Home Vijesti Srpski mediji objavili intervju s Hrvatom zarobljenim u Ukrajini: Ne znam što...

Srpski mediji objavili intervju s Hrvatom zarobljenim u Ukrajini: Ne znam što me očekuje

148
0

Vijest o zarobljavanju hrvatskog državljanina Vjekoslava Prebega prije nekoliko je dana odjeknula diljem regije.

Prebjeg (40) je još uvijek u ruskom zarobljeništvu i njegova je sudbina za sada neizvjesna, jer je Moskva na početku sukoba objavila da će strani plaćenici biti osuđeni na smrt.

Prenosimo intervju s njim objavljen u srpskim Kuriru uz upozorenje da se radi o razgovoru sa ruskim zarobljenikom pa je moguće da je neke stvari rekao pod prisilom. Članovi obitelji drugih stranih državljana koje su zatočili Rusi, a koji su se pojavili na ruskoj državnoj televiziji kao zarobljenici, tvrde da su ih Rusi sigurno prisilili da govore protiv Ukrajine te vlastite države. Isto su rekle kćeri zarobljenog britanskog humanitarca. Jasno, upitna je i vjerodostojnost onoga što na ovakvim snimkama izgovaraju ratni zarobljenici jer im život doslovno može ovisiti o onome što kažu.

– Nikad nisam bio član Azova i nikada ne bih bio jer su izrazito nacističke ideološke orijentacije. Od takvih sam bježao i u Hrvatskoj – rekao je Prebeg na početku razgovora sa srpskim novinarom Miodragom Žarkovićem.

Prebeg je rekao i da nije uhićen u Azovstalu, kako se prvotno vjerovalo.

– Pripadnik sam Oružanih snaga Ukrajine. U službu sam stupio 25.05.2020. Upoznao sam ženu u Ukrajini, nikad nisam upoznao nikoga poput nje, htio sam ostati i trebalo mi je državljanstvo. Na prijedlog nekih ljudi otišao sam u vojsku jer mi je rečeno da nakon tri godine mogu dobiti državljanstvo. Prije sam služio u Oružanim snagama RH – kaže Prebeg.

Tvrdi da tijekom službe nije dolazio u izravan sukob s proruskim snagama u Donbasu.

– Rekli su tada da je rat stacioniran i da se zapravo sve odvija u rovovima. Vjerovao sam. Tijekom prve rotacije uopće nije bilo akcija. Odmah je potpisan prekid vatre s obje strane. Ljeti smo kopali i kosili. Zimi smo sjekli drva i čistili snijeg – kaže Prebeg.

Dodaje da se sve promijenilo krajem veljače.

– Već 24. veljače u pet poslijepodne nismo mogli zadržati svoje položaje i povukli smo se. Trčali smo da mi spasimo glavu, ne znam koliko sam puta bježao do kraja ožujka i molio Boga da me nešto ne ubije. Granate su pale tri metra od mene. Jednom sam sjedio pod velikim rovokopačem i “grad” je pao nekoliko metara od nas – rekao je Hrvat.

Prebeg je naglasio kako nije stekao dojam da je ukrajinska vojska dobro opremljena i da se može nositi s ruskim snagama.

– Nisam vidio. Ne znam kako je u ostatku Ukrajine. Od 1. ožujka nemamo internet, neko vrijeme smo slušali radio i čekali što su nam rekli zapovjednici koji su donijeli neke informacije. Svaka tri dana dolazila je grupa do svakog voda i dobivali bismo hranu i vodu – rekao je Prebeg.

Nalog za povlačenje stigao je 11. travnja. No, oni su se ukrcali u kamione, međutim, počelo je djelovanje ruskog topništva, plan organiziranog povlačenja je time osujećen, a svatko je tada bio prisiljen snalaziti se kako je znao. Prema njegovim riječima, zapovjedništvo ih je ostavilo na cjedilu.

– Moj vod je imao desetak ljudi i navečer smo se vratili u svoje sklonište. Pokupili smo hranu i oružje. Krenuli smo u Zaporožje. Nije bilo zapovjednika satnije. Danima nismo jeli. Ljudi su čupali travu i jeli, pa sam i ja. Na kraju nas je ostalo 17. Put je trajao 12 dana. Kažu da smo prešli oko 250 kilometara. Padao je i snijeg nekoliko sati. Uhvaćeni smo 23. travnja oko 5 ujutro. Bili smo gladni i postali nemarni. Zapovjednik je rekao da bacimo oružje i da se predamo – prisjeća se Prebeg.

Za ruske vojnike ima samo riječi hvale.

– Moram pohvaliti posadu. Oni su stvarno bili profesionalci. Opkolili su nas. Rekli su nam da ispuzimo iz šume. Nisu dirali vjerske simbole i vjenčano prstenje. Vezali su nam ruke i pokrili oči. Njihovi časnici su nas ispitivali, ništa nije bilo brutalno, hranili su nas, a mene kao stranca odveli pred jednog generala. Dao mi je čisto donje rublje i rekao da me ne diraš. Imam četiri različita jelovnika. Nemam riječi kako su se vojnici ponašali profesionalno. Onda su nas odveli u drugu kasarnu gdje su bili stariji ljudi, nisu bili vojnici, vjerojatno su bili ljudi iz tog mjesta. Prema nama su se odnosili više nego ljudski. Kad im je poginuo zapovjednik, to im je običaj, čak smo i mi dobili slatkiše – rekao je Prebeg.

Tvrdi da mu se kroz njihovo djelovanje promijenio pogled na rat.

– Uklonili su 17 neprijatelja bolje od ispaljivanja metaka. Od nas 17, ne vjerujem da će se itko opet uhvatiti za oružje – rekao je Prebeg.

Navodi da u njegovoj jedinici više nije bilo ljudi s našeg područja.

– Nisam sreo nikoga od Srba, Bošnjaka, Hrvata, Slovenaca… Čuo sam da je bilo Hrvata u Azovu. U mom bataljunu bilo je pet Britanaca i jedan Amerikanac koji je odmah dezertirao – rekao je Prebeg.

Njegova je sudbina još uvijek neizvjesna s obzirom na to da se pred ruskim zakonima vodi kao plaćenik jer nema ukrajinsko državljanstvo.

– Također mi je rečeno jer sam na ugovoru sa Oružanim snagama Ukrajine da se to na mene ne odnosi. Ne znam… Bojim se za svoju sudbinu. Spreman sam na najgore, ali nadam se najboljem – kaže Prebeg.

Previous articleModrić krasnom gestom oduševio navijače Levantea
Next articleVIDEO: Konstrakta otkrila zašto pere ruke na Eurosongu!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here