Home Kolumne Srpski kultorološki relativizam je uzrok sukoba sa svim susjedima!

Srpski kultorološki relativizam je uzrok sukoba sa svim susjedima!

431
0
Piše: Boris Bradarić

Crnogorci nikada u povijesti nisu dobrovoljno dopustili da Crna Gora postane dio bilo koje države pa niti Srbije. Niti 1186. godine, kada je Stefan Nemanja ognjem i mačem zauzeo Duklju, niti 1918.godine, kada je sproveden srpski državni teror nad Crnogorcima koji su se borili protiv nasilnog ukidanja Crne Gore, odnosno njenoga pripojenja Srbiji. To se dogodilo na nelegitimnoj i sramotnoj tzv. Podgoričkoj skupštini koja je za posljedicu imala i ukidanje CPC (Crnogorske Pravoslavne Crkve). S druge strane, malo je poznato da je Dukljansko kraljevstvo, najstarija crnogorska država, starija i od od srpskog kraljevstva. Prvi srpski kralj je Stefan Prvovjenčani koji je za kralja okrunjen 1217. godine. To se dogodilo 140 godina nakon što je papa Grgur VII Mihaila Vojislavljevića nazvao kraljem Duklje.

Postavlja se pitanje odakle srpskim vlastodršcima i političarima, a na kraju i SPC (Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi) taj konstantni nagon u iracionalnom svojatanju tuđeg teritorija i konstantnom prekrojavanju prošlosti i izvrtanju činjanica. Malo je poznato do su srpska vlastela nakon bitke na Kosovu, 15. lipnja 1389. godine bili najodaniji otomanski vazali. Stefan Lazarević, kao otomanski vazal, je predvodio srpske odrede u bitkama na Rovinama, kod Nikopolja i Angore. U svim kršćanskim pohodima za deblokadu Carigrada srpska vojska je odigrala odlučujuću ulogu u pobjedi otomanske vojske. Da nije bilo mongolskog kana Timur Lenka koji je kod Angore porazio Sultana Bajazida i srpsku vojsku, već bi u 15. stoljeću došlo do Osmanlijske invazije u Ugarsku. Mongoli su u najtežem trenutku zaustavili pohod Osmanlija prema srednjoj Europi i dali kršćanskoj Europi potrebno vrijeme da se reorganizira.

Uz sporadične ustanke srpskog puka protiv Turaka, srpska je vlastela u očuvanju vlastitih pozicija 500 godina sudjelovala u širenju turskog teritorija u kršćanskoj Europi. Tek 15.kolovoza 1806. godine srpski su se odredi, pod vlastelom koju je predvodio Karađorđe, po prvi put organizirano sukobili s turskom vojskom. Tih 500 godina srpske povijesti nastoji se izbrisati iz kolektivne memorije srpskih ‘intelektualaca’ i političara. Taj podanički mentalitet srpskih plemića nastoji se kojekakvim lažnim mitovima o srpskim plemičkim herojima, kao što je bio kraljević Marko i drugi te kultorološki relativizirati. Ide se toliko daleko da se onda neka vladarske familije kao što su bosanski Kotromanići ili dukljanski Vojisavljevići, Petrovići, Njegoši proglašavaju srpskim bez obzira što je jedina poveznica neko srodstvo po ženskoj lozi ili slično. Čak i Teslu svojataju, mada on nije imao nikakve poveznice s Srbijom, kao što niAlbert Einstain nije imao veze sa Izraelom. Etničko porijeklo nije mjerilo u određivanju pripadnosti nečijoj zemlji.

Prema tome srpska prijašnja vlastela prihvatila je kulturološki relativizam koji u samom svome temelju negira bilo kakvu vrstu apsolutne istine. Takvo gledište je u stvari „situacijska etika“ u njezinom najgorem obliku. Nema ispravnog niti pogrešnog. Na tim temeljima krenulo se u projekt velike Srbije, i na tim temeljima napravljeni su neki od najgorih zločina poslije II. svjetskog rata na ovim prostorima. Kulturološki relativizam stvara mentalitet nacije i odnose u društvu kojima upravljaju osjećaji, a ne razum , a to ima devastirajući utjecaj na neke utjecajne pojedince, a onda i društvo u cjelini. Kultorološki relativizam duboko je ukorijenjen u srpski politički establishment kao i u SPC. Helikopterski desant SPC na crnogorsku povijesnu prijestolnicu samo je dokaz da je taj kulturološki relativizam toliko utjecajan i na sadašnju političku i crkvenu elitu, i da su oni totalno izgubljeni u vremenu i prostoru.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obmanjuje, manipulira, da ne kažem laže, kada kaže da su Vojislavljevići bili Srbi i da je knez Jovan Vladimir bio srpski kralj. Niti je knez Vladimir dukljanski ikada bio kralj (prvi crnogorski kralj je bio Mihailo Vojislavljević, 1077. dobio zvanje kraljevskog dostojanstva od rimskog pape), niti je Crna Gora, odnosno ranija Zeta i Duklja, srpska država, kazao je za Pobjedu mr. Novak Adžić, pravnik i istoričar. On smatra da Vučićeva izjava povodom otkrivanja spomenika Stefanu Nemanji pokazuje ponovo jasne srpske asimilacijske pretenzije prema Crnoj Gori.

I sam Njegoš je bio svjestan da su Nemanjići bili strani osvajači, ništa bolji od Turaka, kada je kazao: „No kršna i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje ni za Murate ni za Bunaparte; oni svi biše i preminuše, i mač svoj o Crnogorce đekoji opitaše, pa nestaše, a Crna Gora ostade dovijeka i strašnoga suda, u svojoj volji i slobodi; a to ti je u slavi.“ (“Golubica”, 1843/44, 5, 18-22)

Prema tome, srpski političari i SPC su u sukobima sa svim ostalim narodima bivše Jugoslavije. Kada razum i osjećaj za vrijeme i prostor ne stanuju u glavama tih ljudi, onda je ovakva Srbija, dugoročno gledano, velika opasnost za mir i prosperitet na brdovitom Balkanu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here