Vulkanizmi su rijetke, ali neizbježne prirodne pojave koje mogu uzrokovati klimatske promjene i globalne poremećaje. Dok se istraživanja bave razumijevanjem njihovih učinaka, važno je istaknuti kako bi velika vulkanska erupcija danas mogla izazvati dalekosežne ekonomske i socijalne posljedice. Uz to, globalno zagrijavanje dodatno komplicira predviđanje tih učinaka, čineći potrebnim hitnu pripremu i prilagodbu.
Povijesna lekcija: Erupcija Tambore 1815. Godine
Erupcija vulkana Tambora u Indoneziji 1815. godine jedan je od najsvjetlijih primjera vulkanske katastrofe s dugoročnim posljedicama. Taj je događaj izazvao dramatične klimatske promjene koje su trajale godinama, uključujući globalno zahlađenje od 1°C u sjevernoj hemisferi, poznato kao “godina bez ljeta”. Ova klimatska anomalija dovela je do neuspjelih žetvi, rasta cijena žitarica i velikih društvenih nemira u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Smrtnost povezana s hladnim vremenom i povezanim bolestima, poput kolere, bila je katastrofalna, a ekonomske posljedice dugoročne.
S obzirom na ozbiljnost ovog događaja, postavlja se pitanje kada će se ponovo dogoditi erupcija te magnitude. Geološki dokazi sugeriraju da postoji vjerojatnost od 1 prema 6 da ćemo tijekom ovog stoljeća svjedočiti velikoj erupciji. Stoga bi vlade trebale raditi ne samo na smanjenju globalnog zagrijavanja, već i na pripremama za druge ekstremne događaje koji mogu imati globalne posljedice.
Potencijalni utjecaji erupcija na klimu
Uloga vulkanskih erupcija u klimatskim promjenama je kompleksna. Iako je poznato da velike erupcije izbacuju sumporni dioksid (SO2) u stratosferu, što stvara aerosole koji reflektiraju sunčevu svjetlost i hlade Zemlju, još uvijek postoje mnoge nepoznanice. Na primjer, veličina i visina plimnog oblaka, te kemijski sastav čestica koje se izbacuju, izravno utječu na količinu hladenja koje će uslijediti.
Međutim, u globalno toplijem svijetu, vulkanski plinovi bi mogli imati drugačiji učinak nego u prošlim erupcijama. Topljenje leda i promjena u slojevu atmosfere mogu promijeniti način na koji se plimni oblaci šire i koliko visoko dosežu. Brže strujanje zraka i povećana stratifikacija oceana također mogu smanjiti učinkovitost hladenja, čineći učinke vulkanskih erupcija teže predvidivima.
Znanstvenici stoga pozivaju na integriranje novih modela koji uzimaju u obzir toplinski trend klimatskih promjena, kako bi se bolje razumjeli učinci vulkanskih erupcija u modernim uvjetima.
Priprema za socijalno-ekonomske posljedice masivne erupcije
Ukoliko bi se dogodila erupcija poput Tambore danas, svijet bi bio suočen s dodatnim izazovima, s obzirom na povećanje globalne populacije, interkonektiranost tržišta i globalnu ovisnost o poljoprivredi. Prošle erupcije, poput one Pinatuba 1991. godine, pokazale su da masivne erupcije mogu smanjiti globalnu proizvodnju hrane, poput kukuruza, pšenice i riže. Ako bi nekoliko glavnih poljoprivrednih regija istovremeno doživjelo smanjenje u proizvodnji uslijed smanjenog sunčevog svjetla i hladnijeg vremena, to bi moglo uzrokovati ozbiljne poremećaje u opskrbi hranom, a samim time i globalne sukobe i migracije.
Zbog tih potencijalnih rizika, postoji potreba za povezivanjem modela klime s poljoprivrednim modelima kako bi se bolje razumjeli učinci globalnih poremećaja na prehrambene sustave. Takva istraživanja nisu dovoljna, a trenutno se poziva na razvoj preciznijih procjena za vulkanske erupcije.
Kako pripremiti društvo za buduće velike erupcije?
S obzirom na nepredvidivost vulkanskih erupcija, važno je razviti robusne strategije za smanjenje rizika od katastrofalnih događaja. To uključuje korištenje novih metoda predviđanja i simulacija koje uzimaju u obzir širok spektar mogućih scenarija. Primjerice, osiguravatelji i druge institucije trebaju razmisliti o tome kako bi erupcija poput Tambore mogla utjecati na globalno tržište hrane i razviti planove za smanjenje ekonomskih gubitaka.
Za predviđanje ovih događaja koristi se pristup poznat kao “protučinjenički pristup“, koji se temelji na promišljanju o prošlim erupcijama i njihovim učincima kako bi se formirala realistična procjena rizika za budućnost. Korištenjem ovih metoda moguće je bolje pripremiti i razviti strategije za upravljanje posljedicama velikih vulkanskih erupcija.
