Home Kolumne KOMENTAR: Srce umjesto razuma!

KOMENTAR: Srce umjesto razuma!

545
0
Piše: Boris Bradarić

Postoje dva načela međunarodnog prava, koja reguliraju izglasavanje neovisnosti, a koja su ponekad kontradiktorna. Pravo naroda na samoopredjeljenje i načelo zaštite teritorijalnog integriteta moraju su međusobno uskladiti kako bi se stekla međunarodno-pravna osnova za osamostaljenje. Ta dva pravila se moraju poštovati da bi svijet bio, koliko toliko, siguran za normalan život. I dok se katalonski pokret poziva na pravo na samoopredjeljenje, a španjolska vlada poziva na teritorijalni integritet, stvar je zabetonirana. Pravo na odcjepljenje, prema međunarodnom pravu, nije predviđeno ako se nisu usuglasile sve strane. Čehoslovačka je jedan od primjera takvog usklađenja jednog i drugog prava, na temelju čega su Češka i Slovačka stekle međunarodnu pravnu osnovu za proglašenje neovisnosti.
„Pravo naroda na samoopredjeljenje pretpostavlja da postoji jedan narod koji se na to pravo može pozvati. Dio naroda u okviru nacionalne države, čak i da ima određeni identitet, u međunarodnopravnom smislu nije narod koji se može pozvati na pravo na samoopredjeljenje.” To je izjava Stefana Talomona, profesora međunarodnog prava iz Bonna koji je dao za DW, a usko je vezano za ove zadnje događaje u Kataloniji. Čak i šutnja EU, koja je indirektno stala na stranu španjolske vlade, daje naslutiti da pokret za neovisnost Katalonije naprosto nema ustavno-pravnu, a niti bilo kakvu pravnu-međunarodnu osnovu za proglašenjem neovisnosti jer već sada uživaju autonomiju po svim važećim propisima EU.
U članku 4. Ugovora o Europskoj uniji stoji da države vode računa „o svom nacionalnom identitetu koji je izražen u osnovnim političkim i ustavnim strukturama, uključujući regionalnu i lokalnu samoupravu”, kao i o „teritorijalnom integritetu”. To znači da je odcjepljenje nepoželjno. Prema tome, po profesoru Tolomonu, katalonski političari doveli su svoj narod pred gotov čin igrajući se više nacionalnim osjećajima nego vodeći razumnu politiku unutar pravno-ustavnih okvira. Sabine Riedel iz berlinske Zaklade za znanost i politiku u ocjenama ovog poteza katalonskih političara ide i korak dalje: ”Ukoliko bi se separatisti uspjeli odcijepiti, posljedice bi bile nesagledive. Ukoliko ugovore koje su sklopile države dovedemo u pitanje, onda imamo nove sukobe, a možda i ponovo rat u Europi.”
Katalonci su se po pitanju odcjepljenja također podijelili. Oni koji više koriste razum misle da je kampanja loše informirala javnost u vezi mogućih posljedica za gospodarstvo i za odnose s EU ali i sa ostatkom Španjolske. Što ako ostatak Španjolske bojkotira katalonske proizvode, a Katalonija ostane izvan EU? Da li je neovisnost rješenje za sve njihove probleme ili je neovisnost samo početak novih problema kao što se to pokazalo u slučaju Hrvatske. Katalonija ima 28.000€ BDP po glavi stanovnika, odmah iza Madrida, Baskije i susjedne provincije Navara ali je jedna od vodećih provincija po dugovima koji sada iznose oko 77 milijardi €. Hrvatskoj je neovisnost donijela krah industrije, bujanje administracije i povlaštene klase koje su tobože “najviše” zaslužne za osamostaljenje. Novac koji smo davali u Beograd sada se dijeli samo “nekima”, a najmanje onima koji sve to plaćaju. Koji je smisao osamostaljenja ako se dogodio najveći egzodus upravo onih koji bi trebali plaćati to osamostaljenje?
Jedan od argumenata onih koji se zalažu za odcjepljenje je da previše novaca odlazi u Madrid i u siromašnije provincije. Po meni je to toliko nemoralno razmišljanje, jer nitko se nije bunio kada su porezni obveznici EU financirali projekte širom Španjolske, a dobar dio tog kolača odnijela je i Katalonija. Prema tome, primati novac od drugih, a ne željeti davati svoj novac siromašnijem dijelu svoje vlastite zemlje, s etičkog i moralnom stanovišta je jako nisko, i odraz je licemjernosti. Takvih razmišljanja imamo i u PGŽ i susjednoj nam Istri. Stojimo u redu za financiranje naših projekata iz EU fondova, a tražimo da naš novac ostane u našem dvorištu. To su klasične priče političara bez jasnih vizija i ideja koji svoje vlastito neznanje i neuspjehe nastoje prikriti igrajući se nekorektno s srcima Katalonaca ali i nas Hrvata.
Ako Katalonija ne želi biti autonomna regija ujedinjene Španjolske, koja poštuje Pravnu stečevinu Europske unije, na koji način misli biti dio EU čiji je članak 4. Ugovora jedan od stupova njene stabilnosti? I zato svi oni, koji recimo u Hrvatskoj mašu s nekim Putovnicama nepostojećih država i izmišljenih naroda i nacija, trebali bi shvatiti da je vrijeme jednostranog i nasilnog prekrajanja granica u Evropi završeno.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Rijeka danas

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here