Home Kolumne Ruski COVID-rulet Lauca ili Platonov o idealnoj državi pitanje je sad?

Ruski COVID-rulet Lauca ili Platonov o idealnoj državi pitanje je sad?

641
0
Piše: Boris Bradarić

Nakon ljetnog opuštanja vratili smo se svojim svakodnevnim obavezama na poslu i u školama. Za razliku od nekih zimskih turističko orijentiranih zemalja, koje su doslovce ukinule zimski turizam, Hrvatska je i ove godine turistima širom otvorila svoja vrata nadajući se da ćemo uspjeti napuniti blagajnu prije nego nas bace u crveno. Epidemiološke mjere su bile dobre na papiru ali ako nema kontrole i kažnjavanja onda s tim komadićem papira možete jedino obrisati guzicu poslije velike nužde.

Naravno , kao i prošle godine nismo se spremili za novu školsku godini, niti tehnički ali niti mentalno u glavama, pa će izgleda i ova generacija djece biti zakinuta u znanju i sposobnostima. Učionice nemaju potrebnu ventilaciju a ljetni respašoj – mentalitet prenijeli smo i u školske klupe. Sve karte smo bacili na to da će se do kraja ljeta cijepiti preko 70% sveukupnog stanovništva i da ćemo onda popustiti sve COVID restrikcije jer neće biti tolika navala na bolničke kapacitete.

Kako kaže premijer Plenković, dobro smo balansirali s mjerama koje su usuglašene s našim mentalitetom i gospodarskim potrebama. Hmm… kada smo kod tog mentaliteta valjda se onda poziva na ono kada smo umjesto rušenja bespravno sagrađenih objekata nagradili one koji su kršili zakon, a nas sve druge napravili budalama. U ovoj državi najebali su samo oni koji su se slijepo držali zakona, a tako je i sa ovom pandemijom. Dok virus slobodno lebdi hrvatskim zrakom i dok govna slobodno plutaju po devastiranoj hrvatskoj obali taj hrvatski mentalitet prevari, zamuljaj, ukradi, zamagli itd.. postaje sve više dominantni način života koji već sada debelo nagriza našu kolektivnu inteligenciju. Kolektivna inteligencija se može definirati kao naša društvena sposobnost za pronalaženjem više i/ili boljih rešenja za bilo koje probleme i to uspješnije od pojedinaca. To možemo opisati s pjesmicom Drage Britvića i Arsena Dedića: ”KAD SE MALE RUKE SLOŽE……SVE SE MOŽE”.

Francuski sociolog Gustav le Bon, autor nekih od najpoznatijih socioloških rasprava o masama, smatrao je da se mase (kolektiv) nikada ne ponašaju racionalno i da je u njima akumulirana glupost, a ne mudrost. Henri Dejvid Toro je takođe gajio sumnju u mudrost kolektiva tvrdeći da mase nikada neće dostići standard svojih najboljih pripadnika, već da će prije degradirati sebe do razine onih najgorih. Sličan stav iznio je prije skoro 2500 godina i Platon u svom čuvenom dijalogu Država.

Njegovo etičko učenje je povezano s učenjem o idealnoj državi. Idealna država se zasniva na ostvarenju ideje pravednosti: u njoj svaki pripadnik staleža radi posao za koji je sposoban. Glavni cilj države je dobrobit i sreća svih građana, a glavna funkcija je njihov odgoj. Povijest nas je naučila da demokracija, ako država ne provodi odgojnu ulogu kroz propise, mjere i zakone koje su praćene represivnih mjera i kažnjavanjem, može postati gora od tiranije. I Platon, kada smo kod oblika vladanja, rangirao je demokraciju na pretposljenje mjesto iza aristokracije (sustav vladanja kao “vladavinu najboljih”), timokracije (oblik vladavine u kojem su javne funkcije rezervirane za pojedince koji posjeduju određeno bogatstvo ili ugled) i oligarhije (vladavinu klike, male grupe ljudi ili autoritarnu vlast političkog vrha, obično bez poštivanja volje građana). Po njegovom mišljenju, od demokracije je jedino gora tiranija.

Mislim da nam je svima poznato da u većini zemalja demokracija ne može bit uspješni način vladanja osim u zapadnim zemljama koja već duže vrijeme razvijaju liberalnu demokraciju. Uspješnost demokracije ovisi o Platonovoj misli o glavnoj ulozi države, odgoju građana. U nekim slučajevima, rat i elementarne nepogode, demokracija može biti suspendirana na određeno vrijeme. U poslovnom svijetu ili vojsci demokracije skoro da i nema. Tamo se pretežno primjenjuje model aristokracije ili timokracije.

Stavimo sad Italiju i Sloveniju, koje su donijele nove propise u vezi borbe protiv pandemije, u Platonov kontekst glavne funkcije države koje primjenjuje demokraciju u načinu vladanja. Do kada osobne slobode, kao što su Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i Pravo na mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, Pravo slobode izražavanja, imaju prioritet u odnosu na širu društvenu odgovornost? Po konvenciji za zaštitu ljudskih temeljnih prava, koju je potpisala i Hrvatska, ta prava se mogu ograničiti, članak 8.1 točka 2., članak 9.1.točka 2., članak 10.1 točka 2….. u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa države sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih…

Hrvatska je znači došla u pat poziciju što se tiče ove pandemije. Skoro 50 % odraslog stanovništva se cijepilo, što je daleko ispod onoga postotka koje će nam omogućiti da počnemo normalnije živjeti. Po toj nekoj njihovoj logici, oni bi trebali uživati u blagodatima svojih osobnih sloboda i uvjerenja, dok bi cijelo društvo trebalo čekati dok se oni sami nauče pameti, kao što je to bio slučaj sa članom Živog zida Branimirom Bunjcem. Logika takvih ljudi se očituje u razmišljanju sinjskog gradonačelnika Bulja koji bi zabranio maske u školama jer ta djeca ionako ulaze u nezaštićene bliske kontakte izvan školske zgrade. Nema veze što možda napunimo bolnice s kovid pacijentima, nema veze što možda netko ostane bez potrebne zdravstvene skrbi, nema veze što nam troškovi zdravstva, zbog njihove neodgovornosti, lete u nebo, nema veze što ćemo dodatno poslati par tisuća ljudi u vječna lovišta, ali ako djeca žele zaraziti sebe i druge, to je sasvim u redu. Buljeva logika je ona, daj kupi djetetu sladoled kada ti vrišti na plaži.

Pred Hrvatskom su dva moguća scenarija koja Plenković i njegova Vlada moraju što prije riješiti jer strpljenja nas cijepljenih i odgovornih ima isto tako svoje granice.

Prvi je ruski rulet Lauca, tj. ukidanje svih mjera sa malom procijepljenošću i čekanje raspleta situacije na terenu. ‘Tko živ tko mrtav’ scenario.

Drugi scenario je Platonov pristup o glavnoj ulozi države kojim su krenula Italija, Slovenija i neke druge države. Ograničavanje nekih prava građana koji se ne žele cijepiti niti držati epidemioloških mjera u svrhu zaštite zdravlja i gospodarske dobrobiti zemlje.

Trećeg scenarija NEMA.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here