Iako su u pojedinim državama izgubili licence zbog teških prekršaja – od seksualnog uznemiravanja do nestručnih zahvata – više od stotinu liječnika i dalje nesmetano radi u drugim zemljama. Istraga portala Oštro, u sklopu međunarodnog projekta “Bad Practice” pod okriljem OCCRP-a, razotkrila je koliko je prekogranična kontrola u Europi šuplja i spora. Posebnu pažnju privlači slučaj riječkog liječnika Nenada Đorđevića: nakon što mu je General Medical Council (GMC) u Ujedinjenom Kraljevstvu krajem 2021. oduzeo licencu zbog uznemiravanja pacijentica, prema Imeniku liječnika Hrvatske liječničke komore (HLK) – on u Hrvatskoj i dalje ima aktivnu licencu.
Što se dogodilo u Velikoj Britaniji
U javno dostupnim spisima navodi se kako je Đorđević iz povjerljivih kartona uzeo brojeve dviju pacijentica i kontaktirao ih porukama, među kojima su bila i pitanja seksualne prirode.
Kako su 2021. godine izvijestili britanski mediji, Đorđević je iz povjerljivih medicinskih kartona izvadio telefonske brojeve dviju pacijentica kako bi ih zvao da se sastanu s njim. Prema javno objavljenim spisima s njegova saslušanja, dr. Đorđević je licencu izgubio zbog uznemiravanja svojih pacijentica – slao im je poruke, između ostalog i pitanja seksualne prirode.
“Nakon što je dr. Đorđević završio s mojim šavovima, pitao me želim li s njim popiti piće. Samo sam zurila u pod i nisam mu odgovorila. Pitanje je ponovio nekoliko puta”, stoji u iskazu jedne od pacijentica.
Ista pacijentica prisjetila se susreta s dr. Đorđevićem koji se dogodio nakon poslanih poruka. Naime, kada se drugom prilikom javila u bolnicu na pregled i tražila da je pregleda liječnica, u sobu je neočekivano ušao dr. Đorđević. Međutim, u prostoriji je bio prisutan i brat pacijentice koji je zatražio da postupak preuzme liječnica, nakon čega je Đorđević brzo napustio prostoriju.
Nakon saslušanja, GMC mu je ukinuo odobrenje za rad. Istodobno, britanski je regulator o svemu obavijestio hrvatske institucije. Unatoč tome, HLK u svom imeniku i danas vodi Đorđevića kao liječnika s valjanom licencom. Na upite Oštra HLK nije odgovorila.
“Sustav često ne funkcionira” – upozorenje stručnjaka
“Pacijenti moraju znati ima li njihov liječnik povijest oduzimanja licence u drugoj zemlji. To je ključno za povjerenje i sigurnost”, poručuje dr. sc. Jasna Karačić Zanetti iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata. Prema njezinim riječima, mehanizmi nadzora postoje, ali se nedovoljno primjenjuju, a mnogi slučajevi “zapnu” u procedurama komorskih tijela. Posljedica je sve češća rečenica koju čuju od pacijenata: “Nikome ništa ne vjerujem.”
Registri licencâ po Europi – fragmentirani, često tajnoviti
OŠTROV tim je mjesecima pokušavao prikupiti popise ovlaštenih i kažnjenih liječnika u još 49 zemalja. Pokazalo se da su javni registri nepotpuni, teško dostupni ili ne postoje. Tek sedam država javno objavljuje informacije o suspendiranim ili oduzetim licencama, a Velika Britanija je jedina koja potpuno transparentno navodi i razloge disciplinskih mjera. U Hrvatskoj ne postoji javna baza oduzetih licenci; HLK navodi da od 2010. nije bilo trajnih oduzimanja, a da je privremeno oduzeto 286 licenci – bez dodatnih obrazloženja jer, kako tvrde, “ne vode takvu evidenciju”.
IMI bi trebao štititi pacijente – ali nije obvezan korak
Zemlje EU/EEA dužne su preko IMI sustava (Internal Market Information) razmjenjivati upozorenja o zabranama rada zdravstvenih profesionalaca. No ključni problem je što države nisu obvezne IMI konzultirati prije priznavanja kvalifikacija ili obnove licence. Uz to, standard oduzimanja licence razlikuje se od zemlje do zemlje, pa isti prekršaj u jednoj državi znači zabranu, a u drugoj – tek opomenu. Rezultat su pukotine kroz koje liječnici s problematičnom prošlošću nastavljaju raditi.
Kako zakrpati rupe: prijedlozi koji vraćaju povjerenje
Rješenja su prilično jasna: obvezna provjera IMI-ja prije svake nove/obnovljene licence; jedinstvena, javna i pretraživa EU baza s jasnim statusima (aktivna/suspendirana/oduzeta) i sažetim razlozima; rokovi za postupanje kad stigne međunarodno upozorenje; te veća transparentnost HLK-a kroz godišnje, agregirane izvještaje o disciplinskim postupcima i ishodima. Uz to, potrebno je osnažiti kanale za pritužbe pacijenata i pratiti ishode kako bi se povjerenje vraćalo djelima, a ne priopćenjima.
Zaključak: slučaj iz Rijeke nije iznimka, nego simptom
Đorđevićev status – zabrana u UK, aktivna licenca u Hrvatskoj – nije samo osobna priča, nego zrcalo sustava koji bi trebao štititi najranjivije, a često to ne čini. Dok razmjena podataka ne postane brza, provjera obvezna, a registri transparentni, pacijenti ostaju taoci birokratskih rupa. A svako urušavanje povjerenja u zdravstveni sustav naposljetku plaćamo svi.
