Na današnji dan, 18. svibnja 1941., potpisani su Rimski ugovori, čin koji se smatra najvećom izdajom u povijesti hrvatskog naroda. Radi se o tri ugovora koja je poglavnik Ante Pavelić u ime takozvane Nezavisne Države Hrvatske (NDH) potpisao s Kraljevinom Italijom u palači Venezia u Rimu.
Predaja suvereniteta i uspostava talijanskog protektorata
Ugovori su definirali Hrvatsku kao Kraljevinu Hrvatsku, čime je Pavelić de facto ukinuo suverenitet NDH, predajući cijelu Hrvatsku u ruke talijanskog protektorata. Na čelu te marionetske kraljevine trebao je biti Amedeo Savojski, rođak talijanskog kralja Viktora Emanuela III.
Amedeo je, nakon proglašenja, dobio ime Tomislav II., ali nikada nije stupio na tlo svoje “kraljevine”. Razlog su bili strahovi za njegovu sigurnost, što je samo dodatno naglašavalo apsurdnost tog političkog čina.
Izdaja s predumišljajem – Pavelićeva “zahvala” Italiji
Rimski ugovori nisu bili rezultat trenutne političke odluke, već izdaja s predumišljajem. Pavelić je talijanskim vlastima obećao teritorije još dok je bio u izgnanstvu, u zamjenu za podršku Mussolinijevog režima u dolasku na vlast.
Posljedice tog dogovora bile su strašne:
- Paveliću je zabranjeno razvijati mornaricu.
- Na dijelu obale koji nije pripao Italiji, NDH nije smjela imati nikakve vojne baze.
Predaja velikog dijela hrvatske obale Italiji
Rimski ugovori posebno će ostati upamćeni po predaji velikih područja jadranske obale Italiji. Uz teritorije koje je Italija zauzela još nakon Prvog svjetskog rata, Pavelić je talijanskom režimu predao:
- Okolicu Zadra, Šibenik, Split
- Otoke: Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčula, Mljet
- Brojne manje otoke
- Boku Kotorsku
- Dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara
Ukupno je Italiji predano 5.380 četvornih kilometara teritorija naseljenog s otprilike 400.000 Hrvata.
Odmetanje u partizane – odgovor na izdaju
Ova sramotna izdaja bila je katalizator za masovno odmetanje Dalmatinaca i ostalih domoljubnih Hrvata u partizanske jedinice. Pavelićeva vlast izgubila je svaki kredibilitet, a narodno nezadovoljstvo kulminiralo je otporom.
Kapitulacija Italije i formalno poništenje Rimskih ugovora
Nakon kapitulacije Italije, 8. rujna 1943., Pavelić je 10. rujna 1943. objavio Državnopravnu izjavu o razrješenju Rimskih ugovora. No, tada je njegova riječ imala vrlo malo težine.
U međuvremenu, partizani su u Istri donijeli prvu od Pazinskih odluka o priključenju Hrvatskoj. Dana 20. rujna 1943., ZAVNOH je donio odluku o priključenju Istre, Zadra i svih okupiranih dijelova Matici Hrvatskoj.
Bleiburg i revizionizam – poništavanje povijesne istine
Izdaja Pavelića i njegovog režima ostavila je dubok trag na povijest Hrvatske. U današnje vrijeme, u političkom i crkvenom diskursu, često se mogu čuti izjave o “nevinim žrtvama” i “hrvatskoj vojsci”, posebno u kontekstu Bleiburga.
Austrijske su vlasti zabranile “paradu” na Bleiburškom polju, ističući da se ondje veliča fašistički režim. U obrazloženju, stručnjaci iz područja prava, politologije i povijesti jasno su zaključili da bi dopuštanje takve manifestacije bilo kršenje austrijskih zakona.
Hrvatska biskupska konferencija odlučila je napokon premjestiti komemoraciju na dostojanstveno mjesto – u Maceljsku šumu kod Krapine, uz poštivanje svih žrtava, bez političkih obračuna i ideoloških manipulacija.
Pavelićeva izdaja ostaje neizbrisiva
Pokušaji revizionizma i prikazivanja ustaškog pokreta kao “hrvatske vojske” ostaju duboko ukorijenjeni u nekim krugovima, no povijesne činjenice su jasne. Rimski ugovori ostaju simbol najveće izdaje u povijesti hrvatskog naroda, a slika Pavelića i Mussolinija koji marširaju zajedno nije nešto što se može zaboraviti niti izbrisati iz povijesti.
