Charlie Bell je engleski svećenik u biskupiji Southwark i homoseksualac, koji je već godinama u vezi sa svojim partnerom Piotrom za kojeg se želi vjenčati u crkvi, ali se boji posljedica. Ispričao je kako izgleda život u koži homoseksualnog svećenika i kako to utječe na njegov položaj. Kako Crkva gleda na njegov slučaj?
Crkva ne tolerira građanski brak
“Crkva me tjerala da odgovaram na mučna pitanja kako bih se zaredio – a da sam ušao u građanski brak, zapravo bih bio otpušten. Na mnogo načina, moj partner i ja smo prilično dosadni i konvencionalni. Upoznali smo se na aplikaciji za spojeve, ali nema ničeg posebno skandaloznog ili neobičnog u načinu na koji živimo, osim, naravno, činjenice da sam svećenik Engleske crkve – i tu počinju problemi“, započeo je svoju ispovijest za „Guardian“ svećenik Charlie.
“Dok se čini da je ostatak zemlje sposoban vidjeti jasno i nedvosmisleno dobro koje proizlazi iz istospolnih veza, crkva to još uvijek ne vidi. Zapravo, godinama su nam govorili da nema ničeg dobrog u našoj ljubavi – da to je nešto što treba izbjegavati, čega se treba sramiti, čak i ‘brisati’. ”Problem je ipak naša ljubav.
To govore crkveni zapisi
Biskupi, uključujući i one koji su potajno homoseksualci, bili su zastrašeni od strane onih koji se protive istospolnim brakovima. Prije nekoliko godina konačno su rekli da su crkveni zapisi jedva ‘pozitivni’ prema homoseksualcima, ali nitko nije htio ništa učiniti po tom pitanju.
No, ove godine primili smo vijest da su biskupi odlučili da naša ljubav ipak nije tako loša i da bi nam se možda dopustilo da u bliskoj budućnosti blagoslovimo našu vezu u crkvi. I kao svećenik, možda ću konačno moći podržati istospolne parove koji nam dođu tražiti blagoslov ili dopuštenje za vjenčanje, što mi moramo odbiti.
I možda bi konačno česta i čudna pitanja s kojima se susrećemo kao svećenici mogla postati stvar prošlosti.
Naši svećenici, đakoni, pa i biskupi vrše krajnje neprihvatljiv i neodrživ pritisak na svoje partnere ili ih aktivno potiču na laganje. A ako sklapamo civilne brakove s osobama istog spola, u biti smo otpušteni iz službe.
Crkva nudi blagoslov, a ne bračnu dozvolu
U paklenom smo neredu. Problem je, međutim, što su nam biskupi ponudili blagoslov, ali ne i brak. Postoje razni komplicirani politički i pragmatični razlozi da se ne ide dalje od blagoslova. Ostajemo građani drugog reda.
Možda znamo da će to uvijek biti spor proces prema uključivanju, a ovo je sljedeći korak na putu. Ipak, i dalje se osjećamo kao da molimo za svoje mjesto za stolom.
“Nećemo se vjenčati u skorije vrijeme”
Dakle, Piotr i ja se nećemo vjenčati u skorije vrijeme. Crkva to još ne želi. Ali promjena dolazi, koliko god sporo i mukotrpno – i ne odustajemo od borbe za pravdu.
A jednog dana, možda će Crkva prepoznati našu ljubav onakvu kakva ona zapravo i jest – ljubav koja pomiče planine i mijenja sve“, zaključio je.
