Francuska je na Europsko prvenstvo U23 u hrvanju 2023. poslala samo Čečene s francuskim državljanstvom. Kako se to dogodilo i zašto neki u Rusiji nisu sretni zbog toga?
Europsko prvenstvo u hrvanju U23 2023. završilo je 19. ožujka u Bukureštu. Ruska reprezentacija nije se natjecala iz očitih razloga, ali ono što je privuklo veliku pozornost turniru je francuska momčad sastavljena od šest etničkih Čečena. Nije bilo nikog drugog, ovih šest hrvača koji čine cijelu ekipu. Njihova grupna fotografija postave postala je viralna i izazvala pomutnju na internetu.
Na primjer, Mikhail Mamiashvili, predsjednik Ruske hrvačke federacije, došao je na vrlo kreativnu ideju kako se to dogodilo. “Ti ljudi su se tamo stvorili i nitko od njih nikada nije nastupio za rusku reprezentaciju. To je zato što Francuzi idu na gay [pride] parade, a Čečeni će obaviti muški posao za njih”, rekao je za rusku TV.
Malo je čudno čuti ovo od predsjednika Ruskog hrvačkog saveza, blago rečeno. Moguće je da je Mikhail Mamiashvili samo ljut na Međunarodni olimpijski odbor jer je ruskim sportašima zabranio natjecanje nakon ruske invazije na Ukrajinu. Ili je samo odlučio umanjiti sportske zasluge Čečena slikajući ih kao “prave muškarce” isključivo na pozadini “francuskih homoseksualaca”.
Ali u njegovim riječima ima mrvice istine: nitko od šestorice francuskih reprezentativaca nikada nije predstavljao Rusiju niti je morao promijeniti svoje sportsko državljanstvo. Svi su Čečeni ili rođeni u zemlji ili su se tamo preselili u mladosti. Pod francuskom zastavom u Bukureštu u disciplini slobodnim stilom nastupili su sljedeći hrvači: Adam Biboulatov (61 kg), Khamzat Arsamerzouev (65 kg), Mohamed-Amine Sangariev (70 kg), Magamed Deliev (74 kg), Rakhim Magamadov (86 kg). ), i Adlan Vishanov (92 kg).
Khamzat Arsamerzouev najodlikovaniji je hrvač među njima: već ima srebrnu medalju na turniru 2022. godine. Na Svjetskom prvenstvu do 23 godine bio je treći, a na Svjetskom prvenstvu sedmi. Rakhim Magamadov, 20, svjetski je i europski prvak U20 2022., dok je Adlan Viskhanov osvojio brončanu medalju na Europskom prvenstvu U20 2022.
Dakle, kako je šest etničkih Čečena popunilo sva mjesta u francuskoj reprezentaciji?
U Francuskoj trenutno živi oko 30.000 Čečena. Gotovo svi su emigrirali tijekom Prvog i Drugog čečenskog rata, ali neki su se kasnije preselili u Francusku. Konkretno, obitelj Adlana Viskhanova napustila je Čečeniju 31. prosinca 2008. On je u intervjuu za Nice-Matin kao razlog odlaska naveo bolest svoje majke i “napetu situaciju u Rusiji”. U međuvremenu, Rakhim Magamadov rekao je za La Depeche da se ne sjeća svog života na Kavkazu, gdje se nalazi Čečenija. Rođen je u čečenskom gradu Gudermesu, ali je njegova obitelj bila prisiljena napustiti regiju kada je imao samo četiri godine zbog takozvane “protuterorističke operacije” i preseliti se u Francusku.
Čitava generacija mladih odrasla je u iseljeništvu kao skupina ljudi koji su potpuno integrirani u europsko društvo i grade svoje karijere u raznim profesijama. Ipak, sport ostaje glavna strast čečenske mladeži.
Francusko hrvanje ima duboko ukorijenjenu tradiciju i izvrsne rezultate. Međutim, etnički Francuzi preferiraju džudo nad svim drugim vrstama. Francuski judo savez ima više od 500.000 registriranih članova i gotovo 6.000 klubova. To je više nego u Japanu gdje je borilačka vještina nastala. U isto vrijeme, slobodna hrvanje je vrlo popularno među Čečenima, kako kod kuće tako i u gostima.
Sportski mediji i stručnjaci počeli su prije nekoliko godina isticati sve veći broj čečenskih hrvača slobodnim stilom u francuskoj reprezentaciji.
Novinari su već 2019. počeli primjećivati da je pola francuske momčadi sastavljena od etničkih Čečena.
Mayrbek Vachagaev, čečenski povjesničar, pisac i novinar, prvi je na ruskom jeziku prenio priču o čečenskim korijenima u francuskoj momčadi.
“Vidio sam ovu priču na francuskoj web stranici i upravo sam je objavio na ruskom. Ovo je amaterski sport i ova vijest je bila samo još jedan podsjetnik da momci rade dobro, rade nešto dobro”, rekao je Vachagaev za Novaya-Europe. “Za nekoliko dana primijetio sam da ispod vijesti stoje zlobni i negativni komentari. Te su se informacije potom proširile društvenim i masovnim medijima, uključujući i izvan granica Rusije. Naravno, imena i prezimena onih koji su napisali ove komentare nam ništa ne govore. Ali ovo je pokazatelj kako se Čečeni i čečenski narod tretiraju u Rusiji.”
Vačagajev napominje da se ovi čečenski hrvači “bave sportom amaterski: budući da paralelno studiraju, a osim sporta imaju i druge hobije i poslove, tek nakon toga idu u teretanu”. To možda još više ogorčava ruske “domoljube”.
“Mnogi Rusi su iritirani što čečenska dijaspora u Europi stvara potpuno drugačiju sliku od one koja je desetljećima i stoljećima, ako hoćete, umjetno stvorena u Rusiji. Cijela jedna generacija odrasla je u emigraciji: imamo poznate liječnike u Belgiji, predavače na britanskim sveučilištima, odvjetnike u najvećim europskim bankama, sportaše, glumce, umjetnike, kipare, što se ne uklapa u stereotipni ruski pogled na Čečene. Jer ako netko govori o nama u Rusiji, to uvijek ima veze s nasiljem, agresijom, ratom i izgovorom ‘to je najviše što mogu učiniti’”, kaže Vačagajev. “Jeste li ikada čitali pozitivne priče o Čečenima [u Rusiji]? Čečenski sportaši koji se natječu pod ruskom zastavom smatraju se Rusima ili Čečenima, ovisno o rezultatima natjecanja. To vidimo svake godine: Čečeni ako izgube, Rusi ako pobijede.”
“Europske zemlje u koje su Čečeni doselili nakon svih ovih tragičnih događaja pružile su priliku našoj omladini da se realizira, a te rezultate vidimo i danas. A nije lako nakon strašnih ratova i trauma doći u novu zemlju, naučiti jezik, novo zanimanje i snaći se.”
Rezultati prvenstva Francuske u hrvanju u Bukureštu su sljedeći: Khamzat Arsamerzouev i Rakhim Magamadov postali su europski prvaci, dok je Adlan Viskhanov osvojio broncu. Dakle, Čečeni su zaradili tri medalje za Francusku.
