Giovanni de Ciotta, poznat i kao Il Magnifico Podestà, rođen je 24. travnja 1824. u Rijeci kao prvorođeni sin Lorenza de Ciotte, uspješnog trgovca drvom koji je u grad stigao iz Livorna, te Adrijane Marije Adamić, kćeri znamenitog riječkog gradonačelnika Andrije Ljudevita Adamića.
Obrazovanje i vojna karijera
Srednjoškolsko obrazovanje završio je u Rijeci, a potom upisuje prestižnu Vojnu akademiju u Beču. Službu u vojsci započinje 25. listopada 1843., sudjelujući u vojnim operacijama tijekom revolucionarnih godina 1848. i 1849. u Italiji. Nakon austrijskog poraza kod Solferina 1859. godine, napušta vojnu službu i vraća se u Rijeku.
Ulazak u politiku i borba za riječku autonomiju
De Ciotta se 1869. godine uključuje u politiku postavši delegat u ugarskom parlamentu. Glavne točke njegovog političkog djelovanja bile su borba za autonomiju Rijeke te vizija da grad od malenog primorskog mjestašca postane važan srednjoeuropski kozmopolitski centar.
Obiteljski život
Godine 1863. oženio je Nataliju Záhony Ritter, s kojom je imao dvije kćeri. Natalija je bila izuzetno društveno aktivna – vodila je riječku podružnicu Crvenog križa, osnovala humanitarno društvo „Società Pic-nic“ te se bavila književnošću.
Početak gradonačelničkog mandata i urbanistička revolucija
Nakon donošenja novog gradskog statuta, Giovanni de Ciotta preuzima dužnost gradonačelnika 27. travnja 1872. Njegov mandat, koji traje do 1897., obilježen je modernizacijom i snažnim razvojem grada, zbog čega se to razdoblje često naziva “Ciottina era”.
Transformacija urbanog krajolika
Dolaskom na čelo grada, Ciotta je reorganizirao Građevinski ured i okončao prevlast mađarskih arhitekata koji su do tada ignorirali lokalne potrebe. Umjesto njih, angažirao je stručnjake iz Trsta i pokrenuo izradu prvog generalnog urbanističkog plana Rijeke, dovršenog 1874. godine. Među ključnim suradnicima bio je arhitekt Giacomo Zammatti.
Arhitektonska ostvarenja i razvoj infrastrukture
Za vrijeme Ciottinog mandata izgrađeni su:
- Novo riječko kazalište (Fellner i Helmer, 1885.)
- Tržnica (započeta 1888.)
- Park na Mlaci
- Vodovodna mreža (puštena u rad 1894.)
- Palača Modello
- Gradska vijećnica – obnovljena i proširena
- Željeznički kolodvor (otvoren 1890.)
- Palača pošte (započeta 1887.)
- Dječje škole (današnja Talijanska gimnazija i Sveučilišna knjižnica)
Industrijski i gospodarski procvat
Pod Ciottinim vodstvom Rijeka doživljava ekonomski boom. Luka postaje ključni prometni čvor zahvaljujući povezivanju željezničkim prugama s Bečom, Budimpeštom i Trstom. Osnovana je i moderna rafinerija nafte – prva u regiji i najveća u Austro-Ugarskoj.
Grad je privukao kapital iz cijele Europe, otvorene su brojne banke, a industrijska proizvodnja i trgovina su cvjetale. Rijeku je tada krasilo čak 22 konzulata, 20 hotela i 9 kina.
Tehnološke inovacije i promet
Godine 1881. Rijeka dobiva električnu rasvjetu u luci, a samo tri godine nakon Ciottine ostavke, grad dobiva električni tramvaj – čak 11 godina prije Zagreba.
Humanitarni rad i odlikovanja
Ciotta je bio aktivan i u Crvenom križu, a s njim i njegova supruga Natalia. Zbog svojih zasluga, odlikovan je brojnim ordenima, uključujući Viteški križ sv. Stjepana, Orden željezne krune te priznanja talijanske i pruske države.
Kraj političke karijere i privatni život
Ostavku podnosi 1896. godine zbog neslaganja s politikom centralizacije ugarskog premijera Bánffyja. Povukao se u Lovran, gdje je živio u Vili Antoinetti do smrti 6. studenog 1903. godine. Pokopan je na riječkom groblju Kozala, a grob mu je podignut kao zahvalnost grada.
