Home Kolumne Slučaj Galeb: Tko je u pravu?

Slučaj Galeb: Tko je u pravu?

2995
1
This image has an empty alt attribute; its file name is Gradsko-vijeće-2-900x600.jpg
Piše: Livio Defranza

Na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća dogodio se pravi mali rat između dviju strana. S jedne strane vladajuća koalicija koja želi pod svaku cijenu progurati zaduženje od 44 milijuna kuna za Galeb i Šećeranu, s druge strane opozicija to vidi u startu suludim projektom bez perspektive. Između dva bloka našla su se tri vijećnika Liste za Rijeku koji su unaprijed fiksirali stav – neće rušiti kvorum niti podržati ovakav prijedlog zaduženja. Natjeralo je to vijećnike opozicije da se po drugi puta u ovom sazivu pojave u kompletnom sastavu (prvi put je to bilo na donošenju proračuna za 2018. godinu), a vijećnike SDP-ove opozicije da satima odugovlače s raspravama kako odluka ipak ne bi bila srušena (kada već ne može biti donesena).

Krenimo s argumentima vladajućih, gradonačelnik Obersnel tvrdi da je projekt jednostavno došao u završnu fazu, i da bi odustajanje otvorilo niz novih problema, od eventualnih penala i povratka fondova EU, do usporavanje projekta obnove Šećerane pola godine prije EPK.
Pri tome se ne zna što će se točno dogoditi prihvati li se prijedlog zaduženja. Tko može garantirati da će bilo koje brodogradilište prihvatiti tu cijenu? Što ako se nitko ne javi na natječaj, hoće li se tražiti i veći iznos zaduženja?
Galeb je već godinama fiksna stavka u proračunu, godinama se velikodušno trošilo na taj brod, godinama se priča o isplativosti tog projekta, i sam sam bio dio ti kritičara koji su u Gradskom vijeću još prije 6 godina Obersnela upozoravali na financijski uteg tog broda na proračun. Šest godina kasnije, projekt se doslovce odmaknuo milimetarski, još uvijek se ne zna točno tko, što i kako i pod kojim uvjetima. Cijeli projekt je napravljen aljkavo, pokrenut je bez da je uopće provjerena potencijalna cijena i interes od strane hrvatskih brodogradilišta.
Na strani opozicije ima također argumenata i stavova koji su u najmanju ruku upitni. Čovjek ponekad dobije dojam da bi pojedini opozicijski prvaci bili najsretniji da projekt EPK ne uspije, čisto da kasnije mogu reći “Bili smo u pravu!”.
Uspjeh EPK, htjeli li mi to ili ne, je ujedno i uspjeh Grada kao sredine. Razlike u stavovima mogu postojati, ali taj projekt nadilazi bilo kakve rasprave u Gradskom vijeću, i Gradsko vijeće kao takvo. Pri tome treba reći da nisu sukobi i burne rasprave neka novost u gradskom vijeću, nekada je tu bio Burić glavni, a još ranije pokojni Vladimir Bebić. Uvijek je postojao folklor rasprave, ali sve u nekim granicama politički prihvatljivog.
Nažalost, svjedoci smo da se na zadnjoj sjednici većina sudionika prvenstveno vodila emocijama i potrebom da ispadnu pobjedici. U opozicijskim redovima vladao je neskriven trijumfalizam zbog činjenice da Obersnel ne može provući odluku kroz Gradsko vijeće iako su posljedice po građane podjednake i kreću se na razini 40-tak milijuna kuna koje će trebati pronaći s kreditom ili bez kredita, barem za dovršetak šećerane. S druge strane, nevjerojatan je bio napor koji su pojedini vijećnici SDP-ove koalicije ulagali kako ne bi došlo do odluke vijećnika u situaciji u kojoj nemaju većinu. U osnovi, sve se svelo na potpuno neracionalno prepucavanje i kupovina vremena jer čak i kada prijedlog padne, gradonačelnik ga može ponovno predložiti na bilo kojoj idućoj sjednici Gradskog vijeća.

U takvoj situaciji bilo koji konsenzus oko bilo kog pitanja jednostavno je nemoguć, a ovakve egotriperske rasprave ubijaju suštinu Gradskog vijeća kao mjesta na kojem se rješavaju problemi i dogovara u kojem smjeru razvijati grad.

1 COMMENT

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here