Johann Ryan Anwar Smith. Za većinu u redovima nogometaša »Rijeke« samo Smith ili Johann. Rođen je prije 22 godine u Hartfordu, državi Connecticut u Sjedinjenim Američkim državama u sportskoj obitelji (roditelji su bili atletičari). Nije prošao klasično nogometno školovanje kao njegovi vršnjaci u Europi. Skauti engleskog premierligaša »Boltona« zapazili su ga 2006. godine kada je igrao za lokalni »Oakwood« i ponudili mu trogodišnju stipendiju i mjesto u njihovoj nogometnoj akademiji. Dvije godine na otoku promovirale su ga u mladog američkog reprezentativca i igrača vrijednoga pažnje ako ništa onda zbog činjenice da ga krasi rijetko viđena brzina. Stigao je i do prve momčadi »Boltona«, sakupio pet minuta u Premier ligi (protiv Manchester Uniteda!), i krenuo po posudbama u nižerazrednim engleskim klubovima. Prošloga ljeta odlučio je napustiti engleski nogomet, vratio se na sjevernoamerički kontintent i skrasio u »Torontu«, članu MLS lige. Četrnaest nastupa uz skromnu ukupnu minutažu u jednoj sezoni ne govore puno, pa ni dva poluvremena u dvije utakmice odigrane u dresu »Rijeke« gdje se početkom prošloga tjedna nakon šestomjesečnog »očijukanja preko bare« skrasio simpatični Amerikanac jamajčanskog porijekla. Suigrači se polako navikavaju na njegovo prisustvo i brzinske kvalitete zbog kojih je prvi Amerikanac u riječkom dresu zasada najprepoznatljiviji.
– Imao sam nekoliko upotrebljivih lopti, nažalost izgubili smo, ali to je ponekad jednostavno tako. Radili smo prošli tjedan jako puno na snazi, na izdržljivosti i sigurno da je to utjecalo na našu izvedbu – govorio je Smith nakon poraza kombinirane momčadi »Rijeke« od azerbajdžanskog prvaka »Bakua« i biranim riječima prokomentirao svoje nove suigrače.
– Momčad je odlična! Imamo dobre veznjake, snažne, agresivne braniče, napadače koji idu u presing, pomažu obrani. Momčad je karakterna, dečki su doista sjajni. Prvi dan kada sam došao dočekao me naš vratar Ivan (Mance op.a) i rekao: Slušaj znam engleski, ako trebaš pomoć tu sam! Lijepo je kada naiđeš na takav doček – hvali Smith suigrače, a posebno dvojicu veznjaka o kojima ovisi puno toga u igri »Rijeke«.
– Najbolji suigrači? Ramon Fernandez i Anas Sharbini. Veliki sam obožavatelj Ramona, koji je odličan tehničar, malen, ali okretan. Anas je također odličan igrač, dobroga udarca, tehnike, lakoćom riješava situacija »jedan na jedan«. Užitak je trenirati i igrati s takvim igračima, nadam se da će biti s nama i iduće sezone – govori Smith kao da je već postao novi igrač »Rijeke« iako su na Kantridi njegov dolazak prikazali kao probni rok. Doduše, trener Rubčić je rekao da bi Smith mogao predstavljati veliko pojačanje što bi valjda značilo da postoje dobre šanse da ostane.
– Došao sam da bih ostao i igrao. Sve što sam do sada doživio je u skladu s mojim željama prije dolaska. Treneri su odlični, pomoćnici dosta vremena provode samnom u razgovoru objašnjavaju mi što i kako trebam odigrati. Ovo je puno drugačiji nogomet od onoga na kojega sam navikao u Engleskoj. Ovdje se više pažnje posvećuje tehničkim detaljima i taktici, a u Engleskoj se puno toga temelji na snazi i brzini. Mogu ovdje dosta toga naučiti o nogometu – govori Smith, kojemu je najveća vrlina – brzina.
Ne čudi ako se zna da dolazi iz sportske obitelji u kojoj dominiraju sprinteri. Johannu je navodno jednom prilikom izmjereno da trči 10.5 sekundi na 100 metara, a stručni stožer »Rijeke« tvrdi da istu dionicu može bez problema istrčati za 11 sekundi.
– Moj otac je bio sprinter dok je živio na Jamajki, majka je također bila vrsna atletičarka, a i sestra je sprinterica – objašnjava Smith ono što je prosječnom Europljaninu teško objasniti. Zbog čega je odabrao noggomet ako je genetski predodređen da bude dobar atletičar?
– Moj otac i sestra će me ubiti kada ovo pročitaju, ali u sprinterskim disciplinama se sve svodi na kreni i trči najbrže što možeš. Uvijek se natječeš protiv sedam istih suparnika. Nogomet je svjetska igra, 50.000 tisuća ljudi na tribinama svakoga vikenda, Svjetsko prvenstvo, europski kupovi…, različiti suigrači i suparnici. U trkačkim disciplinama si brz ili nisi brz. Ako nisi brzanac teško možeš nešto napraviti da budeš osjetno brži. U nogomet je drugačije, mogu se s njime baviti i visoki i niski, i brži i sporiji ljudi. Zbog toga je nogomet jedinstven sport.
I sport u kojem se događa mnoštvo nepredvidljivih situacija. Recimo, čudno zvuči da je Smith otišao iz »Boltona« i lige u kojoj se izuzetno cijeni kvaliteta kao što je brzina nakon što je u jednom trenutku bio na pragu startne jedanestorke.
– Teško je to objasniti. Ozljedio sam se prije odlaska reprezentacije na Svjetsko prvenstvo do 20 godina. Trener koji je bio u klubu za mojega dolaska je smijenjen, zatim je smijenjen i njegov pomoćnik, a ja se u to vrijeme još nisam oporavio. Došao je u »Bolton« novi trener Gary Megson, nisam se mogao vratiti u pravu formu, a njemu su trebali provjereni, iskusniji igrač jer momčad je bila u zoni ispadanja. Nisam jednostavno imao sreće, a želio sam u prvom redu igrati u što boljoj ligi. Otišao sam u MLS ligu, a onda je stigao poziv iz Hrvatske koja koliko sam informiran ima solidnu ligu – rekao je Smith koji se posebno veseli dolasku u Rijeku (priključio se »bijelima« u Sloveniji), o kojoj je najviše saznao zahvaljujući internetu.
– Što se kluba tiče znam da smo završili na trećem mjestu, da smo ušli u kvalifikacije za Europsku ligu. Sretan sam što je pred nama sezona puna izazova. Vidio sam da je Rijeka grad na moru, blizu je Slovenija, Trst, Venezija… U svakom slučaju to će za mene biti veliko iskustvo, jedva čekam upoznati hrvatsku kulturu, hranu… – zaključio je 22-godišnji Amerikanac. (novi list)
Dosao nauciti od Franciskovica kako se NE treba voditi klub? 😀