Prije pet godina Grad Rijeka dobio je svoju svečanu zastavu – povijesnu karmin-zlatno-plavu trobojnicu. Odluka o grbu i zastavi, donesena 2020. godine, jasno je propisala da se svečana zastava Grada Rijeke može isticati u dane blagdana Republike Hrvatske i u dane koje Grad svečano obilježava, na lokacijama koje određuje gradonačelnik. Istom je odlukom određeno i da je svečana zastava Grada trajno istaknuta na stendarcu na Trg riječke rezolucije.
Od simbolike do zapuštenosti
Od tada pa do danas gradske vlasti nisu pokazale pretjerani entuzijazam da se zastava na Trgu riječke rezolucije istakne na primjeren način. Riječka trobojnica ondje je premalena, nije primjerene veličine za prostor i ulogu koju ima, a dodatno je postavljena u okomitoj orijentaciji, suprotno veksikološkim pravilima. Time se umanjuje njezina simbolička vrijednost i vizualni dojam koji bi trebala ostavljati u središtu grada.
Problem je s vremenom postao još ozbiljniji: zastava se u međuvremenu i poderala. Iako odluka o grbu i zastavi izričito zabranjuje isticanje dotrajale, neuredne, poderane ili na bilo koji način oštećene svečane zastave, trenutačno stanje pokazuje da Grad krši vlastitu odluku. Takav odnos ostavlja dojam nemara prema gradskom identitetu i simbolima koji bi trebali objedinjavati povijest i suvremenost Rijeke.
Povijesna težina riječke trobojnice
Podsjetimo, riječka svečana zastava vraćena je na Trg riječke rezolucije 2020. godine na inicijativu Lista za Rijeku, nakon odluke Gradskog vijeća. Riječ je o simbolu duboko ukorijenjenom u povijest grada: još 1874. godine postavio ju je na tadašnji Piazza Municipio gradonačelnik Giovanni de Ciotta, umjesto mađarske zastave. Trobojnica je na stendarcu stajala sve do državnog udara 1922. godine i svrgavanja predsjednika Slobodne Države Rijeke, Riccardo Zanella.
Upravo zbog takve povijesne težine i simbolike, današnje zapušteno stanje svečane zastave ne može se opravdati tehničkim ili administrativnim razlozima. Ako Grad već ima jasno propisana pravila o vlastitim simbolima, onda je i obveza da ih poštuje – ne samo na papiru, nego i u prostoru grada koji svakodnevno žive njegovi građani i posjetitelji.
