpnja 1941: U selima oko Glamoča ustaše su uhitile oko 200 Srba, au samom mjestu oko 20. Uhapšenici su potom odvedeni i ubijeni pokraj jedne jame u blizini puta Glamoč – Livno. U danima nakon ovog zločina, livanjske i bugojanske ustaše su izvršile pokolje nad stanovništvom srpske sela Podgradina i Vrba. Pojedini izvori procjenjuju da je u ovoj kampanji ubijanja u kotaru Glamoč ubijeno oko 500 ljudi. [182]
27. srpnja – 2. avgusta 1941: Stradanje stanovnika sela Rešetar (kotar Korenica). U razdoblju od 27. do 30. srpnja ustaše su na stratištu Garevice pokraj Bihaća ubili 55 muškaraca iz Rešetara, a istovremeno na stratištu pokraj sela Prijeboj, od 27. srpnja do 2. kolovoza, ubili su 31 muškarca iz Rešetara. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [183]
28. srpnja 1941: Uhićenje oko 60 odraslih muških stanovnika, srpska nacionalnosti, u selu Kljevci pokraj Sanskog Mosta. Uhićenje je izvršeno na prevaru od strane lokalnih ustaša iz Kljevaca. Uhapšenici su provedeni u ustaški zatvor u Sanskom Mostu i ubrzo su ubijeni.
28. srpnja 1941: Uhićenje 76 srpskih muškaraca u selu Ponikvari pokraj Topuskog od strane ustaša iz PONIKVAR i Topuskog. Uhapšenici su zatvoreni u Topuskom i nedugo potom su stradali u pokolju u pravoslavnoj crkvi u Glini. Sutradan, 29. srpnja, ustaše su uhvatile 8 žena iz PONIKVAR koje su nosile hranu muževima i očevima u Topusko i poklali ih u šumi Kaurić jarak. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [184]
28. srpnja 1941: Uhićenje 23 srpskih muškarca u Topuskom. Pretpostavlja se da su ova lica ubijena u logoru Jadovno. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [185]
28. srpnja 1941: Ustaše ubile oko 50 stanovnika sela Polača pokraj Knina. [186]
28. srpnja 1941: Ustaše ubile 17 Srba iz Grubišnog Polja i okolnih sela. [187]
28. srpnja 1941: Početak višednevnih masovnih zločina nad srpskim stanovništvom kotara Livno. Prema nepreciznim izvorima pobijeno je na stotine stanovnika sela u Livanjskom polju : Donji Rujani, Gornji Rujani, Čeprazlije, Golinjevo, itd.. Ubistva su vršena bez obzira na spol i starost stanovništva. Likvidacije su vršene u blizini sela Polog na obroncima Dinare. [188]
28. srpnja – 3. avgusta 1941: Stradanje srpskog stanovništva Starog Naselja pokraj Topuskog. Ustaše su odgovorne za smrt 601 stanovnika Starog Naselja tijekom Drugog svjetskog rata. Na izlazu iz Starog Sela prema Topuskom, u dugačkoj Luci, u vremenu od 28. srpnja do 3. kolovoza 1941, ustaše su ubile oko 250 lokalnih seljaka, a na lolalitetu Bobića obala, prema Vrnograč, istovremeno, 28. i 29. srpnja usmrtili su 36 mještana među kojima je bilo 16 djece. Počinioci zločina bili su ustaše iz zaseoka Bijeljevina pokraj Starog Sela kao i ustaše iz Topuskog i okoline. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [189][190]
29. srpnja 1941: Prvi masovni ustaški pokolj nad stanovništvom kotara Vojnić. Zločin je izvršen u selu Krnjak, na stratištu Ivanović jarak, gdje je pobijeno oko 96 osoba s područja kotara Vojnić i Vrginmost. Najodgovorniji za provođenje ovog zločina bili su Božidar Cerovski, izaslanik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH i ustaški povjerenik općine Krnjak Dragutin muic iz Vukmanić. Trojica muškaraca uspjela su pobjeći sa stratišta i ostavili su svjedočenje o ovim događajima.[191]
29. srpnja 1941: Ubojstvo 8 muškaraca iz sela Ljubovo pokraj Korenice. Njihova tijela bačena su u jamu na Prijeboju, u blizini Plitvica. Publicirana su imena stradalih. Prema dostupnim podacima u ovu jamu je krajem srpnja 1941. bačeno 119 osoba s područja Like. [192]
29. srpnja 1941: Upad ustaša iz Gline u sela u okolici Vrginmosta. U Kozarcu je uhvaćeno 11, u Boviću 20, u Stipanu 15, au Golinja 10 odraslih muškaraca koji su ubijeni u Prekopi pokraj Gline. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [193] [194]
29. srpnja 1941: Zločin ustaša iz Gline i okolnih sela nad stanovništvom srpske sela Donje Selište, Gornje Selište, Šibine i Balinac pokraj Gline. Ubijen je veći broj muškaraca i žena.[195]
29-30. srpnja 1941: Pokolj u glinskoj crkvi. Ustaše su od 26. do 28. srpnja 1941. pohvatale veći broj srpskih muškaraca na području Topuskog i Čemernice. Uhapšenici su potom transportirani u Glinu gdje su likvidirani klanjem u tamošnjoj pravoslavnoj crkvi. Prema dostupnim podacima, u crkvi u Glini 29-30. srpnja 1941. zaklano je najmanje 203 osoba. Od ovog broja 65 su bili stanovnici Gređani 0,6 Katinovca 0,9 Male Vranovine 0,26 Poljana 0,63 PONIKVAR 0,2 Starog Sela 0,22 Topuskog 0,9 Čemernice i 1 Malick. [196]
29-30. srpnja 1941: Ustaše ubile 38 Srba s područja Klasnića, Malog Gradca i Obljaja, kotar Glina, uhapšenih počevši od 27. srpnja 1941. Zločin je izvršen na lokalitetu Latinov, između sela Marinbrod i Novo Selo Glinsko. [197]
30. srpnja 1941: Uhićenje 16 seljaka iz Donjih Dubrava na sajmu u Ogulinu. Pohapšeni seljaci su ubrzo ubijeni. [198]
30. srpnja 1941: Ubojstvo većeg broja srpskih civila s područja Sl
Sosa i Lale: Poštovani Lale, hvala Vam na iscrpnom i dokumentiranom navođenju ustaških žrtava odmah na početku utemeljenja Nezavisne Države Hrvatske. To je poznato. Kao i zločinački karakter te totalitarne tvorevine. Zbog grijeha režima poglavnika Ante Pavelića, Hrvati su za vrijeme drugog, komunističkog, totalitarizma bili stigmatizirani kao genocidni narod. A sve od strane velikorspske propagande. Iako su sami Hrvati ustali protiv te Hitlerove fašističke tvorevine i u oružanom sukobu pobijedili. Ovo Vaše navođenje ustaških žrtava u kontekstu inicijative Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara, velikorspki je pokušaj izjednačavanja hrvatskih branitelja s ustašama. To, poštovani Lale, više kod Hrvata ne prolazi! Uostalom, da Vas pitam: u srpskoj običajnoj kulturi poznati su vicevi o Lali i Sosi. Pa Vas poštovani Lale pitam: Gdje Vam je Sosa? Hoće li se možda i ona javiti da komentira ovu moju kolumnu?
Giancarlo. Dobro si napisao. Ovo što Lale objavljuje je samo izgovor za velikosrpstvo u FNRJ i SFRJ, ali pak i uvod u rat u Hrvatskoj, koji su nametnuli velikosrbi da bi uništili državu Hrvatsku kao takvu. Nas Hrvate građane po Ustavu se treba pitati o manjinskim pitanjima, jer su to zajednička pitanja, i prvi predsjednik ma koliko i kakav bio je to dobro i kvalitetno riješio, sve dok na vlast nisu došli ljudi koji nisu bili za državu Hrvatsku, te izmjenili zakon bez da su građane, većinsko stanoviništvo o tome išta pitali po zakonu, a nisu ni slova o tome zucnuli kao izbornom programu. Znači svjesno su Hrvatima postavili zamku, koja je danas isplivala na svjetlo dana, i to baš u gradu kojeg su velikosrbi htjeli potpuno uništiti, a u kojem su u skloništima bili i Srbi.Prema tome velikosrbima nisu trebali si Srbi, već im je trebao hrvatski teritorij, onda a i danas im treba. U gradu patnje izdajnički prema Hrvatima i svima onima koji su branili Vukovar je bilo postavljanje dvojezičnih tabli u okrilju noći. To je najvolji pokazatelj kako vlast danas u Hrvatskoj stvara nered i uvode u nove sukobe u Hrvatskoj, a čine to namjerno u nadi da će balansiranjem na toj pokvarenoj politici opstati na vlasti, a i denunciraju vlastitu državu strancima za unutrašnje političke borbe u želji da što dulje jašu na vlasti, jasno radi i isključivo svojih osobnih interesa.
Gdine Kravar, šta su nego ustaše, pogledajte njihove poratle od dnevno. pa nadalje, mržnja, pljuvanje, prijetnje…… Takvog fašizma nema nigdje u Europi, sramota da u 21.stoljeću uopoće diskutiramo o pismu i pravima manjina.
“Detaljni ” popis ustaških zločina je u velikoj mjeri lažiran,logor Jadovno nije osnovan “početkom Maja 1941.” nego 24 lipnja 1941.Netko bi mogao sastaviti sličnu listu Hrvatskih i Muslimanskih civila pobijeni od četnika i srpskih ekstremista u ranoj fazi rata,kao npr. blizu 400 civila pobijeni u travnju 1941. dok je još njemački napad na Srboslaviju bio u toku.Relativno lako je dokazati da su partizani i četnici pobili nekih 150 tisuća stanovnika NDH više u ratu i neposrednom poraću nego što je Srba,Židova i drugih stradalo od Ustaša,Nijemaca i Talijana.A Srbi i njihovi suputnici domaći Khmer Rouge nikada ne spominju stotine Hrvata pobijeni u miru (samo godine 1935. 96 seljaka i dva katolička svečenika)od srpske okupacijske vlasti u razadoblju od 1918.-1941.,kao ni srpski genocid protiv Albanaca na Kosovu i u Albaniji,masovne zločine protiv Crnogoraca,Makedonaca,Mađara,pripadnika njemačke manjine…Srbi su već 1916-1917. pobili više stotina Hrvata u zarobljeničkim logorima u Odessi jer oni nisu htjeli ići u srpsku vojsku.
Jasenovac: Točno je da su ustaški zločini preuveličani. Dio je to srbokomunističke propagande, baš kao i minoriziranje zločina koje su počinili partizani i četnici. Ali, u svakom, pa tako i u srpskom narodu, ima dobrih ljudi. Jedan mladi srpski povjesničar prihvatio se zadatka da u arhivima istraži stvarni broj žrtava Jasenovca. I prema pisanju Večernjeg lista, odmah je doveo u pitanje i brojku od 80.000 žrtava. Doista je došlo vrijeme da se povijest prepusti povjesničarima, uz, dakako, potrebnu reviziju ideologizirane komunističke historiografije. Poštovani Davor Glasnović, hvala vam na doprinosu raspravi…